Dvije ključne činjenice u odnosu na aktualnu hrvatsku političku scenu više nisu sporne: zavladalo je dramatično nepovjerenje građana u političku vjerodostojnost i sposobnost dviju najbrojnijih stranaka, odnosno birači grčevito žele promjene koje će izbaciti iz sedla i crvene i plave, zajedno s njihovim koalicijskim trgovcima. SDP-u opada povjerenje, jer u dvije godine na vlasti nije polučio ni r od rezultata na koje je prisegnuo. Trojica mu koalicijskih lijevih smetala – HNS, HSU i IDS – uglavnom su glumili SDP-ove trbuhozborce.
Osim povremeno pubertetskih HNS-ovih nestašluka, koji „velikoga gazdu“ ipak nisu ozbiljno ni zabrinuli niti naljutili. „Novi HDZ“ pak, kojom sintagmom šef Tomislav Karamarko neumorno sapuna i neuspješno pere stranačku fasadu debelo uprljanu kriminalno-manipulatorskom ostavštinom svojih dvoje prepotentnih prethodnika, također je na lošem glasu među građanima koji tvrde da misle svojom glavom. Koalicijski mu partneri („makar i jedan glas je bolje od ni jednog!“), sve redom politički marginalci od krajnje desnih ustašoida do zagorskih anemičnih puntara, zajedno sa svojim političkim poslodavcem ne znaju čak ni glumiti ideološki i programski suvislu oporbu.
Prvo mjesečno istraživanje agencije Promocije plus o društvenim i političkim preferencijama CRO Demoskop nakon ustavnog referenduma o braku nije donijelo veće iznenađenje. Još je jednom, u prosincu 2013., podebljalo trendove o kojima već svi znaju sve. Pada potpora SDP-u, Kukuriku koaliciji i njezinoj vladi, ali pada i HDZ-u i njegovim već prisegnutim ili budućim koalicijskim pajdašima. Solidan uzorak od oko 1300 ispitanika poručuje: SDP i HDZ, maknite nam se iz vidokruga, jer ste dokazano nesposobni voditi ovu državu; dosta je muljanja, želimo sposobnije i poštenije od vas! Želimo političare koji znaju i žele povući državna kola iz gliba krize! Krajnjji je trenutak.
Jesu li Hrvatski laburisti – Stranka rada ti sposobniji i pošteniji, koji neće ostaviti na cjedilu nešto više od četiri milijuna građana, koliko god bilo teško u ovoj napaćenoj, već iznemogloj državi!? Laburisti su najuvjerljivija politička opcija koja budi nadu u bolje sutra. Bez obzira na nove orahove i hrastove „botaničke nade“ zakađene tamjanom i poškropljene svetom vodicom, „dalekovidnu“ opciju iz oftalmološke ordinacije, ambivalentne inovatore ideje o „gradonačelniku Hrvatske“, propale političke akrobate koji nagonom preživljavanja u hipu karijeristički presvlače stranačke kapute, itsl. Doduše, izbori će sasvim precizno pokazati jesu li Laburisti ti koje se dugo tražilo. No, dosadašnji trendovi ukazuju na milijun jakih razloga i činjenica koje upućuju na potvrdan odgovor.
Istraživanje Promocije plus opet je, po tko zna koji već put uzastopno, iznjedrilo Laburiste kao treću respektabilnu političku snagu u zemlji, s potporom 7,7 posto birača (prema 7,5 u studenom). Laburisti jedini sigurno, poslije debelo kompromitiranih SDP-a (24,3 prema 24,1 posto u studenom) i HDZ-a (21,1 prema 21,6 posto prethodnog mjeseca), među ukupno 142 registrirane stranke u Hrvatskoj, uvjerljivo i pouzdano – prelaze izborni prag! HNS je trenutno, teškom mukom ili sasvim slučajno, prešao izborni prag s minimalnih 5,1 posto potpore, ali uglavnom balansira gore-dolje ispod razine prolaznosti. Kakav će dočekati izbore, vrag će ga znati. Bez obzira na to što u svom vodstvu više ne želi imati posla s „razočaranim“ uznikom na golf-igralištu Radimirom Čačićem. Budući da „novi HDZ“ ne zna biti konstruktivna oporba, što mu je glavna zadaća nakon gubitka vlasti, promašeno se politički angažira na izmišljenim problemima i time radi u korist vlastite štete. Nesvjesno reanimira traumatiziranoga glavnog rivala kako bi ostao na životu u Hrvatskom saboru i Banskim dvorima. A upravo to najmanje želi, da SDP s partnerima ostane na vlasti.
Iz istraživanja Promocije plus očito je: „novom HDZ-u“ uopće nije pomogla gromoglasna sinergija s Crkvom u Hrvata u potpori inicijativi U ime obitelji Željke Markić, a SDP je čak trunčicu profitirao gorljivim protivljenjem formuli „obitelj = žena + muškarac“. HDZ-ovu rejtingu je naštetila potpora vukovarskim stožerašima i čekićanju ćirilice, a SDP-u trunčicu pojačalo simpatije javnosti protivljenje programiranom (u kuhinji „novog HDZ-a“) protusrpskom vandalizmu, liječničkom štrajku, agresiji na zdravstveni odgoj, traktorskim barikadama, pa i pokazivanje mišića Uniji samosvjesnom tvrdnjom kako „Hrvatska nije ptičji rezervat“… Takvo što građani nisu čuli još od svojedobno trapavih diplomatskih ispada prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u dojenačko doba RH, čime je izolirao RH od međunarodne zajednice. Opaska da ne želimo biti država spuštenih gaća ni jednom Unijinom činovniku – napokon je zagrijala krv i ustitrala srce malom, deprimiranom biraču. Željnom nacionalnog dostojanstva.
Laburisti su – ponajviše dosljednim i jasnim istupima stranačkog predsjednika Dragutina Lesara i saborskog zastupnika (najaktivnijeg!) Branka Vukšića o ključnim pitanjima hrvatske države – pokazali stalnu političku zauzetost za najvažnije interese svih građana i to je, vidi se i iz prosinačkog CRO Demoskopa, prepoznato i opet nagrađeno trećim rejtingom u zemlji. Isto vrijedi i za respektabilan Lesarov plasman među četiri prvorangirana stranačka šefa u RH, koji s 4,5 posto potpore birača „tuče“ popularnošću čelnike i SDP-a Zorana Milanovića (3,3) i „novog HDZ-a“ Tomislava Karamarka (1,5), koji je već godinu dana i najveći negativac (32,9 posto anketiranih građana) među svim političarima u nas. A želi biti premijer? Samo HSS (3,2 posto) ima nešto zapaženiji rezultat među morem stranaka ispod izbornog praga, pa drži čvrsto peto mjesto na listi društvenih i političkih preferencija.
Ostali su pojedinačno beznačajni. Mogu izborno koristiti samo u slučaju da se skupno opredijele za nekoga velikog, a velikima su patuljci potrebni kao kruh i voda, jer sami ni teorijski ipak nemaju izgleda osvojiti vlast. Orah Mirele Holy s 2,2 posto potpore? HSP dr. Ante Starčević „gošće“ Ruže Tomašić s dva posto? HDSSB s 1,9 ili HSP s 1,8? HSLS, nezavisne liste don Ivana Grubišića ili Milana Bandića, pojedinačno s 1,4 posto? Da se uopće ne govori o IDS-u (1,3 posto), Nacionalnom forumu Nikice Gabrića (0,9), Hrastu (0,9), HSU-u (0,5), odnosno svim ostalim strankama koje su zbirno jedva napabirčile mršavih 2,6 posto biračke pozornosti. Toga su svjesni i SDP i „novi HDZ“. Zato Karamarko već sada jurca provincijom i nudi marginalcima vile i kule, obećava kojekakve bogate darove, ako mu pomognu osvojiti vlast.
No, važna je varijabla u cijeloj računici: kamo će 20,4 posto građana koji još ne znaju komu dati glas. Sve stranke moraju itekako voditi računa o tomu mogu li i kako pridobiti neopredijeljene!? To može biti presudno.
Na najvišoj cijeni za buduću pobjedničku koaliciju, razumljivo, opet su Laburisti, jer raspolažu obiljem najdragocjenijih glasova. Budući da se Laburistima ni u snu ne može pripisati trgovački mentalitet kompromitirajućih zakulisnih spletki i tajnih međustranačkih sporazuma radi podjele izbornih kolača, ključno je za njihovu budućnost i zdrav politički život da stranka ostane čista i vjerodostojna u odnosima s članovima, si
mpatizerima i ostalom biračkom javnošću, makar i ne sudjelovala u vlasti. Moderna, demokratska i ustrajna u ostvarivanju svog programa. Velike simpatije među građanima zaradila je upravo kao konstruktivna oporba, upozoravajući na probleme i nudeći rješenja. Podjednako je – kad je trebalo, a ne zbog populizma! – žestoko argumentima rešetala i SDP-ovu koalicijsku vlast i „novi HDZ“, krcat starim i novim grijesima. Ne treba dvojiti da će vodstvo jedine stranke s osvjedočenom radničkom vokacijom znati u idućem razdoblju i povećati vjeru građana u laburističke potencijale.
Marijan Vogrinec
Želite li komentirati? Objava: "Laburisti bez fige u džepu"