Politikantska redaljka na Pantovčaku

Predsjednica Hrvatskih laburista – Stranke rada Nansi Tireli i ljudski je i politički zrelo reagirala odbijenicom „ženi iz naroda“ da joj, u ime svoje parlamentarne stranke, dođe na noge na Pantovčak razgovarati o „stanju u državi“. Neki mediji i agencija Hina javili su da je Tireli burno reagirala na poziv predsjednice RH i zamišljenu u „novom HDZ-u“ (novom? – sic) politikantsku redaljku ocijenila cirkusom u kojem Laburisti ne žele sudjelovati. Čelnica Hrvatskih laburista postupila je odgovorno. Odlučno je otklonila mogućnost da politikantska kuhinja „novog HDZ-a“ nečasno upotrijebi Laburiste kao smokvin list u besmislenom obračunu s premijerom Zoranom Milanovićem, SDP-om, saborskom većinom i njihovom koalicijom.

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović nije se u ovih dva mjeseca svog mandata ni u čemu važnom pokazala (obećanom!) predsjednicom svih građana Bijedne Naše, stranački nepristranom, svjetonazorsko-ideološki „neutralnom“/korektnom i dosljednom u odnosu na svoje ustavne ovlasti. Puna je sebe što joj se – samo za prsa! – posrećilo ostvariti životni san, postati predsjednicom, makar i ovako trknute države. To napadno demonstrira na svakom koraku, svakim pokretom i retorikom kojom komunicira s javnošću. Komično balkansko uživanje u umišljenoj osobnoj veličini, kad netko preko noći „uskoči iz opanaka u cipele“, pa nosom para oblake, najbolje je na ovim prostorima ismijao genijalni srpski komediograf Branislav Nušić.

Laburisti, što Grabar Kitarović ne mora znati zbog 10-godišnjeg izbivanja iz RH i ovdašnjeg političkog života, itekako su aktivni u predlaganju sustavnih promjena radi izlaska zemlje iz krize i poboljšanja životnog standarda svih građana. Aktivni su u Hrvatskom saboru kao zastupnici i članovi niza radnih tijela, predlagači zakona i drugih propisa, ali i kao organizatori i sudionici akcija među građanima. Laburistički bi političari, čak i volonterski aktivisti, imali mnogočemu poučiti „ženu iz naroda“, pojasniti joj realitete „stanja nacije“. Obratno ne vrijedi. Ponižavajuće je i protivno pristojnom političkom bontonu da Grabar Kitarović tretira Laburiste kao „fenjeraše“ u koloni pozvanih na raport, na Pantovčak.

Podcjenjivanje i nepristojnost se vide i u tome što je gospođi Tireli ograničen razgovor na samo pola sata. Heeej, razgovor o stanju u državi, pa – pola sata!? To je neozbiljno! Pola sata jedva je dovoljno za razmjenu protokolarnih pozdrava i naznaku sadržaja razgovora za koji pak – nema vremena. Ništa više i ozbiljnije.

„Predsjednica ne govori istinu, ovo je cirkus!“ – objasnila je čelnica Laburista Hini

nedolazak na Pantovčak. „Nije istina što predsjednica kaže da je zvala sve stranke, a nakon ovog cirkusa mi sada više ni ne bismo išli na sastanak. Ispada da se sve ovo radilo kako bi se vidjelo hoće li ili neće doći premijer. To nema veze s gospodarskom i socijalnom situacijom o kojoj se, po najavama, trebalo razgovarati.“ Pa naravno da nema. Njezina i meta „novog HDZ-a“ su upravo premijer Milanović i njegova koalicija. Želi ih se kompromitirati po svaku cijenu, a odvojenim razgovorom sa stranačkim čelnicima i nekoga pridobiti za sebe. To vonja po predizbornom politikantstvu u koje je debelo umočena „žena iz naroda“.

Ona se nije distancirala od režiranih performansa „novog HDZ-a“, dapače, vrlo je aktivna. Pristrano sudjeluje u svemu, što se priprema/lo u kuhinji iz koje se osmišljava sinergijsko djelovanje kojekakvih redikuloznih pojedinaca i skupina. Od vukovarskih stožeraša i šatoraša Đure Glogoškog i Josipa Klemma sa Savske 66 do militantnih biskupa i nižeg svećenstva, invazivnih „laičkih“ i inih „udruga“, „građanskih inicijativa“ te ekstremista iz opskurnih (ultra)desničarskih medija. Predsjednica RH koja pleše u takvom kolu te pristaje na balzamiranje mržnje, razdora i čak međunacionalne/vjerske nesnošljivosti nije predsjednica svih, nego tek manjeg dijela građana Bijedne Naše. Najviše 25 posto.

Takva, nije kadra pridonijeti boljem životu svih žitelja RH, jer nema valjanog ljudskog, političkog ni ustavnog kredibiliteta za sazivanje političara, sindikalista, poslodavaca… kojima će dijeliti packe, savjete i zadaće. Kao sjevernokorejski Kim-genijalci djed-otac-sin-unuk, koji uče rudare kopati rudu, pilote upravljati mlažnjacima, ribare loviti ribu, ratare saditi rižu, sportaše obarati svjetske rekorde, pisce pisati poeziju i romane… A Kolinda Grabar Kitarović, osim što je bila skroman kotačić u diplomaciji u kojoj je morala plesati kako su drugi svirali, pa i sada na Pantovčaku, uporno se želi nadmetati s premijerom Milanovićem za državnu prevlast. Želi biti nadređena i njemu i Vladi, a to jednostavno ne ide.

Ne zato, što je za nju Milanović i intelektualno i politički pretvrd orah – usput i neumjereno inatljiv, bahat i osvetoljubiv; komunikacijski težak! – nego ponajviše zato, jer su Ustavom i zakonima svakom od njih dvoje precizirane zadaće/ovlasti. Gospođa se Tireli stoga nije dala impresionirati neukusnim prepucavanjem čelnika dviju opcija, koje su u 25 godina naizmjeničnog vladanja državom (18 godina HDZ!) u svakom smislu upropastili Hrvatsku. Građani doslovno nose gaće na štapu, ali uznapredovala biračka amnezija bipolarno čini svoje..

Respektabilno istraživanje news portala MojeVrijeme.hr o temi „Je li nam nekad bilo bolje?“ pokazalo je da 82 posto Hrvata smatra da se u SFR Jugoslaviji bolje živjelo, nego danas u Bijednoj Našoj. Siromašnije, ali radno neusporedivo sigurnije, obiteljski znatno izglednije i socijalno izraziro pravednije. Svaki drugi ispitanik stariji od 45 godina, sa životnim iskustvom iz bivše države s 24 milijuna žitelja, ne dijeli mišljenje Grabar Kitarović da je maršal Josip Broz Tito bio diktator i zločinac. Čak 74 posto građana ne bi imalo ništa protiv da opet žive u jednopartijskom sustavu. Po mogućnosti i s nekim klonom maršala Tita na vlasti. Ili tako nekim vođom njegovih upravljačkih manira, samo ne s ovim „Hrvatinama“, „domoljubima“, „vjernicima“… koji prepunih džepova narodne muke trkeljaju o „dostojanstvu hrvatskih branitelja“ i „dignitetu Domovinskog rata“. Napadno u te „domoljubno-braniteljske“ diple puše i Kolinda Grabar Kitarović.

Bilo je za očekivati da se njezinom pozivu na Pantovčak neće odazvati ni premijer niti itko važniji iz njegove stranke. Neuvjerljivom izlikom o „drugoj prilici“, ignorirala ju je i šefica HNS-a Vesna Pusić, što je također bilo za očekivati. SDSS je izbjegao predsjedničinu volju/nakanu također šupljom izlikom. To je znakovita politička poruka. Laburisti su se negativno izjasnili, a Glavašev HDSSB, Hrgov HSS, Čačićevi Reformisti, IDS i HSU iz političko-kalkulantskih su razloga odlučili „poštovati instituciju predsjednice RH“. Ma što im to značilo. Karamarko će im zato upisati plus bude li u prigodi sastavljati novi popis uhljeba na vlasti.

Po riječima potpredsjednika SDSS-a Milorada Pupovca Hini, sve što se događalo u vezi sa sastankom na Pantovčaku „u svakom od nas izaziva osjećaj gorčine. To nije dobro za politički život Hrvatske i takve bi stvari morali izbjegavati svi koji u tome sudjeluju“. Morali bi, ali ne
će, jer je domaća politika kokošinjac s divljim kokošima koje se ne daju kultivirati. Dvije najveće stranke u Bijednoj Našoj, „novi HDZ“ i SDP, nose najveći krimen zbog gotovo potpune gospodarske, društvene i moralne devastacije zemlje u prošlih četvrt stoljeća. Unatoč tome, „novi HDZ“ i SDP će se – sa svojim klijentelističkim dilerima, koji su bez njih nitko i ništa – opet idućih predizbornih mjeseci iskazati u svoj svojoj prljavoj nakaznosti. Isti političari, isti motivi, ista meta – isto rastojanje.

Dio te beskrupulozne otimačine za vlast, novac i moć na „spaljenoj zemlji“ je i režirana politikantska redaljka – po magarećem stranačkom redu!? – kod Kolinde Grabar Kitarović, na Pantovčaku. Laburisti su pravodobno prozreli i scenariste i glavne glumce jedne loše predstave! Nisu nasjeli izigravati klauna u amaterskom cirkusu. Drugima neka je na dušu to kako i zašto (ni)su postupili.

Marijan Vogrinec