Lijepo društvo "domoljuba"!

„Lavice i lavovi, idemo po pobjedu!“ – odlučnom je, jasnom i beskompromisnom retorikom šef SDP-a i premijer RH Zoran Milanović zapalio u subotu 26. rujna više od 5000 članova stranke i koalicijskih partnera na motivacijskom skupu u zagrebačkom Domu sportova. „Bit će teško, svaki glas je važan. Rasipanje glasova je opasno i prijeti da se vrate ljudi koji jedva čekaju da Hrvatsku ščepaju za gušu. Hrvatska raste! Ospori ako možeš. Nema povratka na staro. Ne dopusti! Izađi i bori se! U ovom gradu ima mjesta za svakog od nas, ali samo za jednu vladu. Našu vladu!“

Prolom oduševljenja. Svi važniji mediji prenijeli su te riječi, koje nedvosmisleno najavljuju da konačan sraz SDP-ove s tzv. domoljubnom HDZ-ovom koalicijom i njezinim vođom Tomislavom Karamarkom može biti sve prije nego u rukavicama i miroljubiv. Po prirodi političkog posla, mora to biti klinč „na život i smrt“ dvaju političko-ideoloških, svjetonazorskih i stranačkih divova, koji će odlučiti o sudbini RH u iduće četiri godine. Hoće li Hrvatska, budući da ju je SDP-ova koalicijska vlast tehnički izbavila iz recesije, nastaviti trend postupnog rasta i poboljšanja životnog standarda građana u svakom smislu ili će onih šezdesetak posto birača tradicionalnim već neizlaskom na izbore dopustiti povratak na vlast družine što je dopustila gospodarsko uništenje RH pretvorbenom pljačkom, nekažnjeno ratno profiterstvo i prakticirala najveći korupcijski, fimimedijski kriminal u četvrt stoljeća „Neovisne, Samostalne i Suverene“!?

Premijeru se Zoranu Milanoviću dade štošta prigovoriti glede i u svezi karaktera kratkog fitilja, ali mu se ne može reći da ne zna govoriti i da, kad govori, nije na pravoj strani, da ne vlada činjenicama i da nema otvoreni gard prema najvećim problemima državnog unutarnjeg i vanjskopolitičkog habitusa. Je li moglo bolje u četiri godine mandata njegove koalicijske vlasti? Dakako da jest. Ali, s obzirom na količinu nepodopština i kostura iz ormara nakon prethodnih 18 godina HDZ-ovih vlada, moglo je Hrvatskoj biti i znatno, znatko gore, nego što sada jest. Uvijek je neusporedivo teže graditi i obnavljati na pepelu i ruinama, nego razarati i sijati masovnu nesreću. Nije valjda bez razloga HDZ jedina politička stranka (domoljubna i demokršćanska, sic) – ne samo u RH nego i na europskom Jugoistoku – prvostupanjski osuđena za pljačkanje vlastitog naroda.

Njezinom se bivšem šefu Ivi Sanaderu, bivšem premijeru RH i najautoritativnijem domaćem demokršćanskom političaru nakon Oca Domovine (sic) Franje Tuđmana godinama već sudi zbog sumnje u zloporabu vlasti radi osobnog i obiteljskog bogaćenja te namicanja nepripadne koristi HDZ-u. Ukupna šteta veća je navodno od 100 milijuna kuna, a vrijednost imovine (šire) obitelji Sanader nitko još nije točno procijenio. Ništa o tome „nisu znale“ Sanaderove desne, lijeve i kakve sve ne stranačke ruke, čak ni imenovana nasljednica „dragog Ive“ na objema foteljama (premijerskoj i šefice HDZ-a) Jadranka Kosor, koju je pak njezin nasljednik Karamarko nemilosrdno nogirao iz stranke.

Svi ti, koji „ništa nisu znali, vidjeli ni čuli“ o višegodišnjem veleizdajničkom kriminalu skupine „domoljuba“ iz vrha HDZ-a, na čelu s Ivom Sanaderom, bili su na najvišim stranačkim dužnostima i čak ministri. Recimo Ivan Šuker, HDZ-ov ministar financija, ostat će zapamćen po tome što je kod bjelosvjetskih lihvara zadužio i prapraunuke hrvatskih građana za 65 milijardi kuna. Desna mu je ruka bila danas HDZ-ova europarlamentarka s 9000 eura plaće Ivana Maletić. Oboje su sada, u predizbornoj kampanji, među prvim Karamarkovim jurišnicima i na sva usta demagoški lupetaju po SDP-ovoj koalicijskoj vladi i premijeru Milanović.

Nije ih stid svoje još nedavne uloge u upravljanju državom? Zatajili i pamćenje i savjest? A s njima, rame uz rame, populistički zajapureni Domagoj Milošević, bivši HDZ-ov ministar za investicije, koji nabija Vladi na nos nedostatak stranih ulaganja u RH, a sam nije bio kadar dovesti makar jednog s nešto zdrave šuške u džepu. Da se ne govori o zdravstvu za vlasti HDZ-ovih liječnika Željka Reinera i Darka Milinovića, vanjskoj politici za Gordana Jandrokovića („HDZ-ovog ‘mladog lava’ u kojem nema 65 kilograma“ – Aleksandar Stanković u nedjelju u HTV-ovoj emisiji NU2, op. M.V.), javnoj upravi za Davorina Mlakara, hrvatskim braniteljima za Jadranke Kosor i Tomislava Ivića (najviše samoubojstava u tom razdoblju, op. M.V.), itd., itsl. Svi ti ljudi jučer su bili na vlasti, nisu znali/željeli/mogli pomoći RH izvući se iz recesijskog blata – dapače, još su je dublje potopili – a sada znaju!? Vidi vraga, sveta im providnost preko noći prosvijetlila pamet i guraju se na vlast.

Oni bi opet na čelna mjesta u državi. Iza sebe i premijerske Snjeguljice, koja si je tu poziciju vlastohlepno izabrala još prije dvije godine, rasporedilo bi se sedam patuljaka iz tzv. domoljubne koalicije. Domoljubne (sic)? A što s političarima iz drugih stranaka i biračima, kojima se diže kosa na glavi pri samom spomenu i HDZ-a, i Karamarka, i njegove „žene iz naroda“ s Pantovčaka i uhljeba iz sedam marginalnih koalicijskih stranaka, najčešće sastavljenih od predsjednika, dva-tri prijatelja s partija bele i punoljetnih članova vlastite obitelji? Svi oni, dakako, nisu domoljubi. Ma, što domoljubi, nisu ni Hrvati, ni katolici ni vole Hrvatsku! Izrodi su, kojih bolje da nema na putu u bolju prošlost, kojim bučno hrle na Markov trg novi/stari mesije.

Sve odreda poznati maratonci kameleonske utrke HDZ-„novi“ HDZ na povijesno čekiranoj trasi Sanader-Kosor-Karamarko. Uz poneko stranački zasluženo mlađe osvježenje, avaj, valjda neizbježno pod istragom za zloporabu vlasti radi stjecanja nepripadne imovinske koristi. Recimo, slučaj direktorice HDZ-ove predizborne kampanje i donedavne gradonačelnice Knina Josipe Rimac. Tek je neki dan položila prisegu saborske zastupnice, a već joj je Mandatno-imunitetno povjerenstvo moralo na zahtjev DORH-a skinuti imunitet kako bi se protiv nje provela istraga. Njezinom je prethodniku Anti Jerolimovu, kojeg je zamijenila u HDZ-ovoj zastupničkoj klupi, također ukinut imunitet zbog lažiranja diplome Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na kojem nikad nije studirao. A taj je dugogodišnji načelnik općine Preko došao u Hrvatski sabor u rujnu 2013. kao zamjena za bivšeg HDZ-ovog ministra prometa Božidara Kalmetu, protiv kojeg se također vodi istraga za navodni višemilijunski kriminal.

Lijepo društvo „domoljuba“, nema što. Pa, birajmo, građani RH, predizborno je otvoren šef SDP-ove koalicije, kojoj su važan dio i Hrvatski laburisti – Stranka rada. Njegova je retorika jasna, poruka nedvosmislena, govori „iz glave“, bez šalabahtera i zamuckivanja, kojim buljuk govorničkih šeprtlja traži predah dok mozak ne sustigne riječ. U toj mu darovitosti Tomislav Karamarko i HDZ-ova „žena iz naroda“ Kolinda Grabar-Kitarović zajedno – nisu ravni. Pripucavaju samo izdaleka, posredstvom nekolicine stranačkih trbuhozboraca i zlorabeći naklone si medije. Karamarko je svjestan svojih skromnih govorničkih kapaciteta i kao vrag od tamjana bježi od bilo kakvog sućeljavanja jedan na jedan s Milanovićem. Niti ima argumenata za uvjerljivo ga pobiti niti ima što reći izvan bezveznih fraza o komunističkim zločinima, Titu, partizanima, Udbi, voli-ne voli Hrvatsku, dign
itetu i dostojanstvu ovih i onih iz Domovinskog rata, itd., itsl.

O svom gospodarskom programu, koji još nitko nije niti će ga vidjeti, HDZ-ovi trbuhozborci i sam Karamarko zbore tek u apstraktnim naznakama, pa je sasvim izvjesno da ga nemaju. Da su Bavarci Angele Merkel nepotrebno pokupili korist. Ili, vjerojatnije, da Karamarko, dođe li na vlast, kani pretvoriti Hrvatsku u dolinu suza s bolnim rezovima od kojih će građani mokriti krv, a to se, je li, ne govori uoči parlamentarnih izbora. Nešto su o tome tek zucnuli HDZ-ovi gospodarski stratezi, pa je stranci odmah počeo padati rejting među biračima.

Izborom SDP-ove ili HDZ-ove koalicije, građani će na skorašnjim parlamentarnim izborima odlučiti hoće li do 2019. godine mic po mic živjeti bolje ili će se vratiti u „bolju prošlost“, pa kome obojci kome opanci. I za jedno i za drugo sami će si biti krivi, pa nije svejedno koliko će ih te kritične nedjelje slušati srce, koliko razum, a koliko će ih ostati kod kuće.