U svome nastupnome govoru u Hrvatskome saboru, predsjednik Vlade Zoran Milanović je najavio novu praksu, nov odnos vlasti prema opoziciji. Rekao je; okrećemo novu stranicu. Mijenjamo način rada – javno je u počecima govorio premijer – Ništa nećemo kriti od javnosti.
Na prvoj sjednici Sabora Hrvatski laburisti su predložili neke konkretne poteze koji bi omogućili promjenu rada i Vlade i Sabora. Primjerice, kako glasati za ili protiv povjerenja formirajućoj Vladi a bez da zastupnici poznaju buduće ministre, bez da znaju njihove stavove, bez da se ti budući ministri predstave zastupnicima ali i hrvatskoj javnosti. Zato smo predložili da se osim mandatara Vlade zastupnicima predstave, ukratko, i ministri te da šefovi klubova imaju pravo postaviti barem po jedno pitanje premijeru i svakome ministru.
Ali to bi potrajalo, odgovarali su nam na saborskim hodnicima kolege iz vladajuće Kukuriku koalicije.
Bit je, izgleda, u trajanju a ne u tome da javnost ima pravo znati tko su to novi ministri i kako „politički dišu“.
Prijedlog je naišao na šutnju. I, da, tadašnji mandatar Zoran Milanović rekao je kako se ne protivi takvome prijedlogu, ali, Bože moj, Poslovnik to ne dopušta. Sada se Poslovnik mijenja ali neće biti uvrštene promjene koje dopuštaju predstavljanje i premijera i ministara te postavljanje pitanja svim članovima buduće Vlade. A kako onda za nju glasati?
Bili smo suzdržani jer vlasti ne potpisujemo bjanko mjenicu i zato što o mnogim ministrima nismo znali gotovo ništa. A i danas, na nesreću čitave nacije, znamo vrlo malo.
E, vidite, ovo je bio uvod u jednu novu, svježu priču. Priču o izboru novoga guvernera. Dosadašnjeg, još uvijek egzistirajućeg guvernera – riječ je o gospodinu Željku Rohatinskom, s kojim su Laburisti vodili sve vrijeme „ratove“ oko devizne klauzule i po našemu mišljenju u potpunosti pogrešne monetarne politike HNB-a – Milanović smijenio telefonski. Iako, naravno, guvernera postavlja i smjenjuje, odnosno; po isteku mandata razrješuje Hrvatski sabor. Ali takvo ponašanje Kukuriku vlasti nije čudno tim više što je Milanović u Saboru – u polemici s Laburistima – potvrdio da u Hrvatskoj vlada polukancelarski sustav. To što je premijer javno pogazio hrvatski Ustav, nikome nije zasmetalo.
Nakon što je javnost doznala da Rohatinski odlazi (za kojim ne vrijedi proliti niti jednu suzu), počela su nagađanja tko je novi guverner. Potvrdu da će to biti Boris Vujčić, dosadašnji viceguverner, dobili smo nakon druženje nova „tri tenora“; Milanovića, Tedeschija i Vujčića. Družili su se, krijući se od javnosti, na tajkunovu posjedu.
Iako Sabor, kao što smo već rekli, razrješuje starog i imenuje novog guvernera, sve je već obavljeno na večerama, uz čašicu dobroga vina i razne oblizeke te u ministrovu kabinetu.
Sabor je, kao i obično, poslužio samo kao smokvin list. Trebalo je izgledati da se i predlaganje i postupak imenovanja doista odvija u parlamentu, demokratično. Zato je g. Šime Lučin, predsjednik Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove na jednoj od sjednica ustvrdio da su klubovi zastunika poslali svoje prijedloge za budućeg guvernera. Ako je tako, klubovi su morali dobiti poziv da istaknu svoje kandidate. Trebali su dobiti rok do kada da to učine i trebalo je odrediti rok do kada moraju Odboru podnijeti prijedloge te što u tim prijedlozima treba biti sadržano. Naravno da je to bila još jedna patka vladajućih. Samo su Kukuriku koalicija i njezini sateliti dali prijedlog.
Laburisti su javno ustali protiv te manipulacije.
No, na teflon političare ne lijepi se niti jedan pametan prijedlog niti jedna suvisla intervencija. Na sljedećoj sjednici Odbora za izbor, Laburisti su pokušali nametnuti neke u zapadnoj demokraciji prakticirajuće, više standarde. Predložili su javni intervju s kandidatima, pardon; jednim jedinim kandidatom za guvernera. Zar nije normalno da zastupnici koji guvernera biraju, tobože, kandidatima postavljaju pitanja te guvernera izaberu na temelju nekakvih saznanja o tome kako će u idućemu razdoblju guverner voditi HNB?! U prvom glasovanju čak je ta inicijativa i bila prihvaćena ali su se članovi odbora vladajuće većine, ali i članovi odbora HDZ-a, koji su u mnogim pitanjima odlično usuglašeni, brzo otrijeznili i u ponovljenom glasovanju odbili prijedlog Laburista. Što zastupnici imaju pitati kandidata za guvernera?!
Bahatost i nedemokratičnost na entu potenciju.
Nema nove prakse. Nova praksa je stara laž.
Na taj način su kukurikavci zapravo zakinuli i Borisa Vujčića, koji će biti izabran formalistički, bez intervjua, bez pravoga predstavljanja, bez prava da predstavnici naroda izrešetaju budućeg guvernera. Ovakav postupak je demonstracija sile a demokracija, koju Kukluriku koalicija gazi na svakome koraku.
Ipak, Kukuriku koalicija dobro zna zbog čega se ne smije Vujčić previše izlagati javnosti, naročito ne pred moguće „zločestim“ zastupnicima. Oni bi mogli postaviti škakljiva pitanja hoće li i novi guverner biti naklonjen bankama i krupnome kapitali ili će štiti interes svih građana RH.
Drugi čovjek na čelu HNB-a ali ista politika.
— Branko Vukšić
Želite li komentirati? Objava: "Kukurikavci nisu dali da Vujčića ispitaju zastupnici"