Jesmo li konačno, *ebote, shvatili!?

Kolumna Igora LesaraDanas u pola tri popodne, nakon radne šihte, radnice iz tvornice Kamensko kreću u štrajk. Kipjelo je, kipjelo i prekipjelo. Danas, u ovo vrijeme diljem Europe radnici stotina tvornica kreću u prosvjede. Radnici i radnice iz Italije, Češke, Latvije, Litve, Francuske, Rumunjske, Srbije, Portugala, Irske, Poljske, Cipra i Hrvatske poručuju samo jedno, jedino moguće, jedino logično: SVI SMO MI ŽRTVE KRIZE KOJU SU ZAKUHALI BANKARI! Čovjeku koji je samo jednom u životu uključio svoj mozak sasvim je jasno da su banke, politikantske vlade i sve ostale javne i tajne organizacije u njihovoj službi, zakuhale najveću, ali doista najveću krizu naše civilizacije. Slijedom najnovijih događaja u Hrvatskoj, a nakon toliko godina malih prosvjeda, pitam se, jesu li konačno, *ebote, ljudi shvatili?

Dvadeset godina, dvadeset prokletih godina nas manipuliraju i zavode kroz političko jednoumlje koje u Hrvatskoj radi osobnih profita forsiraju malograđanski umovi vodećih političkih stranaka, neoliberalnih kompanija i potkupljenih javnih medija. Pohlepa elite stvorila je pregolemu krizu morala, kulture i vjere. Uzeto nam je sve, ali doslovno sve, dovedeni smo pred situaciju da se moramo boriti za osnovna životna prava! Postali smo kolonija neoliberalnog kapitalizma do te mjere da na našim prometnim znakovima engleskim jezikom (pogledati ulaz u west gate, ako ne vjerujete) uz strelicu desno piše „shopping center“. Ne, ne piše trgovački centar, već doslovno shopping center. Na hrvatskom prokletom prometnom znaku!

U prosvjedima u Varšavskoj ulici (slava joj), prije nekoliko tjedana, nekoliko mi je hrvatskih branitelja reklo doslovno ovo: „u ratu smo puške okrenuli na krivu stranu“. Rekli su to toliko izmučenim i jadnim izrazom lica da se meni istog trenutka povratilo. Neki sam dan otišao u Varšavsku i nisam imao više snage za ništa, osim za pomoliti se Bogu. Kada sam vidio da su policajci, hrvatski prokleti policajci, ogradom ogradili spomenik Tina Ujevića, ne znam, opet mi se povraćalo. Zvao sam ministra Karamarka, zvao sam načelnika gradske policije, zvao sam i *ebenog pročelnika gradskog ureda za zaštitu spomeničke kulture da im poručim kako razumijem da štite nelegalno gradilište gospodina Horvatinčića, ali da ne razumijem kako mogu zabraniti pristup Tinu Ujeviću i da želim da ogradu maknu. Ništa ljudi moji dragi, ništa se nije dogodilo, ograda je još tamo i neće je nikada maknuti.

A onda sam se jednog jutra probudio i shvatio zašto neće maknuti ogradu, shvatio zašto kapitalisti, politikanti, bankari i sva ova poltronska gamad neće ništa učiniti. Shvatio sam da se boje! Njih je panično strah!

Oni se boje gomile, gomile koja se budi! Nikada ništa u ljudskoj povijesti nije donijelo promjene kao što je to donjela gomila! Sve bankare ovog svijeta strah je samo jedne i jedine – gomile. Pogledajte ovaj sjajan video o bankama i novcu i ohrabrite se, napravite možda po prvi puta u životu nešto hrabro, nešto dostojno vašeg života!

A znate li što je nagore? Mi, mi obični ljudi samo želimo normalan, najnormalniji suživot na ovoj planeti, želimo raditi i od rada živjeti, veseliti se, smijati, igrati sa djecom, ljubiti ženu, muža. Ništa više niti ništa manje od toga ne želimo. I da se danas, ovog trenutka sva ona poltronska svita odluči promijeniti, mi bi im sve oprostili i ne bi ih nikada ni kaznili.

Ali oni to ne žele!

Oni se ne žele promijeniti! Oni i dalje pljačkaju, ubijaju, oni su postali zli, opsjednuti su zlom!

I stoga, ljudi moji, vi koji ste progledali, oprostite im jer ne znaju što čine, oprostite im za sve, ali molim vas izađite na ulicu, zaustavite rad u tvornici, dođite na trgove i recite MA DOSTA JE VIŠE BILO!

Znate li zašto je u SAD-u pobijedio Barack Obama? Jedan je razlog, on je svim tim ljudima (da, svi ti ljudi s one strane velike bare su ipak samo obični, najobičniji ljudi) dao nadu. A znate li čime im je dao nadu? Jednostavno, pokrenuo je socijalni program kakav je u Europi trajao desetljećima. Da, amerika se europeizira. A što rade Europa i Hrvatska? Mi se amerikaniziramo! Shvaćate li vi to uopće?

Pogledajte primjer jedne male tvornice u americi. Molim vas pogledajte taj primjer i recite mi što vidite!

Pogledajte snagu zajedništva, snagu radništva, snagu naroda. Pogledajte što su sve solidarni ljudi diljem svijeta kroz svu našu povijest učinili! Pogledajte i molim vas onda mi recite da se ništa ne može učiniti. Dvadeset prokletih godina političke figure dviju najvećih stranaka i njihovih poltronskih satelita peru vam mozgove, zavode vas i nije ni čudno da ste mislili da se ništa ne može, da je sve to u rukama više sile. Ma nemojte molim vas popušiti tu demagogiju nikada više! Mašu nam mrkovom pred očima govoreći „možda se i ti jednoga dana obogatiš, možda…“! Shvatite, imaju nas za budale! I pri tome se fino kupaju u masti!

Završiti ću. Ne pozivam nikoga na revoluciju ulice, nerede ili anarhiju. Ne, time nećemo postići ništa osim što će na nas poslati grubijane u plavom. Nemojmo im priuštiti to zadovoljstvo da na nas pošalju grubijane, da nam govore kako smo bagra koja niti ne zna što želi.

Ne.

Pozivam vas da pokrenete svoju osobnu revoluciju, sada odmah, u svom domu, na radnom mjestu, ma gdje bili. I ukoliko je oko vas nepravda, odmah reagirajte, zaustavite proizvodnju i krenite u štrajk. Ako je vama dobro, pogledajte u nečiju tuđu tvornicu ili u neku drugu ulicu i dođite pomoći. Bez solidarnosti mi smo mrtve duše. Svi mi, bez iznimke.

Svi u štrajk! Jer sve su to zakuhali ONI!

p.s.
Jedva sam završio tekst na vrijeme, sad trčim na trg radnicama Kamenskog..

| Broj posjeta: 1.085 |

Želite li komentirati? Objava: "Jesmo li konačno, *ebote, shvatili!?"

Imate li komentar?