HDZ i SDP u istom batinaškom zdrugu

Najprije Karamarkova višemjesečna protuvladina mobilizacija desne političke scene pod motom o „novom HDZ-u“, rekroatizaciji Hrvatske, Franji Tuđmanu… Nacionalna retorika debelo impregnirana porukama s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, što će i onima s prosječnim pamćenjem neugodno prizvati noćne more i kobne posljedice iz najmračnijeg razdoblja novije hrvatske prošlosti.

Potom Mamić i Tomašićeva sa zapjenjenim srbomrzačkim anatemama i eto ti vraga: rasistički nabrijani golobradi „veliki Hrvati“ iz Kistanja, združena postrojba djeca članova HDZ-a i SDP-a, bejzbol palicama, metalnim šipkama i kamenjem izubijali skupinu malodobnih pravoslavnih bogoslova iz obližnje vjerske škole u manastiru Krki! A ti bogoslovi, pokazalo se u istrazi, nisu baš bogobojazni janjci koji se samo mole i uče. Na svojim Facebook profilima deklarirali su se kao promotori četništva, obožavatelji ratnih zločinaca od čiča Draže i popa Đujića do Arkana i Mladića, zagovornici velikosrpskih pretenzija i SAO Krajine te inog zla od kojeg još nisu zacijeljele ratne rane nesrpskim susjedima. No, ta četnička popudbina indoktriniranih mladaca nikom ne daje pravo na to da ih razbojnički presretne na cesti i divljački pretuče!

Za sankcioniranje širenja međunacionalne i vjerske mržnje, pa i Facebookom, ovlaštene su i po službenoj dužnosti, a kamoli po nečijoj prijavi, državne institucije za nadzor reda i mira te zaštitu ustavnog poretka. Nikako pojedinci i nabrijane skupine, ma koje nacije, političke inspiracije ili vjere bili. Nitko se nema pravo hvatati toljage ni kontrirati zloslutnim crnim zastavama i zbijanjem redova zakletih „branitelja krvi i tla“. Ni aktualna vlast „udruženih komunjara“ ne ruši se guranjem desnih ekstrema u prve jurišne redove na „spontanim“ ad hoc skupovima „narodnog/braniteljskog/seljačkog/radničkog… nezadovoljstva“, nego demokratskim fer-obračunom argumentima u Hrvatskom saboru i na izborima. Dio medija i javnih djelatnika, programirano i zbog političkog autizma, čini medvjeđu uslugu demokraciji i dobru svih hrvatskih građana kad senzacionalistički potpiruje ekstremizam i puše u njegove ratne trube radi nastavka hrvatsko-srpskih razračunavanja.

Vladajuća Kukuriku kasta jedva se uspijeva hvatati za slamku da se ne utopi u tom huškačko-destabilizacijskom viru koji strmoglavo vuče na dno. Premijer Zoran Milanović tek nešto muca o jačanju desnog ekstremizma u zemlji, pa to drugi dan ublažava i izvrće, a smrtno ozbiljan predsjednik Ivo Josipović to manje-više ponavlja svojim uvijek uopćenim izjavama. Depresivno je to i gledati i slušati, jer odaje smušenost, nesnalaženje, pa i neobjašnjivi strah vladajućih.

Srbin, hrvatomrzac Željko Jovanović ne može biti ministar znanosti, obrazovanja i sporta u Hrvatskoj! – viče u radijski mikrofon nogometni alfa i omega „naš Maminjo“. Policija ga hitro privodi pod sumnjom da je javno pozivao na nasilje i međunacionalnu mržnju, a istražna ga sutkinja nakon prespavane noći u pritvoru ekspresno pušta da se brani sa slobode. Bez jamčevine i bojazni da će ponoviti (ne)djelo, utjecati na svjedoke ili pobjeći iz zemlje kao što se postupalo u znatno bezazlenijim slučajevima. Samo nekoliko sati poslije Mamićevog rasizma na Soundset Plavom radiju, bivša kanadska policajka Ruža Tomašić, sada saborska zastupnica i čelnica pravaškog stranačkog patuljka, grmi u Slatini (na HDZ-ovom skupu!) protiv Srba. Hrvatska je samo za Hrvate, tvrdi, svi ostali u njoj su gosti, a tko to ne poštuje može se odmah iseliti. Saborskog kolegu Vojislava Stanimirovića proglasila je četnikom, jer da je slao Hrvate na klanje na Ovčaru!

U Kanadi bi se pravno provela kao bosa po trnju da je javno klasificirala tamošnje državljane na domaćine i goste. Dosad se, međuttim, organi zaštite ustavnog poretka nisu sjetili paprenog paragrafa 325. po kojem Tomašićkin govor mržnje vrijedi do tri godine zatvora. Kao i Mamićev.

Zato su naši suci itekako ažurni kad, po zakonu i propisu, molim, siromašnim staricama iz zabite provincije opale pet dana zatvora zbog „ilegalne“ prodaje dvadesetak jaja na tržnici, odnosno zbog neplaćanja naknade HRT-u za rashodovani tranzistor iz pretpotopnog doba!

I dok se vladajući i oni koji bi „bezodvlačno“ na vlast svađaju poput male djece, ne shvaćajući politički zrelo svoju odgovornost za državu koja tone u siromaštvo i kaos, širom otvaraju vrata i najmračnijim rasističkim prijetnjama kao „spasonosnim modelima“. Opet su drugi krivi za hrvatsku nesreću, pa kad bi ih se tretiralo Tomašićkinim naputkom o gostima, a nju i crnu (modni ukus, sic!) vojsku simpatizera ustoličilo u Banskim dvorima i na Pantovčaku, čistu i veliku Hrvatsku ozarili bi sreća i blagostanje za vječna vremena. Prethodno bi još trebalo, najučinkovitije po provjerenoj trećinskoj mjeri, malo prosijati i hrvatska krvna zrnca. Nema smisla da u neiskvarenom hrvatskom raju uživaju i bezbošci, jugonostalgičari, komunjare, udbaši, partizani, veleizdajnici, pederi i slična titoistička zločinačka bratija zajedno s obiteljima.

Kad se već vladajuća kasta ne zna nositi s izazovima civiliziranog suživota svih hrvatskih građana, kako to da Katolička crkva, HBK i kardinal Josip Bozanić, uvijek politički budni i medijski glasni, sada šute o pojavama međunacionalne mržnje i mogućim posljedicama? Nisu im valjda preči kondomi u školskom gradivu i prava istospolnih partnera? Jesu li sjedili na ušima kad je papa Franjo odmah po inauguraciji opetovano govorio o suživotu i ekumenizmu, o čovjekoljublju bez obzira na sve razlike među narodima i rasama?

Cijela ta parada od „novog HDZ-a“ do batinanja u Kistanjama nes(p)retno je (slučajno?) koincidirala s nogometnom utakmicom Hrvatska-Srbija, što je medijski precijenjen događaj kojim se i nesvjesno jačalo negativan nacionalni naboj. Kao da Hrvati opet idu u rat i kao da je pobjeda na igralištu pitanje života i smeti. A nije. Ni za Hrvate niti za Srbe. Ne živi cijela nacija za tu utakmicu i nije ime protivnika razlog za raspamećenu ekstazu. Zašto bismo svi padali u nesvijest kada 22 basnoslovno plaćena mladića s kockastim i grbovima s četiri ocila 90 minuta naganjaju loptu po maksimirskom travnjaku!? Igrala je Hrvatska sa Srbijom i dosad, a igrat će još ohoho puta, pa…? Od rezultata tog sportskog sraza nitko neće biti ni deblji niti mršaviji, ali od neracionalne mržnje i šovinističke netrpeljivosti svi možemo dugoročno imati velike štete.