Hvalite me usta moja

Kolumna Stanislav NusbaumNa političkoj sceni Hrvatske krajem 2010. godine svjedočili smo jalovim markentiškim trikovima SDP-a i njegovom suobličavanju s HDZ-om u „revolucionarnoj“ zaštiti tržišta kapitala. Zašto „revolucionarnoj“, pa zato što se po tko zna koji put u Hrvatskoj očitovala zaštita jednostranih interesa na relaciji rad-kapital-nacionalni interesi u korist kapitala a cijeli posao se zamagljuje i opravdava mrvicama bačenim na stranu rada i to mrvicama dok ih „ptice ne popapaju“.

SDP je svojim prepoznatljivim markentiškim pristupom dizao prašinu traženjem ostavke vlade, da je čovjek morao koristiti zaštitnu masku da se ne uguši, ali od smijeha. Svi, pa i prvoškolci koji su tek naučili na pamet da je 1+1= 2, bili su pozvani u cirkus, a znalo se da točka sa hokus-pokus artistima u Saboru ne može proći zbog jednostavne matematičke logike. Tako je SDP sa strašću navijao sam za sebe bez obzira što je vukao poteze koji ne daju rezultat. Važan im je igrokaz! Još samo da je kruha. Hvalite me usta moja!

U svojoj „principijelnosti“ ti isti su napustili sjednicu Sabora pri izglasavanju proračuna za 2011. godinu s namjerom bacanja dimne bombu svojem članstvu i široj publici. No, desilo se nešto neplanirano. Zaskočila ih je HRT (namjerno ili nenamjerno) koja svojim potezom nije dozvolila da SDP-ov dim sublimira u politički plus na otvorenoj sceni i pokazala je u direktnom prijenosu kako cijela saborska svita SDP-a stoji ispred televizijskog ekrana i prati šta se događa u sabornici. K’o mala djeca.

Zašto su onda napuštali sabornicu?

Znajući logiku matematike iz taštine su napustili teren sabornice i onda u ulozi gledatelja ponovno su likovali i navijali sami za sebe. Hvalite me usta moja!

A u Hrvatskoj je i dalje bilo po uhodanom ritmu HDZ-a.

Pred sam kraj godine SDP je bacio novu bomba ali sada sa „crvenim dimom“ u namjeri sklapanja saveza sa građanima za pobjedu na izborima ove godine.

Šta je to „crveni dim“?

Sintagmu „crveni dim“ koristim kao metaforu za SDP-ovo obilje političkih fraza, za SDP-ovu predizbornu koaliciju i što je najvažnije, dok se kralo i otimalo SDP kao da nije postojao na političkoj sceni a naša ZAJEDNIČKA kasa godinama je izmužena do te mjere da nam je od „krave ostala samo kost i koža, pa sad zbog nebrige i nemara za izlječenje moramo utrošiti silne novce sadašnjih i budućih poreznih obveznika.

I oni koji su imali hrabrosti u sabornici mahati plišanom ili gumenom hobotnicom razišli su se sa onima koji nisu znali ili nisu imali hrabrosti pokrenuti stvari na demokratski način pozivajući hrvatske građane, sindikate, civilno društvo na uzbunu, na mirni i uljudbeni građanski neposluh.

Kako da SDP sa svojom koalicijom vrati vjeru u politiku, povjerenje građana u političare, kada su svojim političkim djelovanjem doprinijeli ne samo apatiji na političkoj sceni u Hrvatskoj nego su često njihovi potezi bili i deprimirajući.

Pridružili su se sindikatima u akciji za raspisivanje referenduma tek onda kak su procjenili da od toga mogu imati koristi na političkoj sceni, a nisu se pridružili sindikatima iz svojih programskih ciljeva i brige za radništvo.

No, završnica 2010. godine je BISER brige SDP-a o radništvu i zaštiti narodnih interesa. Građani su ostali zbunjeni dogovorom SDP i HDZ oko HRT-a. Pravi šok.

Zašto šok?

Pa HRT je djelo ruku hrvatskog radništva, hrvatskog čovjeka koji je plaćao poreze i doprinose i pretplatu. To je imovina hrvatskih građana i jedini domoljubni potez je zaštiti interese onih koji su stvorili i koji su vlasnici toga dobra. I HRT je „sveta imovina“ koja mora imati svoju zaštitu i u Saboru kao predstavniku narodnog suvereniteta i s kojom se ne može nitko poigravati. Valja je čuvati, brinuti se o njoj i zaštiti je od bilo kojeg oblika kriminala uključujući i možebitna nemoralna otuđivanja.

Zar nismo naučili svi zajedno prepoznati moguće oblike razvlašćivanja imovine koju su stvarali hrvati.

Šta se desilo: U ime nadmetanja kapitala i takmićenja na tržištu, SDP neprincipijelno zaključuje savez sa HDZ-om na način da je imovina „hrvatskog podrijetla“ oslabljena i gostoljubivo ponuđena na uslugu i rastvaranje „uvoznom kapitalu“.

Prioritet kapitala je prevagnuo i to opet poradi političkih interesa SDP-a za dobar status na medijskom tržištu.

Kako se čuvaju granice Lijepe naše za koju je prolivena krv, istom logikom se mora čuvati i zaštititi na pravedan i pošten način i imovina Lijepe naše za koju je prolivena ta ista krv. I kapital i radnik i interesi zajednice, ravnopravni su dijelovi jedinstvenog odnosa i kod donošenja odluka valja voditi računa o svim tim dijelovima kao jednoj jedinstvenoj cjelini.

Ne smije se dozvoljavati da se krv pretvara u vodu, pa se voda pretvori u agregatno stanje pare i onda ugledamo istu vodu za koju nam kažu da je to „nova“ svježa voda. Gušimo se u takvim svježim vodama,a spasitelj na vrata diskretno i umiljato kuca u obliku MMF.

Valja SDP-u da se susretne sam sa sobom i sa svojim politikama, metodama i taktikama jer nema šanse da se ekskulpira od svega onoga što se dešavalo u poslednjih sedam godina hrvatskom narodu.Valja im se sresti i sa svojim koalicijskim partnerima i njihovim „prstima u medu“. Nije sve to tako jednostavnoNisu politički djelovali kao šegrti.Ima tu puno majstora

Ne može za stanje u Hrvatskoj biti kriv samo HDZ i već detektirani HDZ-ovci.

Opasno je plasiranje sugestija iz redova SDP-ove koalicije da su za stanje u kojem se nalazi Hrvatska krivi građani hrvatske jer su oni birali političare i sve ovo dozvolili. Opasno je jer se ovim ekskulpiraju političari i proglašavaju nepogrešivim „svetim kravama“. Opasno je jer konkretne osobe nije birao građanin nego partijske vrhuške.

U stvarnoj neposrednoj demokraciji narod bi neposredno birao koji to građani mogu biti njihovi „političari“ i ne bi dozvolili da partijske elite koaliraju prije izbora i to u pravilu radi zaštite osobnih interesa .

Je li narod u poziciji da promijeni izborni zakon u navedenom smislu?

Do kada će se govoriti da za to nema uvjeta, da narod još nije „zreo“ itd.

Na političkoj sceni na početku 2011. godine dva bloka zauzela su busije za vođenje ideološkog rata u političke svrhe sintagmama „Ništa se nije desilo “ i “Crvena Hrvatska“.

I jedni i drugi su potrošeni i neuvjerljivi pa im je samo preostalo da se glasaju po principu „hvalite me usta moja“.

Stanislav Nusbaum

| Broj posjeta: 1.011 |

Želite li komentirati? Objava: "Hvalite me usta moja"

Imate li komentar?