O dostojanstvu ljudskoga rada! (2. dio)

Kolumna Kristine CacicNa početku drugog dijela govora o dostojanstvu ljudskog rada, na temelju papinske enciklike Laborem exercens, ističem ključnu rečenicu koja sažimlje prvi dio teksta i najavljuje sljedeće promišljanje: rad ispunja ljudski život i snažno zahvaća njegovu vrijednost i smisao! Ukoliko se ispravno shvati, prihvati i odlučno provodi u društvu prvo načelo koje Ivan Pavao II. navodi u Enciklici – prvenstvo čovjeka pred radom – osigurava se plodno tlo za prihvaćanje drugog načela za koje se zalaže Crkva, a ono glasi: rad ima prvenstvo nasuprot kapitalu.

>> O dostojanstvu ljudskoga rada! (1. dio)
>> O dostojanstvu ljudskoga rada! (3. dio)

O tome papa sažeto i jasno progovara u trećem poglavlju. Odnos rada i kapitala često predstavljaju temelje velikih sukoba kada se svijet kapitala prikazuje isključivo kroz moćne grupe poduzetnika, vlasnika ili gospodara sredstava proizvodnje nasuprot velikog mnoštva ljudi koji su lišeni tih sredstava, te u procesu rada sudjeluju jedino svojim radom. Kada se tome nadodaju elementi vođeni načelom što veće dobiti, a zadržavanje plače na najnižoj mogućoj razini uz nedostatak sigurnosti na radu, odsutnost zdravstvene zaštite i zaštite života radnika i njihovih obitelji, rađa se sukob gigantskih razmjera koji zadire u dostojanstvo čovjeka radnika u cjelini.

Papa nadalje ističe kako je uz rad od početka povezan također i problem vlasništva jer čovjek doista jedino radom može učiniti da skrivena bogatstva prirode služe njemu i drugima. Kako bi njegovim radom ta bogatstva donosila plodove, čovjek prisvaja djeliće raznih bogatstava prirode… i sve to pretvara u svoje radilište. Upravo radom za opće i osobno dobro, otkrivajući spoznajom sva bogatstva stvorenoga svijeta, čovjek mora priznati da mu sve to daruje priroda odnosno sam Stvoritelj. U teološkom smislu, u početku ljudskog rada stoji otajstvo stvaranja. Nikada se ne smije smetnuti s uma kako su sva sredstva proizvodnje (kapital – skup stvari) plod povijesne baštine ljudskog rada i kao takva proizlaze iz rada i nose pečat ljudskog rada. Zbog toga Socijalni nauk Crkve uvijek ističe prvenstvo čovjeka nasuprot stvarima tj. jedino i samo čovjek kao subjekt rada, bez obzira kakav posao obavlja, jest osoba. To je obvezujuća i temeljna istina od koje se ne smije nikada odstupiti.

Iza termina kapital i rad stoje konkretni ljudi u međusobnoj neraskidivoj ovisnosti. U svjetlu te istine kapital se ne može odijeliti od rada. Također se ni na koji način rad ne može suprotstavljati kapitalu, niti kapital radu. Zbog toga je važno uspostaviti pravedan sistem rada koji je iznutra istinit i istovremeno moralno legitiman. Papa podsjeća kako se napetost odnosa rada i kapitala oblikovala u ljudskoj misli te se iz takve iskrivljene slike rodila zabluda ekonomizma odnosno materijalizma, a sastoji se u tome da se ljudski rad gleda isključivo u odnosu na njegov ekonomski cilj. Daje se prednost materijalnom, a ono što je duhovno i osobno (čovjekovo djelovanje, moralne vrjednote…) podređuje se toj stvarnosti.

Treće načelo koje papa ističe u Enciklici objašnjava pojam vlasništva zbog povijesnog suprotstavljanja onih koji obavljaju rad, a nisu vlasnici sredstava proizvodnje i onih drugih u ulozi poduzetnika koji su vlasnici tih sredstava ili predstavljaju vlasnike. Prema crkvenom nauku ne može se pravo na vlasništvo podržavati kao apsolutno i nedodirljivo. Iz kršćanske tradicije ono se shvaća u širem kontekstu zajedničkih prava svih da koriste sva stvorena dobra, a iz toga proizlazi treće načelo koje glasi: pravo na privatno vlasništvo podređeno je pravu na zajedničku uporabu, općoj namjeni dobara. Pridržavajući se tog načela stav krutog kapitalizma, koji brani ekskluzivno pravo privatnog vlasništva nad sredstvima proizvodnje kao nedodirljivu dogmu ekonomskog života, neprihvatljiv je. Nikada se ne smije zaboraviti kako vlastitim radom, i postignutim napretkom kroz njega, čovjek zadire u rad prošlih generacija koje su postavile temelje budućem društvenom i osobnom razvoju – kapital je proizvod rada mnogih naraštaja. Tako je, dakle, načelo prvenstva rada nad kapitalom postulat društvenog morala.

Prilikom rada prevažno je da čovjek bude svjestan kako plodovi njegova osobnog rada trebaju koristiti njemu osobno kao i cijelom društvu. Na taj način, prilikom rada, čovjek nastupa suodgovorno i sustvaralački. Odatle izviru specifična radnička prava koja odgovaraju obvezi rada.

>> O dostajanstvu ljudskoga rada (1. dio): https://www.laburisti.com/modules/news/article.php?storyid=291

| Broj posjeta: 1.473 |

Želite li komentirati? Objava: "O dostojanstvu ljudskoga rada! (2. dio)"

Imate li komentar?