U petak, 11. svibnja, prva točka dnevnog reda je bila rasprava o Prijedlogu Zakona o dopuni Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ-Hrvatske željeznice d.o.o., s konačnim prijedlogom Zakona. S obzirom da sam u Sabor došao upravo iz ovog sustava, normalno da sam zadužen za raspravu u ime Kluba Hrvatskih laburista – Stranke rada.
Ono što je kod donošenja ove izmjene Zakona naročito bitno je da Vlada predlaže prijenos ovlasti sa Sabora na Vladu. Iako smo upozorili, i u pojedinačnim raspravama, da je ovo napuštanje demokracije ili kako je to kolega Lesar okarakterizirao prijelaz u tzv. demokratski centralizam vladajuća većina nije prihvaćala nikakve argumente. Obrazloženje da je s ovim omogućeno učinkovitije upravljanje sustavom Hrvatskih željeznica je obična demagogija, jer bi se svaki zakon mogao obrazložiti na ovaj način čime bi funkcija Sabora bila potpuno izgubljena. I ovako je ovo teren za pokazivanje mišića od strane vladajuće većine. Iako im nitko ne može osporiti mogućnost donošenja odluka koje smatraju opravdanim i potrebnim, daje do znanja da je inauguracijski govor premijera bila čista farsa, te da se nastavlja sa praksom koju je uveo HDZ, uz napomenu da je ovo još gore jer se o nekim bitnim stvarima više neće niti raspravljati u Saboru, već će odluke donositi Vlada.
A koliko su u tome bahati, ali i traljavi dokazuje još jedna činjenica iz ove rasprave. Vladajući su odlučili sprovesti ovu izmjenu na način da mijenjaju samo prvi članak spomenutog Zakona. Daljnji tekst nisu dirali, ali očito niti pročitali. A u važećem Zakonu stavak 1. članka 2. glasi:
Radi provođenja odredbi članka 1. ovoga Zakona, Vlada Republike Hrvatske će do 1. lipnja 2006., na prijedlog ministara mora, turizma, prometa i razvitka (u daljnjem tekstu: ministar), donijeti Odluku kojom će odrediti koja imovina (nepokretne i pokretne stvari, poslovni udjeli, prava i novac) trgovačkog društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. danom upisa u sudski registar trgovačkih društava iz članka 1. ovoga Zakona postaje imovinom tih društava.
Iako smo ih upozorili na anomaliju da propisuju obavezu Vlade sa datumom koji je davno prošao nisu se obazirali. S obzirom da su sindikati iz Hrvatskih željeznica najavili tužbu Ustavnom sudu, za pretpostaviti je da Ustavni sud može odluku donijeti tek nakon što Vlada odradi namjere koje ima. Tada ćemo opet imati pravnu zavrzlamu koja je potpuno nepotrebna, ali je posljedica neviđene bahatosti vladajućih. Moguća šteta koju će imati poduzeća u državnom vlasništvu, a samim tim i RH očito im nisu bitna.
>>> fonogram
Nakon prošlih izbora došlo je do zamjene vladajućih, ali ne i do promjena. Primitivizam vrhunskih razmjera se nastavlja.
— Mladen Novak, zastupnik
Problemi u HŽ-u su ogromni, jer se desetljećima u to poduzeće nije ulagalo, a kamoli da ga se pripremalo za predstojeći proces liberalizacije željeznickog transporta koja će omogučiti stranim špediterima i provoznicima distribuciju tereta po postojećoj željezničkoj infrastrukturi.
Željeznička infrastruktura je u katastrofalnom stanju, brzine prometovanja su na pojedinim dionicama do 60 km/h, a vagoni za prevoz tereta (HŽ-Cargo) su u prosjeku stari 3o godina.
Na drugoj strani, političkim uhljebljivanjem stvoren je ogroman broj zaposlenih u tom holdingu (17 000 zaposlenih), od kojih veliki broj otpada na nepotrebno administrativno osoblje i rukovodeći kadar.
Samo u HŽ-infrastrukturi ima 20 direktora sa menađerskim plaćama?
U tom poduzeću(HŽ-infrastrukturi) ima čak četiri sindikata, u kojima sindikalni povjerenici primaju plaće i do 20 000 kuna?
Definitivno, u HŽ-u se stanje pod hitno treba sređivati, jer u protivnom- “srediti” će ga predstojeća liberalizacija, samo se to sređivanje mora obaviti planski i transparentno, sa dugoročnom vizijom razvoja hrvatskog željezničkog sustava, a ne sa ovakvim neodgovornim mjerema potpunog isključivanja utjecaja Sabora u bilo kakvom odlučivanju o tom javnom poduzeću?
Sa takvim načinom se samo stvara (opravdan!) strah da će se sva ta “reorganizacija” HŽ-a svaliti samo na leđa radnika, dok će pusti administrativni i “menadjerski” kadar i dalje uživati svoje neopravdane benefite.
Problemi u HŽ-u su sustavni i ogromni, te se ne mogu se kvalitetno riješiti na zatvorenim sjednicama Vlade, jer mnogo je onih i van te Vlade, koji sa aspekta svog znanja i iskustva mogu izuzetno pridonijeti kvalitetnom reorganiziranju tog sustava, prije nego što ga pomete predstojeća liberalizacija u kojoj će strane državne kompanije ostvariti primat na profitabilnim linijama, a HŽ-u će ostati samo one neprofitabilne i državno subvencionirajuće linije.
Eduard Bajlo