Fondovi i agencije

Kolumna Nikole VuljanicaUkida se onaj zločesti i zločinački Fond za privatizaciju. Onaj koji je prodao/poklonio sve što se moglo prodati/pokloniti i što je netko htio, za kunu-dvije, na časnu riječ, zato jer je naš čovjek ili jednostavno zato da se u keš pretvori sve što je nekad bilo naše, a naglo je postalo njihovo. To je onaj fond koji je brzim tempom prodao karlovačku industriju, od ciglane na Ilovcu, do Jugoturbine, od Pivovare do Že-Če-a i od jakog industrijskog grada (ne znam koji je bio u ondašnjoj Jugoslaviji, ali u Hrvatskoj sigurno među prvih pet) u rekordnom roku napravio industrijsku Saharu. Stručnjaci se razbježali, strojevi otišli na remont i nisu se više vratili, a radnici se preselili u Domobransku. To je taj fond.

Umjesto Fonda naša brižna država osniva Agenciju za upravljanje državnom imovinom. Pa kaže par stvari. Prva je da su se u Fondu dogodile nepodopštine (uhapšeni su i suđeni svi koji su u njemu nešto predstavljali), ali da je bilo i dobrih poteza – primjerice privatizacija KIM-a. Svi su ludi i nitko pojma nema što se događalo. Slučajno sam (i namjerno) i sam sudjelovao u sprječavanju nasilnog otimanja i poklanjanja i te tvrtke, pa znam i detalje. Znam da su KIM na sve načine pokušali ukrasti, pokloniti, upropastiti i rasturiti. Nije im uspjelo jer je stvar postala previše javna, pa kad se nije drugačije moglo – napravilo se pošteno. Zato je KIM opstao, a ne zato jer ga je Polančec baš dobro privatizirao. Toliko da se zapamti.

Kažu da će Agencija godišnje donositi državi prihoda za deset milijarda kuna. Fond jedva da je donio poneku crkavicu, a Agencija će deset milijarda. Za pretpostaviti je da će u Agenciji raditi uglavnom ista ekipa kao u Fondu (osim onih u Remetincu i oko njega, ali oni su iz igre ionako izbačeni već dulje vrijeme). Dakle, isti će ljudi raditi sličan posao, metodologija se nije promijenila, vlast je ista i odjednom će to postati posao koji će pokrpati sve državne rupe. Zvuči suludo, ali možda i nije. Možda će sada umjesto pljački, poklanjanja i trapavih zamuljavanja vrijednosti Agencija stvarno trgovati državnom imovinom pošteno, i marom dobrog gospodara. A što bi onda trebalo uraditi s ovim dečkima koji su to do sada radili.

No, u svemu tome ima još jedan, dodatni problem, koji se spominje kao usput. Prva zadaća Agencije, kažu, bit će napraviti točan popis imovine, pa da država odsada zna s čim raspolaže. Što znači dvije stvari. Prvo, da u dvadeset godina postojanja države nikom nije palo na pamet da popiše državnu imovinu prije nego što se odluči kako će državom upravljati i drugo da će se Agencija jedno dulje vrijeme baviti popisivanjem i da od deset milijarda dobiti godišnje u sljedećih ponešto godina – ništa.

To me vraća na domaći teren. Nekad sam, kao gradski vijećnik na vlasti svaki aktualni sat započinjao pitanjem što je s popisom gradske imovine. I dobivao od pročelnika popis stolova i stolica u magistratu i cinično-bezobrazan odgovor da je to gradska imovina. Onda su nam došli pobratimi iz Amerike i donirali nam program za popis imovine. Pa smo imovinu ipak, pod kraj mandata počeli popisivati. Onda je došla nova vlast i više nitko ne zna što je s tim popisom. Sad razgovaramo o strategiji razvoja grada. Pohvalno i pametno. Samo, kako odlučiti na koji način upravljati, ako ne znamo što imamo? Ili, možda, uopće nije bitno. Pa ćemo osnovati Agenciju.

(Kolumna originalno objavljena u Večernjem listu)

| Broj posjeta: 574 |

Želite li komentirati? Objava: "Fondovi i agencije"

Imate li komentar?