Hrvatski ratovi za vodu

Kolumna Silvije DolosicPrije šest mjeseci u jednoj od svojih kolumna upozoravala sam koji su i koji će sve biti pokušaji Vlade na nezakonitu prodaju državne imovine gdje upravo ta prodaja vodi Hrvatsku na prag siromaštva, sada sveukupno građanstvo ima priliku vidjeti kako će Zakonom o strateškim investicijskim projektima upravo Hrvatsku i dovesti na taj prag.

Osim globalizacije, svakodnevno stanje današnjega svijeta karakteriziraju i procesi liberalizacije i tehnološkog razvoja koji su usko vezani s procesom globalizacije. Globalno gospodarstvo kroz privatizaciju vode u svijetu je upravo proces takvog povezivanja, kooperiranja, integriranja i ujedinjivanja gospodarskih subjekata i nacionalnih ekonomija kojima svjetsko gospodarstvo gubi svoja tradicionalna regionalna, državna, antagonistička i suparnička obilježja toliko da postaje jedinstvenom gospodarskom cjelinom. Rat za vodu, prema nekima, zapravo je već počeo, samo što se vodi na tihi način, putem raznoraznih koncesija. Međutim, u današnjim globalizacijskim uvjetima življenja i stvaranja, pitanje ponude javnih dobara mora biti preispitano jer država je sve više suočena sa manjkom novca i sredstava u proračunu, mnogobrojnim trendovima u vidu demografskih promjena, starenja stanovništva, povećanog broja nezaposlenih, pa se sve više zagovara privatizacija. Nitko zapravo ne spori da je voda ljudsko pravo, ali zagovornici teze da je voda ponajprije roba na prvom mjestu gledaju ekonomski interes. Procjenjuje se da će do 2050. godine, dvije milijarde ljudi imati ozbiljnih poteškoća sa osnovnom opskrbom vodom. No, naše ”ogledalo” treba biti što se događa u svijetu s pitkom vodom i ”privatizacijskom slobodom”?! Voda je postala prvorazredno sredstvo za ostvarivanje strategijskih ciljeva i zbog toga Svjetska banka predviđa u 21. stoljeću ratove za vodu kao što i UN ima scenarije sukoba na tristotinjak mjesta na planetu zbog vode; Izrael, Jordan i Palestina, Turska i Sirija, Kina i Indija, Etiopija i Egipat, Francuska je inače druga u Europi zemlja po količini privatiziranih vodovoda. Prednjači Engleska gdje je taj proces započeo u doba Margareth Tatcher još u osamdesetima, i mnoge druge države u Europi suočavaju se s istim problemom.

U svim tim državama vodoopskrbni sustavi su pod naletom globalizacije privatizirani i svima je a priori teza da javna poduzeća slabo posluju, a privatni vlasnik, odnosno koncesionar, će riješiti problem. Investitori obećavaju poboljšanje vodoopskrbe, a posteriori rezultat njihova djelovanja je poskupljenje vode, a investicije u održavanje sustava su kozmetičke. Samo u Boliviji je cijena vode za godinu dana poskupjela za 300 posto, što je dovelo do pobune i poništenja ugovora o koncesiji. Zbivanja u Boliviji gotovo su paradigmatska i ukazuju što se može dogoditi u siromašnoj državi koja privatizira vodoopskrbu i gdje vlast potiče na privatizaciju.

Zašto ovaj potez Vlade ne smije građane čuditi? Zato što su ovo opet ”koraci” HDZ-a i još jedan dokaz da ova Vlada vodi istu represivnu politiku, politiku jednoumlja kao njihovi prethodnici. Podsjetimo se da je 2011.g HDZ Vlada u veljači u saborsku proceduru uvrstila izmjene Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, bez javne rasprave, gdje bi se Hrvatske vode iz neprofitne ustanove pretvorile u trgovačko društvo, gdje je upravo htjela kumovati ”tihoj privatizaciji vode”. No, zakon je nakon oštre osude oporbe povučen iz procedure. Razvoj je potreban, no pitanje kakav, i kakve posljedice ostavlja po prirodu i opstanak čovječanstva. Držim da ovakav potez Vlade samo dodatno vodi Hrvatsku u siromaštvo, jer gledajući u povijest, najpogodnije žrtve velikih predatora u obliku multinacionalnih kompanija su siromašne zemlje pa i postkomunističke države. Tamo gdje je stupanj korupcije velik, gdje nevladine udruge igraju marginalnu ulogu, a mediji su kontrolirani, ovim divovima lakše je dogovoriti unosne poslove, koji za posljedicu imaju drastična poskupljenja vode, drva za ogrjev i života u cjelini!

Kako bi se odredio valjani smisao i domet humaniteta procesa globalizacije i liberalizacije svjetskog tržišta, trebalo bi veću pozornost obratiti sintagmama kao što su: mir i pravda, moralna posrtanja, promjena poimanja vrijednosti, obitelj, narod, odgovornost za opće dobro, ravnomjernost blagostanja, ozdravljenje okoliša, dostojanstvo ljudskog bića, itd. Svjedoci smo kroz spoznaju svijeta da je voda temeljno ljudsko pravo koje se ratovima želi isto to pravo zakinuti. Ne postoji nikakva legislativa ili politika na razini Europske unije koja bi obvezivala Hrvatsku da privatizira izvore vode ili vodoopskrbne sustave. Štoviše, većinom vodovoda u zemljama EU upravljaju javna poduzeća. Hoće li se naša voda privatizirati, ovisi isključivo o domaćim donosiocima odluka te javnosti koja bi trebala budno paziti da se to ne dogodi! Voda je jedan od najvažnijih čimbenika javnog zdravlja i za opstanak čovječanstva vodu moramo promatrati sa aspekta ljudskog prava i konstantno naglašavati da zakinuti nekoga za zajedničko dobro znači ugovoriti njegov opstanak te je zato to ozbiljan zločin protiv čovječnosti!

Silvija Dološić mag.iur.

| Broj posjeta: 1.306 |

1 komentar u "Hrvatski ratovi za vodu"

  1. Bravo gđo Dološić, sve više pratim vaš politički angažman i vaše misli i zaista ste jedna pametna i iznimna mlada žena! Nadam se da vas vidimo i čujemo u parlamentu uskoro!!!

Imate li komentar?