Crno, crveno, kockasto… tko nije s nama, protiv nas je?!

Kolumna Stanislav NusbaumOvih dana zaokuplja me razmišljanje o političkoj ideji pomirbe Hrvata koja se u Hrvatskoj zagovara od dana osnutka pokreta naziva HDZ. Tu su bili i tradicionalni subpokreti, jedni okupljeni oko ideje S. Radića a drugi okupljeni oko ideje A. Starčevića, zatim treći okupljeni oko ideje J. Broza i četvrti okupljeni oko ideje S. D. Kučar, a bilo ih je još nekih.

Zašto se hrvatski narod morao međusobno miriti?

Bio je rat. Idejno-politički se promišljalo i davao se vrijednosni, kulturološki ton ratnim zbivanjima, ponašanju vojnika i ciljevima koje je valjalo ostvariti.

Pored vojske, imamo političku vlast koja donosi odluke o kojima ovisi djelovanje vojske i sudbina naroda.

Počela je bitka za samostalnu i neovisnu Hrvatsku. Temelj su branitelji, jer nema ništa bez čovjeka sa strojnicom. A tu su i političari jer bez njih nema države u ratu.

Pokojni Tuđman izlazi u javnost i plasira ideološko-političku ideju, zamisao o konačnoj pomirbi Hrvata.

O kakvom se projektu pomirbe radilo?

Ideja pomirbe hrvata je kreacija Tuđmana radi mirne promjene društveno-političkog i društveno-ekonomskog okruženja i ostvarenja interesa iseljene Hrvatske a prije svega hrvatskih političkih emigrata kojima je NDH-a bila nekritička državotvorna inspiracija.

Kažem nekritična jer država (bila ovisna ili neovisna) je samo forma, ljuska jajeta a suština NDH-a , žumanjak i bjelanjak, je ortodoksni rasizam.

Da li se pomirba može razumijevati i kao pomirba hrvatskih partizana i ustaša i njihove djece protiv JNA i Jugoslavije i odmetnutih Srba i četnika?

Da, može.

I u ovome ima istine a tako je to u pravilu i izgledalo mnogim braniteljima i narodu u početku agresije na Hrvatsku, sve dok se nije rasplamsalo zlo od pretvorbe i privatizacije društvene imovine.

No, ovo je samo jedna od istina ali ne i ona stvarna, skrivena istina, skriveni motiv.

Šta se to provuklo, u tišini, kroz iglene uši i istkano je u hrvatskoj stvarnosti.

Htjelo se sakriti da se radi o nepomirljivoj pomirbi između različitih svjetonazora, vrijednosnih paradigmi, pogleda na svijet onih koji su se borili za Narodnu Republiku Hrvatsku u partizanskom dresu protiv fašističke Njemačke i njenih sljedbenika i za svoju vlast u Jugoslaviji i onih koji su se borili u ustaškom i domobranskom dresu za Nezavisnu Državu Hrvatsku pod patronatom fašističke Njemačke za svoju vlast.

Ponavljam, radi se o nepomirljivoj i neprovedivoj ideji u stvarnosti, što će reći da se radi o plasiranju laži narodu.

I jedni i drugi su se borili za Hrvatsku domovinu, vrijednosno i kulturološki jedni pod sloganom: Ubij i zatri židova, srbina, cigana, komunistu i naše koji su protiv nas a drugi pod sloganom: Bratstvo i jedinstvo, bez priznavanja i uz ignoriranje bilo kojeg religioznog identiteta i bez rješavanja nacionalnog pitanja.

Bilo je tu još drugih ideoloških slogana a ove spominjem samo kao ilustraciju nepomirljivosti vrijednosnog sustava.

Ovo se vrijednosni, kulturološki i definitivno politički stavovi, koji su osnova svakog pravnog sustava i mjera države prema narodu koji živi na teritoriju državne zajednice.

Međusobno su se razlikovali i po ekonomskom i gospodarskom uređenju Hrvatske, jedni su bili za sveto privatno vlasništvo i kapitalistički ustroj države a drugi za narodno-društveno vlasništvo i socijalistički ustroj države (socijalizam nije komunizam, a komunizam je utopija, ideološka i manipulatorska magla, kao što je i raj).

Pomirba čega? Nema više fomalnih država, nema ni NDH-a, nema ni NRH-a.

Što je ostalo?

Ostale su ideje, svjetonazor, moralna potka i borba koji će svjetonazor biti dominantni odnosno koja će to instuticija biti neprikosnoveni i vladajući autoritet za odgovore na pitanja vrijednosnih paradigmi u društvenoj zajednici.

Eto, to je ostalo od bivših državnih tvorevina.

Je li moguća pomirba kada je u pitanju borba za različiti svjetonazor, političku ideologiju, vrijednosni sustav koji zagovara i sprovodi vlast u istoj državi.

Nije, ali se preko postojeće države, kroz formalizam i politikanstvo može biti dosljedan licemjer.

Da je doista projekt pomirbe Hrvata ideološko-politički projekat, potvrdila je Kosorica na dan Europskog sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma kada su otkrivene spomen ploče žrtvama nacističkih i komunističkih zločina, što bi se u retorici pokojnog Tuđmana moglo govoriti o žrtvama “crvenih i crnih vragova” iako sam duboko uvjeren da je uz vragove u njihovim redovima uvijek bilo i anđela. Po meni ne može jedno bez drugog, kao što i među anđelima uvijek ima vragova. Istinito je ovo a i lako je provjerljivo.

Nešto se pitam, da nije bilo ovih vragova u Hrvatskoj u zadnijh sedamdest godina, da li bi onda na vlasti bili samo anđeli ili bi opet na vlasti bili neki drugi ispiturani vragovi i izluđivali i pili narodu “krv na slamku”.

Osnivači HDZ-a nisu željeli da narod razumije ideju pomirbe Hrvata kao ideološko-politički akt i o tome su se bez broj puta očitovali.

No, sada je šefica HDZ-a definitivno svojim djelom pokazala i prokazala ideju pomirbe pokojnog Tuđmana da se radi o idejno-političkim pitanjima, kako nama, tako i Europskoj uniji i svijetu.

Hoće li biti posljedica po Kosoricu u unutarstranačkom životu?

Gotovo je sa željom da se ideja pomirbe Hrvata predstavlja široj javnosti kao da se radi o pomirbi posvađanih a ne o pomirbi onih Hrvata koji su se i međusobno mrzili do uništenja, jedni branili a drugi, radi vlasti, ustupali vjekovni teritorij hrvatske domovine.

Svjetonazor onih koje je trebalo pomiriti različit je do te mjere da se s njegovim vrijednostima može i danas manipulirati masama, pristašama, narodom, čak do zločina i samouništenja.

U pitanju su ljudske emocije, ljudski identiteti što „majstori“ vješto zloupotrebljavaju za ostvarenje pojedinačnih ili grupnih interesa i upravljanje voljom naroda.

Kako stvari stoje, pokojni Tuđman nije predložio ideju pomirbe Hrvata jer je prioritetno toliko volio svoj narod, da više nije mogao gledati kako se međusobno politički i kulturološki grickaju i međusobno jedan drugom otvaraju rane i nataču ih octom i solju.

Da ponovim, cilj ove ideje je prvenstveno bio politički a kod ovih ciljeva ima pravilo: Cilj opravdava sredstvo.

Imamo, u kontekstu ove rasprave, treću Republiku, sadašnju Hrvatsku u kojoj ne može biti pomirbe svjetonazora jer netko mora izgubiti a netko dobiti, netko mora biti gornji a netko donji.

Tako se promišlja po sadašnjoj logici stvari, tradicionalno, hijerarhijski, patrijahalno, autoritativno.

Kao hrvatski laburista očitujem se tako da za mene nema gornjih ni donjih nego samo jednih pored drugih, ravnopravnih, međusobno poštovanih i uvažavanih tj. s čovjekom u prvom planu i samo to hoću zvati suvremenom, civilizacijskom, općečovječnom vrijednosti, svjetonazorom i to isključivo u demokratskim političkim procesima.

U Hrvatskoj nije tako i zato, po mom mišljenju, Hrvatski laburisti će i ovo mjenjati.

Jedno je pričam ti priču a drugo je stvarni život.

Dobro pogledajte šta su to i kako napravili, uradili, pa ih po tome ocjenjujte.

Rezultati ostvarenja ideje pomirbe Hrvata, razotkrivaju stvarnu suštinu ove ideje i razotkrivaju šta je to združena desnica Hrva
tske idejom pomirbe Hrvata željela i ostvarila.

Evo dijela onoga što je ostvareno:

1. U Ustavu Republike Hrvatske, imamo navedene dvije države za vrijeme drugog svjetskog rata, jednu nasuprot druge, pa neka svatko sebi bira onu državu koja mu je srcu draža;

2. Kuna je nacionalna valuta moderne Hrvatske kao što je bila i u NDH-a;

3. Hrvatska moderna država dodjeljuje odlikovanja i mirovine bojovnicima NDH-a;

4. Konzervativna desnica politički inzistira i djeluje na izjednjačavanju komunizma i antifašizma i ponižavaju se i marginaliziraju učesnici NOB-a (bili ili ne bili hrvati, srbini, židovi, katolici, muslimani, pravoslavci i ini drugi);

Da se razumijemo, zločin protiv čovjeka i čovječnosti ne zastarijeva pa tako i onaj jugoslavenskog režima, zvali ga socijalistički ili komunistički;

5. Vrijednost i mjera u Hrvatskom društvu je kapital i katolik.

Da li su u HDZ-u i oni još desniji zadovoljni s postignutim rezultatima?

Nisu, a osobito se u predizborno vrijeme diže galama i poduzimaju žešće političke akcije.

Desničari-konzervativci ne prestaju djelovati, oni su udruženi i vidi ti vraga kako desnica nastupa uz pomoć medija, majstorski smišljeno.

Neki dan smo imali igrokaz s naslovom, “Tko nije sa nama, protiv nas je”.

Imamo jednog profesora kao dobrog Hrvata, prof. Jurčevića, koji jedan fakultet izvorno proglašava komunističkim i jednog HDZ-ovog ministra Jandrokovića koji tri profesora tog istog fakulteta, Fakulteta političkih znanosti, hrvatske intelektualce, svrstava u red političkih protivnika HDZ-a.

Ne moramo se više pitati tko to ideologizira, tko to budi i potpiruje emocionalne strasti, tko to priča o pomirbi a raspiruje mržnju i podjelu? Zna se!

Ovo su očajnički pokušaji desnice iz straha od gubitka vlasti na predstojećim parlamentarnim izborima.

Je li u kontekstu desničarskog promišljanja i izjava ministra Karamarka da ne može biti antifašist ako nije antikomunist.

Je li to nastavak gradnje potke nepomirljivog pomirenja u Hrvata.

Ova izjava može lijepo zvučati za naivnog, jer u ovom kontekstu, koji nema veze s hrvatskom stvarnosti, protiv komunista su se razgoropadili Amerikanci dalekih pedesetih godina prošlog stoljeća a ti isti Amerikanci su bili i antifašisti.

Ispada kao da je ministar policije u Hrvatsku došao iz SAD-a odnosno da je dušom i srcem Amerikanac.

Ili je možda Englez, a zna se da su Englezi na Blajburgu naše predali i prepustili našima.

Ide se dalje u ovladavanje političkog terena pa se sada ideologizira, javno, na otvorenoj političkoj sceni, da su u Hrvatskoj danas problem djeca komunista koja koče razvoj Hrvatske.

Ovo je nečuven atak na ljudsko dostojanstvo i ljudske slobode i prava, potvrda da u Hrvatskoj nema demokracije za sve i da je to proces koji treba budno pratiti i na koji se ne smiju ni u jednom trenutku zatvoriti oči.

Ovim desničari-konzervativci poručuju narodu da naprijed u „svijetlu“ budućnost vode samo njihova djeca i tako sve dok ne ovlada dominantno vrijednosno jednoumlje a onda će ostatak vidjeti svog Boga.

Tito je u strahu za vlast, intelektualce razvrstavao na kategoriji poštene i nepoštene inteligencije.

Tko nije kritizirao gluposti KPJ-u i jugoslavenskog političkog i ekonomskog sustava, probleme ljudskih i građanskih sloboda i prava, bio je pošten intelektualac..

I Jandroković i Jurčević su kopija Tite, ma ljudi, gori su od Tite, oni združeno, u ime međusobne pomirbe za vlast, napadaju profesore, intelektualce, one koji ne surađuju s HDZ-om i desnijom desnicom, one koji izvrsno znaju što je to vlast i kako se vlada a imaju hrabrosti javno nastupati kao kritička svijest naroda.

Stvara se dojam kod naroda i šalje se poruka da su napadnuti profesori jedni nepošteni intelektualci, pa kad ti profesori nešto politički i kritički komentiraju u javnosti, a u pitanju je HDZ i desno od desnih, valja na njihove riječi pljunuti, jer su to oni koji kleveču i lažu i protiv su svega….smislit će oni već čega.

Ovo je metod svake nedemokratične vlasti koja ima diktatorske ambicije.

Pa to je sve tako retrogradno, staljinistički, da bi ih urgentno trebalo civilizirano poslati na godišnji odmor a onda zauvijek skloniti iz politike.

I Jurčević i Jandroković i Karamarko predstavnici su desničarske, konzervantivne idejno-političke škole a po metodu političkog djelovanja podsjećaju na nauk KPJ-u.

Na kraju, da ponovim slikovito, kako se na političkoj sceni izvodi i šta je to politika pomirenja Hrvata.

Ispred se bace, kao i u ratu, dimne bombe, slatkorječive i neprozirne zavjese slogana o slobodi i demokraciji, a iza, skriveno, dok se dim/magla ne raziđe, odvija se proces rehabilitacije NDH-a, Crkve i divljeg pljačkaškog kapitalizma koji hoće preuzeti Hrvatsku pod svoju neprikosnovenu kontrolu i za tu ideju se ne biraju sredstva.

I Ivo Sanader je jedno vrijeme bio nositelj tog plana dok mu patroni nisu rekli da se skloni. Kosorica nije njihov igrač i Ivo je postavio radi osvete patronima. Kosorica se zaslijepljena moći i slavom vlasti, zaletjela i pastroni je neće još dugo trpjeti na čelu HDZ-a.

Da li je većina branitelja,naroda koji su 20, 30, 40 ili više godina živjeli u socijalizmu znali u suštini što je to i kako funkcionira kapitalizam?

Ili su o kapitalizmu savršeno znali oni koji su bježali od Titinog političkog režima iz političkih razloga i njihovi međunarodni patroni koji su uvezli, ruku pod ruku, najprljaviju varijantu kapitalizma u Hrvatsku i preuzeli su dobrim dijelom ono što nisu stvarali u zadnjih pedeset godina? Možda kao nagradu za pretrpljene psihičke i duhovne boli.

I to je nepomirljiva pomirba gledajući s aspekta radnika, stvaraoca onog što im je nepošteno oteto.

Svijest o ovome, razumijevanje što se dešavalo i koje su posljedice, širenje te svijesti među narodom daje nadu za mentalno zdravije i bolje sutra, u shvaćanje da su i jedni i drugi, mislim na naše vragove, duboko bili u zabludi i da su doprinijeli tolikom zlu u Hrvatskoj i šire i da jednim ni drugima nije mjesto na državnom tronu.

Mogući su drugi i drugačiji politički, ekonomski i gospodarski sustavi i vrijednosni stavovi o životu u jednoj zajednici i vjerujem da će Hrvatski laburisti svojim uspjehom na ovim izborima imati prigodu kao parlamentarna stranka implementirati u politički život Hrvatske moderne vrijednosti i civizacijski svjetonazor.

Jednog dana i Balkan će biti u Europskoj uniji bez carinskoh i ljudskih granica i volio bih doživjeti dan da mirno, bez putovnice, prošetam Pragom, Londonom, Beogradom, Štokholmom, Skopljem, Madridom, Sarajevom, s osmijehom na licu, bez straha i osjećaja manje vrijednosti što sam ove ili one nacije, ove ili one vjere, ove ili one kulture, ove ili one….. itd.

Neka najveća vrijednost bude čovjek kao ljudsko biće u bogatstvu života.

– Stanislav Nusbaum

| Broj posjeta: 1.229 |

1 komentar u "Crno, crveno, kockasto… tko nije s nama, protiv nas je?!"

  1. Opet Stančo pises tekst dugačak kao kobasica….Ali ovaj put si stvarno pretjerao…ehheeheh pozdrav od Gorana iz Rijeke

Imate li komentar?