O radnom vremenu

Vlada RH priprema prijedlog Zakona o trgovini kojim neće biti regulirano radno vrijeme u toj djelatnosti. To će omogućiti svakoj trgovini, trgovačkom centru, supermarketu i tržnici da samostalno određuju kada će otvarati i zatvarati vrata kupcima. Mediji su se raspisali da će trgovine raditi danju i noću, i petkom i svetkom.

I što je tu sporno? Ništa, na prvi pogled. Međutim, zaposleni u trgovini nemaju razloga za optimizam jer postoji velika vjerojatnost da će raditi još više za istu ili čak i manju plaću. Zašto? Zato jer Hrvatska država ne čini dovoljno na učinkovitoj provedbi zakona koje je sama usvojila.

Pa, krenimo redom.

Što je to radno vrijeme? Zakonom o radu određena je definicija radnog vremena: „Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.“

Istim zakonom određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno. Međutim to je samo mrtvo slovo na papiru. Većina zaposlenih u trgovini prisiljena je raditi duže. Ukoliko radnik odbije raditi duže od zakonom propisanog najdužeg vremena, velika je vjerojatnost da će dobiti otkaz.

Zapravo, neće dobiti otkaz, već mu se neće produžiti ugovor o radu nakon što mu istekne važenje trenutačnog. Naime, iako je sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme predviđeno samo kao iznimka, u Hrvatskoj je to postalo pravilo.

U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno. Radno vrijeme je ograničeno zbog toga što prekovremeni rad štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika, te zato jer se njegovim prekomjernim korištenjem onemogućuje zapošljavanje nezaposlenih osoba.

Za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom, za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Za djelatnost trgovine redovita plaća se povećava 30% za rad noću, 50% za prekovremeni rad, 35% za rad nedjeljom, 10% za rad u drugoj smjeni i 15% za dvokratni rad s prekidom dužim od jednog sta. Kolektivni ugovor za djelatnost trgovine obvezuje sve trgovce bez iznimke pa isti ne smiju radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od određenoga.

Hrvatska ima i Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, koji jasno određuje da se u dane blagdana u Hrvatskoj ne radi. I opet samo mrtvo slovo na papiru.

A moglo bi biti drugačije, moglo bi biti bolje.

Kada bi se poštivale zakonske odredbe o najdužem trajanju radnog vremena, otvorio bi se prostor za novo zapošljavanje. Povećanjem broja zaposlenih povećali bi se državni prihodi, smanjile bi se proračunske rupe.

Hrvatska ima i Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. Još tamo od 1996. godine određene su kazne za nepoštivanje propisa u svezi s radnim odnosima, a kreću se do sto tisuća kuna. Kaznenim zakonom određene su novčane kazne pa čak i kazne zatvora za one koji uskraćuju pravo na zaradu, zakonom određeno radno vrijeme i odmor.

Dakle sve je jasno i nema dvojbe da bi reda moglo biti. Ali nema reda, samo nered. Na pitanje zbog čega se u Hrvatskoj ne provode zakoni, najčešći odgovor je nema političke volje. Vlast i kapital, ruku pod ruku idu protiv radnika. Činjenica je da se u trgovini najlakše obogatiti, a posebno kad se radi na rubu ili mimo zakona.

I na kraju, zaključak se nameće sam od sebe:

Radnik koji nema mogućnost izbora nema slobode. Radnik bez slobode je rob.

Oni koji se bogate ne poštujući zakone su kriminalci.

Vrijeme je za otpor, vrijeme je za promjene.

– Siniša Miličić

| Broj posjeta: 1.529 |

4 komentara u "O radnom vremenu"

  1. Dojmila me se rečenica: “Vlast i kapital, ruku pod ruku idu protiv radnika.” Istinita je do boli 😡

    Slažem se i s ovim: “Vrijeme je za otpor, vrijeme je za promjene.”

    Muči me, međutim pitanje. Hoće li taj otpor ići kroz socijalni i politički sustav i hoće li se do promjena doći mirnim putem, ili će se stvari rješavati na ulicama?

    Ako pitanju dodam još sadržaja, onda ono glasi ovako: jesu li se Hrvatski laburisti – Stranka rada pojavili na političkoj sceni pravodobno, ili su donekle zakasnili 😕

    Romano Krauth
    Ogranak Trnje

  2. drago mi je da ste se dotakli srža problema a to su ugovori na određeno koji poslodavcu daju priliku za ucjenjivanje radnika . Zato ja mislim da bi jedan od naglasaka borbe za radnika trebala biti i izmjena ZOR a (zakona o radu ) : pogotovo takvih djelova kojima se dopušta zapošljavanje na određeni period i to u nedogled s mogućnošću neproduživanja istom bez negativnih razloga a zapošljavanjem drugog radnika . Naravno da za postojeće stanje krivicu snose loši potezi sindikata .Kada tome pridodamo strah radnika i obeshrabrenost , kao i bezvoljnost državnog aparata ( inspekcija ) dobijemo robovlasnički odnos poslodavca prema radniku . I na kraju : pohvala za članak 🙂

  3. Ajmo svi otvoriti trgovine i biti bogati!
    Baba

  4. Čemu mijenjati zakone, kad ih nitko ne j…5%? Pa Ustav se gazi i pljuje na svakom koraku, kako neće i zakoni??? Može se naći mali milijun primjera kršenja bilo kojega zakona, i opet – nikome ništa. Kad treba pokrenuti proces tužba – policija – pravosuđe – osuda, nešto opako šteka… nisu zakoni toliko loši, ali ako nema provedbe – bolje da su tiskani na mekšem papiru, pa da barem nečemu posluže.

    KK, trešnjevka-sjever

Imate li komentar?