Država ide na bubanj

Kolumna Marijana VogrincaHrvatski proračun dramatično je napuknuo, pa su se u Banskim dvorima počeli obilno preznojavati. Ne zato što nemaju novca ni za popravak klima-uređaja, a Tamo Gore lože suhu grabovinu, nego iz sasvim prozaičnih, ovozemaljskih razloga: prošlo tek pola godine, a već ispucali cjelogodišnjih 10 milijardi kuna planiranog proračunskog deficita. Što i kako dalje? Rebalans odmah, izvjesno i drugi ubrzo, treći… Više to ne krije ni državni blagajnik Slavko Linić. Državi, što bi rekli fanovi hrvatskog novogovora, „bezodvlačno“ treba gotov novac! Odmah i sada! Stoga i politikantska kakofonija u sabornici, uoči ljetne stanke, zbog kukuriku-pokušaja prodaje još ponekog komada obiteljskog srebra iz portfelja državnog vlasništva ne bi li se, makar zericu, pridržalo proračun da baš ne tresne svom žestinom na tlo krute fiskalne zbilje.

Razuman glas laburista i ostalih iz oporbe protiv monetizacije autocesta, prodaje Croatia osiguranja, Hrvatske poštanske banke, Podravke i ostale vrijedne državne imovine (oko 31,4 milijarde eura) radi samovoljnog prišivanja proračunskih zakrpa, vladajuća većina na Markovom trgu dočekala je kao uzaludan vapaj žednog u pustinji.

Prijedlog strategije upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH za razdoblje od 2013. do 2017. godine, kako se službeno zove dokument iz interesnog kruga premijera Zorana Milanovića, vrvi pravim krivolovačkim zamkama. Skupni vladajućih, bez obzira na ideološki predznak i političku dobru volju, ostavljaju se slobodne ruke u raspolaganju narodnim dobrom bez pitanja njegovih legitimnih, demokratski izabranih predstavnika u Hrvatskom saboru!

O toj bi se strategiji u normalnim državama raspravljalo i pola godine, a u nas je bilo dovoljno brzinskih osam sati, uz jedva koji redak u medijima u sklopu kratkih izvješća iz Hrvatskog sabora. Sramotno. „Dakle, 31,4 milijuna eura prošlo je neprimijećeno, nema registra imovine, baze podataka“, komentirao je predsjednik Hrvatskih laburista – Stranke rada i saborski zastupnik Dragutin Lesar u varaždinskom 7Plus Regionalnom tjedniku. „Postojeći zakoni ne obuhvaćaju cijelu imovinu, nego samo nekretnine, dionice i udjele. Postoji institucionalni problem upravljanja državnom imovinom.“ Sramotno je i to što država, puste godine od osamostaljenja, uopće nema popis svoje imovine. Na njemu bi se moralo naći i više od 300 vojnih i rezidencijalnih zgrada, stanovi, poslovni prostori, oduzeta imovina lopovima, sukcesijsko nasljeđe, turistička zemljišta, koncesijska prava na mineralne sirovine i još mnogo toga.

Po Lesarovim riječima, država posjeduje oko 15.000 zgrada i stanova za koje je morala do 30. lipnja 2013. podnijeti zahtjev za legalizaciju. A nije! Hoće li sama sebi rušiti te nekretnine kako je, ali građanima, zaprijetila resorna ministrica? Ili za državu, najvećeg vlasnika ilegalne gradnje, vrijede druga pravila ponašanja!? Drži li premijer Milanović da je dovoljno napisati zakon po svojoj i volji svojih najbližih u Vladi, progurati to kroz svoju parlamentarnu većinu i stvar je riješena: sve je po zakonu i demokratski!? Vi nezadovoljni se slikajte! Kad na izborima dobijete takvu većinu, radite što vas je volja.

E, neće biti baš tako! Svaki potez, bez obzira tko imao parlamentarnu većinu, podliježe sudu javnosti, najširem demokratskom vrednovanju, ali i pravosudnom pravorijeku. Čak i retrogradno. Neki politički apsolutisti i bogomdani očevi nacije već su to iskusili, na svjetovnom ili na sudu povijesti. Prema tome, nije uputno trčati pred rudo kad vlast, moć i novac udare u bahatu glavu.

Kukuriku vlast već se iskazala time da, i bez čitanja, glatko odbacuje oporbene amandmane, baš kao što su radili njezini prethodnici iz HDZ-a, pa će i laburistički glas protiv nesavjesnog krčmljenja državne imovine, zajedničkog bogatstva svih građana ove zemlje, operativno ostati samo vapaj žednog u pustinji. „Zarada“ od prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke već je s ukupno oko tri milijarde eura ukalkulirana u ovogodišnji proračunski prihod, a računa se i na oko tri milijarde eura iz monetizacije autocesta, pa ne treba dvojiti o tome kako će završiti ta priča. „Stručnjaci koji to razumiju, a čija mišljenja su i u dokumentima koje posjedujem, govore da Croatia osiguranje, kad uzmete imovinu koja nije sva upisana u gruntovne knjige, vrijedi oko dvije milijarde. Uz depozite u inozemstvu i novčana sredstva te vrijednost Croatia osiguranja u BiH i Makedoniji, tvrtka sveukupno vrijedi 15 milijardi. To se ne isplati sad prodavati, nego pričekati, jer samo je vrijednost Croatia osiguranja, brat bratu, 15 milijardi. A država je za oboje, Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku, predvidjela dobiti tri milijarde“, ističe Dragutin Lesar očite nelogičnosti lošeg trgovca.

Vrzino kolo uzvitlalo se i zbog monetizacije autocesta, kojom Vlada kani namaknuti od 2,4 do 3,2 milijarde eura i početi prišivati zakrpe na ukupan dug autocesta od 30 milijardi kuna, od čega iduće godine sjeda na naplatu 6,6 milijardi kuna. Vlada se suglasila s modelom da se autoceste daju strateškom ulagaču u koncesiju na 30-50 godina s tim da ih koncesionar održava i naplaćuje cestarinu. Ako bude na gubitku, država će mu ga nadoknaditi, kao što je dogovoreno sa strancima na dionici Gubaševo-Macelj, odnosno na Istarskom ipsilonu i tunelu Učki. Vrlo utješno za naše porezne obveznike, čijom nekom stvari vladajući uvijek gloginje mlate! Počeo HDZ sa svojim crkveno-političkim pajdašima, a nastavio SDP s ljubiteljima svekolikih kukuriku-slasti.

Bipartitno socijalno vijeće za promet, koje čine prometni poslodavci i sindikati, u utorak je 9. srpnja zaprijetilo referendumom o monetizaciji, koju drži drugim imenom za beskrupuloznu rasprodaju HAC-a i ARZ-a, ako Vlada do 15. srpnja 2013. ne odustane od davanja autocesta u koncesiju. Protiv monetizacije je i sva politička oporba i znatan dio javnosti, ali – vladajući ne haju. Tvrdoglavo guraju po svom, pa što bude. „To je Vladin potez iz nužde“, očekivano brani Milanovića predsjednik RH Ivo Josipović i debelo se zamjera i svojim dobronamjernim biračima. Nikakav to nije potez iz nužde, nego nastavak SDP-ove opsesije rasprodaje svega i svačega iz državnog portfelja, jer je navodno „država loš gospodar“. Autoceste su, tvrdi Bipartitno socijalno vijeće, „najveća investicija u povijesti Hrvatske i simbol nacionalnog ponosa“. Moraju ostati u hrvatskom vlasništvu. A to s državnim gospodarenjem, olinjala je mantra vladajućih nesposobnjakovića, ma koje političke boje bili.

„Kažu da država nije dobar gospodar, pa valjda zato sve mora prodati“, pojašnjava Dragutin Lesar. „ Kažu – mi ne znamo upravljati bankama, a tko upravlja njima? Tko upravlja telekomunikacijama koje smo prodali Nijemcima? Naši ljudi. Znači, ljude imamo. Ako pak država nije dobar gospodar, nije ni dobar prodavatelj. Znači da će i ovo malo što je ostalo prodati u bescjenje.“

Marijan Vogrinec

| Broj posjeta: 1.474 |

1 komentar u "Država ide na bubanj"

  1. U vrijeme sramotne pretvorbe i privatizacije nije zaustavljena prodaja državnog (zapravo društvenog) vlasništva. Danas osjećamo posljedice. Banke, telekomunikacije, u novije vrijeme nafta i plin u rukama su stranaca koji su dobili izgrađenu infrastrukturu i priliku da ubiru čisto “vrhnje”. Osjećamo posljedice, a nismo ništa naučili? Sad su na redu ceste, energetika, šume, vode, poljoprivredna zemljišta? Doći će na red i otoci i obala. Takvim tempom će nam uskoro i zrak obračunavati strane kompanije. Ako se ne trgnemo iz ove omamljenosti nemamo izgleda opstati.
    Hrvatske laburiste vidim, ne kao drugu ili treću, već kao jedinu političku opciju ovom bezumnom ponašanju vladajuće većine i oporbene manjine. Veliki je to teret i velika odgovornost.
    U svekolikoj strci oko pristupnih pregovora s EU koji su skrivani od građana ove zemlje (a i tome ćemo uskoro vidjeti razloge) nisu se laburisti snašli. U vrijeme kada se građane trebalo što bolje informirati i ne dozvoliti da odluku na referendumu donosimo prema reklamnoj kampanji za EU najglasniji su bili upravo proklamatori EU (koji su poslije i uhljebljeni u istoj), a zdravog razuma, kako bi rekao naš narod, nije bilo ni za lijeka.
    Nadam se i vjerujem da će ovaj put biti drugačije i da će zdrav razum i volja za istinom, poštenjem, znanjem, radom i društvenom pravednošću odnijeti prevagu.
    Goran Jakić
    Hrvatski laburisti-Stranka rada

Imate li komentar?