Padaju Karamarko i Milanović

Kolumna Marijana VogrincaSve češći i sve jači potresi na političkoj sceni u Hrvatskoj, uzrokovani produbljivanjem gospodarske krize i rastućim siromaštvom na totalno osakaćenom životnom standardu, kolateralno najavljuju početak kraja aktualnih čvrstorukaških čelnika najvećih političkih stranaka. U zaštiti vlastitog liderstva, oni ne trpe ni stidljivo izraženo drukčije mišljenje, izbacuju nepoćudne iz članstva i samovoljno raspuštaju lokalne stranačke filijale. To je, recimo, HDZ najuvjerljivije već demonstrirao: Jadranka Kosor bez milosti je izbacila iz stranke „dragog prijatelja Ivu“, a onda je novi čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko po kratkom postupku izbacio nju! Sad se pak zgušnjava kritična masa stranačkih nezadovoljnika, koji marljivo rade na njegovoj detronizaciji.

Na drugom ideološkom polu, „pakrački dekret“ se već pakira gazdi SDP-a Zoranu Milanoviću. U podlozi nemilosrdne borbe za stranačku prevlast i sapunanja daske liderskim apologetima, koji se ne znaju na vrijeme interesno otrijezniti, svakako je otužno stanje u zemlji i na političkoj sceni, gdje demagogija, nesposobnost i poltronstvo ne daju šansu razumu.

Građani više ne vjeruju ni političarima niti politikama koje zagovaraju nerijetko s primjetnom figom u privilegijima nabubrelim džepovima. To je masovno nezadovoljstvo političarima jače sjevnulo na prvim našim ad hoc izborima za Europski parlament na koje je izašla jedva petina birača. Čak ih je 39.572 (5,07 posto) i od izašlih dvadesetak posto (780.671) znakovito predalo nevažeće glasačke (ovog puta) plahturine, nerijetko s popratnim rugalicama i uvredljivim grafičkim ukrasima koji prenose političarima omalovažavajuću poruku: „Sramite se, niste opravdali naše povjerenje“. Karamarko i Milanović više ne mogu mirno spavati, jer u HDZ-u i SDP-u zloslutno vriju nemir i neslaganje s njihovim potezima, ponašanjem, napadnom samopromocijom, stranačkim smjerom…

Prvi HDZ-ov (euro)izborni uspjeh nakon dugo vremena, svojevrstan povratak politički otpisanih s ruba svijeta mrtvih, nije primirio „Prgometove disidente“, uvjetno rečeno, pa škripavo zvuči Karamarkova euforija: „Dragi prijatelji, pobijedili smo!“ Iza leđa mu se smiju i oni koji mu javno plješću. „Gošća“ s njegove liste, osvjedočena protivnica EU-a Ruža Tomašić iz marginalne Stranke prava dr. Ante Starčević dobila je više glasova od svih HDZ-ovih kandidata zajedno. Premoćno je gurnula u stranu i Karamarkovu favoritkinju Dubravku Šujicu. Njegovi bi se izabranici bez „Ruže hrvatske“ proveli na biralištima kao bosi po trnju i dahtali znatno iza SDP-ovih autsajdera.

Osjetno je bolniji udar na Karamarka obećana druga faza konsolidacije HDZ-a, što zapada sad u svibnju, a on ju više ni ne spominje. Karamarko, smatraju u HDZ-u izvan užeg kruga njegovih pouzdanika, nema četverogodišnji mandat, kao što sugerira, prisvajajući si i aureolu vođe cijele oporbe. Osim toga, Karamarko već mjesecima u javnosti kotira kao najnepopularniji političar, a vodio bi modernu europsku stranku. Novi potres izazvao je odvjetnik Krunoslav Olujić, branitelj Jadranke Kosor pred HDZ-ovim visokim časnim sudom, istupanjem iz stranke. Ideološko zdravlje „novog HDZ-a“ dovedeno je u sumnju autoritativnim perom istaknutog političkog insajdera, što baca tamnu sjenu na cijelo vodstvo.

„U HDZ-u vlada posvemašnja ideološka praznina, koju nadomještaju jeftini populizam i demagogija lišeni bilo kakova konkretnog sadržaja“, tvrdi Olujić u otvorenom pismu Karamarku. „Program ‘nove hrvatske suverenosti’ i sve njegove izvedenice, kojim ste preuzeli stranku, ne daju odgovor ni na jedno goruće (gospodarsko, socijalno i dr.) pitanje hrvatskog društva i države. Stranka je pod vašim vodstvom postala zarobljenikom prošlosti, umjesto da je okrenuta problemima današnjice i neposredne hrvatske budućnosti. Danas je u HDZ-u, u svakodnevnoj praksi, umjesto modernog i osuvremenjenog tuđmanizma, na djelu najcrnja ‘tuđmanovština’. Unutarstranačka demokracija je posve nestala. Zamijenjena je autokratskim vođenjem stranke, s Vaše strane, a javnost stranačkog rada izgubila je pravo građanstva i ustupila mjesto tzv. ‘klauzurama’ u kojima se donose podstatutarni akti, pokreću i provode stegovni postupci na svim razinama i odlučuje o svim bitnim pitanjima stranačkog vodstva.“

Zoranu Milanoviću također ništa ne ide od ruku ni u Banskim dvorima niti u upravljanju SDP-om, iako je moćno raširio svoju kadrovsku mrežu klijentelističko-nepotističko-podobničkih okaca po svim iole unosnijim državnim radnim mjestima u zemlji. Nakon godinu i pol, nema iole vrednijih rezultata. Prezadužena i osiromašena Hrvatska je dovedena na sam rub potpune propasti s gladnih već više od 1,3 milijuna građana… Toga je svjesna i šutljiva većina u SDP-u, koja još samo čeka debakl na lokalnim izborima kao realan detonator unutarstranačke akcije Milanovićevog detroniziranja. Sasvim je izgledno da će Milanović izgubiti uskoro i Zagreb i Istru, što će biti ozbiljan SDP-ov krah. Tko bi mogao biti novi Zoran Milanović, zasad je još prerano govoriti, iako imena Josipa Leke i Tonina Picule mnogima prva padaju na pamet. Rasplamsaju li se uskoro unutarstranački obračuni u SDP-u, Milanović više neće imati izgleda za političko preživljavanje.

On je, smatraju u stranci, pogriješio kad je bahato odbacio oporbena upozorenja da ne treba razdvajati lokalne i euroizbore, jer bi se uštedjelo više od 80 milijuna kuna i postigla veća izlaznost birača. „Demokracija ima svoju cijenu!“ – odbrusio je i spiskao milijune kojih država ionako nema! U SDP-u već dugo ne gledaju lijepo na to kako se Milanović nesretno slizao s Radimirom Čačićem i dopustio mu da – i na štetu SDP-a – kadrovira u korist HNS-a. Nakupio je Milanović i drugih grijehova, drže esdepeovci: autoritarno i bahato ponašanje, sukob sa zagrebačkim ogrankom, svađa s koalicijskim partnerom Ivanom Jakovčićem, „zabijanje noža u leđa“ IDS-u podrškom disidentu Damiru Kajinu na lokalnim izborima, odbacivanje starijih i iskusnih članova, intelektualaca, žena, mladeži…

Prema rezultatima Crobarometra, SDP je u travnju imao najlošiji rejting u zadnjih pet godina (23 posto). U prošlih je godinu dana na vlasti izgubio trećinu potpore stranci, što će, nastavi li se negativan trend u kojem HDZ (19,6 posto) zaostaje još samo 3,4 posto, definitivno (i zasluženo) zapečatiti političku i državničku sudbinu Zorana Milanovića. Na njegovu sreću (?), Karamarko ne zna kapitalizirati Milanovićeve promašaje, ali mu oponenti u stranci drže da znaju.

Jedan SDP-ov europarlamentarac kazao je Globusu: „Naša se stranka više ne može prezentirati samo kroz premijera Milanovića. To očito ne funkcionira. Vrijeme je da aktiviramo svoje intelektualce, kojih smo se potpuno odrekli. Mi danas imamo forume (Forum žena, Forum seniora, Forum mladih) koji su se pretvorili u gremije, kojima je jedino bitno tko će koga staviti na listu. Ukratko, treba nam politički research&development“. Erozija se nastavlja: dio SDP-ova vodstva na zagrebačkom Trnju napustio je stranku. Nezadovoljni su Milanovićevim „faraonskim ovlastima“ i forsiranjem lokalnih koalicija. Šef SDP-a okružio se uskim krugom najodanijih ljudi, uz iritantno sekundiranje isto takvog kru
ga HNS-ovih pouzdanika na državnim poslovima, samo se s njima dogovara i, razumljivo, takvo upravljanje velikom političkom strankom i zemljom ne daje dobar rezultat. Po istom obrascu funkcionira HDZ, koji se desetljećima vladanja Hrvatskom totalno obrukao, a za budućnost zemlje opet nema nikakvog suvislog programa, nego nudi reciklirane propale obrasce iz Tuđmanova državnog obdaništa. Političari i politike toga kova ne trebaju Hrvatskoj.

| Broj posjeta: 1.564 |

Želite li komentirati? Objava: "Padaju Karamarko i Milanović"

Imate li komentar?