Hrvatska Vlada sije strah!

Počelo je sasvim opušteno i veselo. Naši članovi su postavili improvizirani stol (panelka i dvije koze) na kojem ćemo prikupljati potpise potpore za raspisivanje referenduma u vezi izmjena Zakona o radu, točno nasuprot ulaza Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Zvonimirovoj 15. I počelo je potpisivanje. Ljudi su pristupali s gorčinom i inatom potpisivali u tolikom broju da su ih naši članovi (njih troje) jedva stigli usluživati.

Kako je vrijeme odmicalo naše liste su se punile, a sunce nas je pržilo sve jače. Kao da i ono radi po diktatu Hrvatske Vlade. Bilo mi je žao kolega iz kojih se cijedio znoj, papiri lijepili za podlaktice, te sam im predložio da premjestimo „stol“pod natkriveni Vanjski dio Zavoda. Tu bar hladovina pokriva gornji dio tijela i glavu.

I tako nastavismo s našim poslom.

Kad nakon sat, sat i pol, stiže.
Tko? Pročelnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, glavom i bradom, u društvu svoje suradnice, a iza njih na 4-5 metara, zaštitar. Radi čega zaštitar? Vjerojatno da ju štiti od nas koji smo prije početka prikupljanja potpisa, uredno na šalteru poštambiljali evidencijske kartone. Od nas koji se trudimo barem malo pomoći radnicima koji još imaju kakav-takav posao.

Vrlo uljudno zatraži dozvolu za postavljanja štanda (moš mislit kakav štand?) u prostoru HZZ-a. Isto tako ljubazno objašnjavam da nismo u prostoru HZZ-a i da imamo odobrenje Gradskog ureda za prostorno uređenje…itd. Na to ona meni pokazuje liniju koja dijeli popločeni dio ispred HZZ-a i asfalt pločnika, te nas moli da prijeđemo tu liniju jerbo je javni prostor iza te linije. Mislim si: žena je vjerojatno u pravu. Ali vani je sunce, +36 celzijevaca, apeliram na njezinu savjest.

Ne pomaže – inzistira, opravdavajući se da će imati problema s nadležnima iz Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva ako nam dopusti da i nadalje iskazujemo „teritorijalne pretenzije“ prema imovini Ministarstva.

Vidim… žena to ozbiljno. Moli neka joj ne pravimo probleme.

Ali gospođo nikome ne smetamo. Vidite da smo Van objekta.

Riješite to s Ministarstvom, nemojte mene uvlačiti u probleme, kaže.

Problemi? Metar lijevo, metar desno od vatrene linije? Neee… nije to. Nego, došla neka šaka jada i suprotstavlja se volji Vlade, Gospodarima HZZ-a. Ta šaka jada se inati Gospodaru, želi zadržati nekakva prava. Ma vidi ti bezobrazluka!

Što ako Gospodar sazna da je ona to dopustila?

Primjećujem da nas tjera nevoljko. Pa zašto pobogu onda?

Nju je strah. Strah za radno mjesto, strah kontejnera koji joj ne gine ako naljuti Gospodara. Toliko strah da nas je spremna izbaciti ispod strehe u onaj pakao na asfaltu. Izbaciti nas ko’ da smo gubavi, samo da se ne zamjeri Gospodaru.

Sagnuti glavu tako nisko. Bože, koliki je to strah?

Jučer na Gajničkom trgu obični ljudi nam donose sokove, sendviče. A ovdje nas izbacuju, i to upravo oni koji bi trebali biti tu radi nas.

Straaaaah, debeli, črniii straaaaaah uvukao se u gospođu pročelnicu, suradnicu, zaštitara, u sve njih. Svak’ se boji onog drugog. Nikad ne možeš znati tko je špija. Mislio sam da je to mračno doba daleko iza nas. Ali nije! I evo ga opet: Straaaaahhhh!

Jadni, čak i znaju da je njihov Gospodar posijao taj strah. Da se upravo tim strahom hrani. Ali isto tako dok je straha Gospodar je sit i zadovoljan.

Straaaaaaahhhh!

Gledajući ih sa sažaljenjem, pokupili smo svoje prnje i otišli.

Opraštam im.

Tajnik Ogranka Podsused Vrapče

Stjepan Belanović