Namjerno pričekah tjedan dana od dana parlamentarnih izbora bez svoga bloga.
Pustio sam da se emocije slegnu, da razni komentatori i analitičari pronađu razloge „izbornog čuda“, „iznenađenja izbora“. Pustio sam da i naši članovi, ogranci, podružnice, povjerenici, volonteri… uživaju u rezultatima izbora Laburista.
Priznajem, i sam sam sebi uzeo dan-dva odmora.
Da smo mnoge iznenadili, jesmo. Da smo mogli i više, jesmo. Da imamo razloga biti zadovoljni, imamo. Čime? Ovim rezultatima:
(broj važećih listića=broj naših glasova=naš postotak)
- 1. 235.217 = 18.059 = 7.68
- 2. 245.143 = 14.161 = 5.78
- 3. 229.310 = 23.200 = 10.12
- 4. 206.278 = 7.008 = 3,40
- 5. 212.371 = 4.695 = 2.21
- 6. 214.334 = 12.591 = 5.87
- 7. 261.423 = 16.315 = 6.24
- 8. 233.733 = 13.375 = 5.72
- 9. 245.868 = 5.999 = 2.44
- 10. 248.887 = 6.382 = 2.56
- UKUPNO : 2.332.604 = 121.785 = 5,22
Sjećate li se bar djelić kampanje? Oni su stranka jednokratnog pokušaja – govorili su pojedini lideri Kukuriku. Glasati za njih je bacanje glasova – vrištao je njihov „direktor“. Neke nacionalne televizije zovu u svoje emisije ali uvjetuju da dođem samo ja, nikoga drugoga iz stranke ne žele.
I par dana prije izbora pojavljuju se razne ankete. U jednoj imamo anketnih 5, u drugoj 6 mandata. I onda, najvjerodostojnija agencija“ objavi tri. I to, kaže prezenter na jednoj TV, nestabilna.
Ta je agencija više šanse davala Kosorovim liberalima, Friščićevim seljacima, Srbovim pravašima nego nama. A nakon izbora nitko nije objasnio tako veliku anketnu pogrešku.
I ne moraju jer ja znam što su napravili. I zašto.
No, to je iza nas. Sada slijedi konstituiranje Sabora. A osim izbora predsjednika i pet potpredsjednika (tri vladajući – dva oporbena) treba izabrati oko 45 radnih tijela, komisija, vijeća, izaslanstava s oko 500 članova. A pravilo uvijek do sada je bilo da se popuna tih tijela radi po slijedećim pravilima:
1. U svim odborima – radnim tijelima (njih 30) vladajući imaju večinu članova.
2. Tamo gdje je predsjednik iz vladajućih, potpredsjednik je iz oporbe. Kod nekih tijela je propisano da predsjednik mora biti iz oporbenih redova.
3. Klubovi zastupnika (unutar vladajućih i unutar oporbenih – svaki za svoje) dogovorom popunjvaju kvote. Ako dogovora nema, Odbor za izbor i imenovanje šalje svoje prijedloge na plenarno zasjedanje.
4. Nepisani je dogovor da svi glasaju za sve – oporba podržava vladajuće prijedloge i obrnuto.
5. Prva radna tijela bez kojih se sabor ne može do kraja konstituirati (osim izbora predsjednika) su Mandatno-imunitetno povjerenstvo, Odbor za izbor ,imenovanja i upravne poslove .
6. Ako doista Kukuriku predloži nova ministarstva, to mora učiniti prijedlogom izmjena zakona o ustroju vlade i djelokurugu ministrstva. A da bi se o njemu provela rasprava svoja mišljenje moraju dati matični odbori: odbor za zakonodavstvo i odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav. To pak znači da i njih treba izabrati prije glasovanja o povjerenju Vladi.
A postoji li mogućnost da se svi ovi dogovori postignu do 20. prosinca kada bi se, kako čujem mogla održati konstituirajuća sjednica Sabora? Teško. Zašto? Zato što u ovom trenutku nije poznato tko u Saboru čini parlamentarnu većinu a tko oporbu.
Izvjesno je tek ovo: Kukuriku ima 80 mandata + 1 manjinski = 81 i oni su do sada barem sudeći po javnim izjavama, parlamentarna većina.
U oporbi, javno deklarirano su:
HDZ 44 + 3 dijaspore = 47
Hrvatski laburisti = 6
Kamo će se okrenuti HDSSB (6), Ivan Grubišić (2) , HSS (1), HSP AS (1) SDSS (3) i još 4 manjinska zastupnika za sada mi nije poznato. Za SDSS i manjince je za pretpostaviti da će se prikrpati vladajućima. A možda Frišćić, Grubišić i Tomašička osnuju zajednički klub zastupnika.
A to je bitno kako bi se čim prije znalo tko sudjeljuje u popuni radnih tijela iz čije kvote.
Što se mene tiče, nitko tko glasa ZA povjerenje vladi ne može se svrstavati u oporbu.
U utorak bi trebali znati puno više. Tada bi se trebali po prvi puta sastati predstvanici svih izabranih u Sabor.
Prije par dana citao sam zavrsni sazetak Ipsos pulsa gdje komentiraju kolko su fulali u svojoj anketi
U njemu citiram stoji da su labursri na kraju osvojili 4.5 % glasova.
Zato se netreba cudit anketama tamo stede pa nisu matematicare zaposlili.
Grubišić je više puta vrlo jasno rekao da će biti oporba, da neće s nikim koalirati.. čemu ove nekorektnosti u tekstu??? Pa laburisti su rekli da će koalirati sa kuku ako oni prihvate uvjete laburista. Grubišić čak ni to! Jedna isprika bi bila prikladna. Ps. Što je bilo sa Majicom? Da pogodin, isto ljudski razlaz kao sa Čačićem svojedobno? Jel može istina kad ste već drukčiji? Potpis: Ante Bumbar, za sada uz kukuriku.
Demokracija je vlast većine i poštivanje procedure, nije li tako.
Kuda se onda izgubilo pitanje prava predstavnika naroda (birača) da izrazi probleme naroda, ako to procedura može elegantno zaobići i odglumiti demokraciju.
Izbori su farsa ako se ne dogodi ovako pozitivno iznenađenje koje se zove hrvatski laburisti.
Imam vjere u Vas i Vaš rad.
Ne samo da držim fige, nego sam podsukao rukave i radim dvostruko više.
Iskreno
Dubravko Marić
PR radnik
“Oni su stranka jednokratnog pokušaja – govorili su pojedini lideri Kukuriku.” [I u kampanji, a i odmah po objavljenim rezultatima].
I time dokazali da nemaju pojma što sve ljude može dodatno motivirati.
U mojoj glavi proizveli su [b]inat[/b], a inat je iznimno jak pokretač!
I zato im od srca hvala 😛
[rjk]
Prema ovom tekstu čini se izvjesnim da Laburisti namjeravaju predstavljati oporbu Kukuriku vladi. No pravo pitanje je kakav vid oporbe. Na jednom drugom mjestu stoji da će Laburisti biti “korektiv” vladi Kukuriku koalicije. Postoji značajna razlika između “korektiva” i “radikalne oporbe”. Kukuriku vlada, a posebno ona gdje će notorni kapitalist Čačić krojiti ekonomsku politiku, bit će do srži neoliberalna i po tome se neće razlikovati od HDZ-ove.Čekaju nas rezovi, “politika štednje”, olakšice za poduzetnike i fleksibilizacija radne snage, a možda čak i aranžmani s MMF-om. Tako oni vide izlaz iz krize. Kako će po tim pitanjima Laburisti dizati ruke u Sboru? Tu nije dovoljno biti “korektiv” već nepomirljivi neprijatelj ako se želi svrstati na stranu radnika i socijalno ugroženih. U kojoj mjeri u Laburistima za to postoji želja i spremnost? Prema dosadašnjim istupima nisam baš dobio najbolji dojam po tom pitanju. Molio bih da netko od aktivnih članova odgovori ili se nadoveže na moja razmišljanja.