Homogenizacija i jačanje političke desnice u Hrvata

Narcisoidno i svađalački zvuči izjava predsjednice Vlade da će ona potpisati pristupni ugovor s Europskom unijom, zasupnuti smo valunzima euforije ministra vanjskih poslova o dobrim vjestima vezano za pristupne pregovore o ulasku Hrvatske u EUropsku uniju, kad čujemo ministricu financija, kao da slušamo predstavnika MMF-a, ministar obrazovanja u posljednje vrijeme i gluh je i slijep, ministar gospodarstva se kliže nadolje po BDP a ministra policije časte izvanrednim Latinicama.

To je aktualna slika državne politke Hrvatske sa hadezaristima na vlasti.

Držim da hadezeristi s velikim nestrpljenjem iščekuju ulazak Hrvatske u Europsku uniju i poradi aktualne političke situacije i poradi toga kako bi umanjili svoju političku agoniju vezanu za nepošteno razvlašćivanje stvaraoca materijalnih dobara u Hrvata i gospodarskog fijaska i dovođenja naroda u dužničko ropstvo te da se utopljeni u pučku stranku, daleko od pogleda svog naroda, ustoliče u Europskoj zajednici i Europskom parlamentu i navijaju za Europske standarde, normative, gospodarenje i podčinjavanje naroda zakonu kapitala.

Taj će im odmak dobro doći i jedva ga čekaju. Biti će im puna usta priče o Europi i demokracijii i slobodama „igara“ robe i kapitala umjesto o otimačini i pljački i svjesnom dopuštanju otimačine i pljačke imovine vlastitog naroda ili bolje rečeno veleizdaji stvaralaca materijalnih dobara – radništva.

Kažem agonijom jer silno ubrzavanje procesa “sređivanja stvari u kući” nameće mi misao da vladajuća garnitura hadezarista, ne da želi uči u Europsku uniju, nego da želi što prije pobjeći od vlastitog naroda, kao što su bježali tamo neki sa ovih ili onih prostora.

Istinu o sudbini naroda i onima koji su je kreirali nitko ne može i neće nikada sakriti.

Slogani iz domovinskog rata koji su nadahnjivali i motivirali, kao npr. “svoj na svome”, “samostalna i neovisna nacija, narod”, “samostalna državna zajednica”, itd. ostati će zabilježeni u kolektivnoj svijesti naroda i nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Kako će se ovi slogani razumjevati u novoj stvarnosti hrvatskog naroda i državne zajednice kada ta ista zajednica, nacija, narod neće imati npr. svoj samostalni vlastiti novac, neće imati dio suvereniteta koji se zove fiskalna politika a da ne govorim o nekim drugim ograničenjima u gospodarskoj, carinskoj ili nekoj drugoj samostalnoj konstitutivnoj državnoj funkciji.

Ovdje se ne može govoriti o vođenju samostalnog državnog života zajednice.

Hoće li neki politički krugovi biti frustrirani poradi ovakvih činjenica?

Hoće i to je već javno očitovano, jer ideja samostalne i neovisne nacionalne, državne zajednice je fikcija ako državna zajednica nema svoju samostalnu fiskalnu i inu politiku.

Koje su neminovne reakcije u političkim procesima kao posljedica ovih i ovakvih društvenih kretanja?

S jedne strane to će biti glas protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju a s druge strane to će izazvati još intenzivniji proces homogenizacije nacije, naroda koji se zovu Hrvati.

Dubinski i proturječan problem je pitanje da li su hrvatski državljani pripadnici samo hrvatske nacije? Nisu. O tome drugom prigodom.

Ciklični procesi političke homogenizacije hrvatske nacije, naroda nisu započeli danas.

U modernoj povijesti 20. i 21. stoljeća bilo ih je najmanje sedam.

Prvi – priključenje Kraljevini SHS. Drugi – Banovine u Kraljevini. Treći – Nacional-fašistički pokret. Četvrti-Antifašistički pokret. Peti-Hrvatskoproljeće. Šesti-domovinski rat za državnu samostalnost. Sedmi-u vrijeme pripremnih političkih aktivnosti oko priključenja Hrvatske Europskoj uniji.

Ovaj sedmi se poklapa s dolaskom na vlast Ive Sanadera i to je period vrlo uspješne akcije homogenizacije hrvatske nacije i koncentracije političke i ideološke moći (HDZ+Kaptol) u cilju očuvanja “čiste i dobre Hrvatske baze” i njene opstojnosti pod okriljem Europske unije te instaliranjem Hrvata “vjernih ideji” na vitalne državne funkcije. To je bila dominantna aktivnost Ive Sanadera u stvaranju homogene Hrvatske i zato je korupcija cvala na sve strane jer su to bili paralelni i podupirući procesi. Drugačije nije išlo. Tu ideju Sanader je vrlo uspješno realizirao ali se i zanio uspjehom i lakoćom posla pa se želio i on naplatiti, okoristiti i to kraljevski.

Važno je uočiti da su usporedo s ovim tekli i procesi pomirenja, multikulturalizma i rasprava o nacionalnim manjinama a u Ustav su uvedene dvadesetidvije nacionalne manjine. Najviše u Europskoj uniji. Zašto?

Da pojasnim ovo potonje. Pitanje homogenizacije hrvatske nacije je bilo “privatno pitanje” i ticalo se samo “naše nacije-naroda” i pitanja oko ulaska u Europsku uniju a pitanje nacionalnih manjina je bilo “javno pitanje” i ticalo se svih građana hrvatske zajednice.

Javno ispred, privatno iza. Javno kao paravan privatnom. Prava politička dvo-smicalica u kojoj kad diraš glavu mrda rep, a kad diraš rep mrda glava. Na ovome politika i političari žive i opstaju.

Narodna poslovica kaže: Ne možeš ga uhvatiti ni za glavu ni za rep.

Zašto nacionalna homogenizacija?

Zato što će stvarnim životom hrvatskog građanina upravljati, u gospodarskom i ekonomskom smislu, birokratsko-adimistrativni režim iz Brisela, potpuno otuđen od hrvatskog građanina i to preko moćne poluge eura i kapitala, tj. novca kao Boga koji jedini ima slobodnu i suverenu moć na zemaljskoj kugli i njome vlada i s onim što hoda, leti, gmiže ili se ne kreće.

A koje su onda posljedice po državne, građanske, narodne zajednice?

Jačanje nacionalizma, ekstremne desnice i onih koji homogeniziraju nacije, na pitanjima i obrani nacionalnog identiteta, kulture, običaji, tradicija. To je i današnja stvarnost mnogih članica Europske unije, koje se pozivaju na nacionalnu sigurnost vlastitih državnih interesa unutar Europske unije.

Paradoks je što su članice Europske unije i članice Nato-a

Zastrašujuće, prostorima Europske unije, odjekuju riječi A. Merkel da je propao multikulturalizam.

Za mene osobno ova izjava A. Merkel, ne samo da, radnike-gastarbajtere vrijeđa i ponižava i tretira samo kao korisnu “živu radnu snagu”, nego ohrabruje ekstremnu desnicu da svojim nacionalističkim djelovanjem, pogled javnosti skreće sa pravih životnih, egzistencijalnih problema i prebacuje ga na kolosijek mita i manipulacije kolektivnim emocionalnim razinama i osobnim identifikacijama i izmima. I ovo je u politici već poznato i viđeno.

Je li to politička stvarnost i Hrvatske? Jeste. Teren je pripremljen.

I dok će moćnici Europske unije (bit će tu i poneki Hrvat) gospodariti eurom i kapitalom, gospodarskim i ekonomskim stvarnostima članica Europske unije, dotle će narod, nacije potaknute novom ekstremnom desnicom, biti rastrgane između multikulturalizma, mulltinacionalizma, realnosti civilizacijskih tekovina, višestranačja u političkom životu, čuvanja nacionalnog indentiteta, tradicije, običaja i sl.

I da se igra desnice već počela obznanjivati, dovoljno je pomenuti nedavne događaje oko Purde, nova biskupska pitanja o pobačaju, splitska gay parade a sada i nastup Komisije BK „Iustitia et pax“ s izjavama o netrpeljivosti i nasilju nad katolicima.

U Hrvatskoj ta nova desnica neće biti HDZ Jadranke Kosor, iako HDZ ima takvo unutarstranačko krilo koje daje ideološki ton stranci.

I nova politička desnica biti će proizvod iz slogana “Bog i Hrvati”, ona će biti agresivnija od HDZ-a i željeti će vladati i dominirati na kulturnom i etničkom
planu s idejom stalnog ukazivanja na ugroženost nacije i tradicionalnih kulturoloških vrijednosti i kroz tu političku igru nametati će jednoumlje i razne izme.

Na skorašnjim parlamentarnim izborima ona će izaći na političku scenu. Tu će je kao bratsku dočekati HDZ i HSS, odgovarati će jedni dugima i tražiti će se prostori za koaliranje. Na političkoj sceni u Hrvata koalirati će desnica od centra do krajnjeg ekstremnog krila.

To nije i ne može biti politička opcija koja može predstavljati sve hrvatske državljane.

Alternativa i novoj koaliciji desnice i kukurikavoj koaliciji ljevice su Hrvatski laburisti-Stranka rada koja može biti i jeste PRVA I JEDINA snaga koja želi prozrijeti, prevazići i nadići sve ono što ne odgovara istini, poštenju i pravednosti na političkoj sceni.

Krupan je to zalogaj i naša je zadaća da prepoznajemo stvarnost i budimo i dižemo svijest građana za pravednije i poštenije odnose uključujući i razvijanje svijesti građanske neposlušnosti mirnim sredstvima.

Grčka je istinsko upozorenje o stvarnosti koja nas čeka u Europskoj uniji.

Stanislav Nusbaum