Uspjeh je uvijek dijete smjelosti. Trebalo je smjelosti uz više od stotinu stranaka osnovati „još jednu“. Trebalo je smjelosti u državi koja već dva desetljeća potiče nerad osnovati stranku koja će se boriti za temeljno ljudsko pravo – rad. Trebalo je smjelosti u državi u čijemu se Ustavu ne spominje riječ radnik osnovati stranku koja će se boriti upravo za prava radnika, odnosno; svih onih koji žive od svojega rada, sadašnjeg ili minulog, svih onih koji bi željeli živjeti od svojega rada ali to ne uspijevaju najviše zato što su nesposobne vlasti sustavno uništavale proizvodnju. Nije nas obeshrabrila čak ni činjenica da niti jedna nakon ’90. osnovana stranka nije uspjela.
Jesmo li se osnovali zato da bi smo se junačili?
Niti slučajno.
Osnovali smo Hrvatske laburiste – Stranku rada jer smo shvatili da na političkoj sceni nema nikog tko bi u parlamentu štitio radnička prava. Želimo preuzeti odgovornost. A smjelost jest, zapravo, dokraja spoznana odgovornost.
No, kako je politička scena svojevrsna arena u kojoj se – kada je Hrvatska u pitanju – natječe po neujednačenim pravilima, važno je, najvažnije, da našu smjelost i naše nakane primijete i shvate oni glasači kojima se obraćamo; radnici, umirovljenici i nezaposleni.
Posljednje istraživanje Nove TV pokazalo je da su Hrvatski laburisti – Stranka rada prepoznati. Iako smo na političkoj sceni nešto više od godinu dana, s tek jednim saborskim zastupnikom, ali s jasnim programom i namjerama, istraživanje raspoloženja građana koje je naručila Nova TV za svoj u Hrvatskoj najgledaniji informativni program potvrđuje da su Laburisti na dobrom, pravom putu.
Javnost nas percipira kao relevantnu političku činjenicu.
Kada se ispitivao pojedinačna popularnost stranaka, dakle; bez predizbornih koalicija, Hrvatski laburisti su u skupini stranaka bliskih izbornome pragu. U ovome času bi nas, da sve stranke idu samostalno na izbore, poduprlo 4,2 posto glasača. Što je samo 0,2 posto manje od HNS-a, 0,3 posto od HSS-a, 0,5 posto od HSU-a. Najviše bi glasova, trenutno, osvojio SDP (30,3 posto), potom HDZ (20,3) a treći je HSP (6,1).
No, mnoge stranke koje će se boriti za parlamentarni status neće to činiti same, već u koalicijama. Jednu će predvoditi SDP – tzv. kukuriku koaliciju – a drugu HDZ. Lijeva, kukuriku koalicija bi trenutno dobila 38,3 posto a desna, HDZ-ova koalicija 22 posto. Treći su – LABURISTI – s potporom od 5,5 posto. Četvrti je HSP s 4,9.
Uspjeh? Prije svega – obveza. I, naravno, poticaj. Ovih 5,5 posto je dokaz svakom Laburistu da njegov angažman nije uzaludan te da su izravan kontakt građani voljni nagraditi. Nećemo građane uvjeriti da nismo isti (već smo Laburisti) ako ćemo ih pokušati osupnuti upaljačima, olovkama te našim retuširanim fotografijama na plakatima. S građanima treba biti u izravnoj a ne posrednoj vezi. Građani moraju osjetiti da Laburisti jesu njihov glas, njihov predstavnik u parlamentu. Građani moraju osjetiti da smo tu, kraj njih, ali ne samo pred izbore, već kontinuirano, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. I prije izbora, i nakon izbora. Samo ako se u to uvjere, ovih današnjih pet posto narasti će na puno više.
Svaka čast gosp. Vukšić na odličnom članku!
Ali ja mislim da te ankete što provode razno razne kuće, su u biti kupljenje ankete.
Ja vjerujem kako Laburisti imaju puno veću popularnost, a najviše zbog Dragutina Lesara i njegovih sindikalnih aktivnosti – kad smo radili anketu i prezentiranje po Gradu Čazmi, ljudi nas najviše prepoznaju po Lesaru, i žele nam puno uspijeha, što je odlično.
Ali i kad vidim da su večina članova ljudi bez mutnih prošlosti, da su oni obični radnici, odmah mi je lakše i imam pravo vjerovati da smo preporod na Hrvatskoj političkoj sceni, da smo možda jedina šansa od 1990. da nešto napravimo i ostvarimo u RH.
Ako mi ne uspijemo, bojim se da nitko neće.
Pozdrav svima iz Čazme!
Tomislav Dabac
ps. Ispričavam se na pravopisnim greškama, pošto moram brzo tipkati:)