Pučkom pravobranitelju u ruke treba dati i mrkvu i batinu! (video)

Danas je u Saboru nastavak sjednice otvoren raspravom o prijedlogu Zakona o pučkom pravobranitelju. U ime kluba Hrvatskih laburista Dragutin Lesar iznio je stavove kluba, i pri tome se poslužio zanimljivom komparacijom – mrkvom i batinom, kako bi naglasio potrebu uvođenja sankcija za sve one institucije i odgovorne u institucijama koji neće surađivati s uredom pučkog pravobranitelja, jer u protivnom pravobranitelj uopće neće moći raditi svoj posao. U nastavku fonogram i video rasprave.

Pučki pravobranitelj je opunomoćenik Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktom. I o tome koje sve alate u njegovom radu ćemo kroz zakonodavni okvir dati u velikoj mjeri ovisi i njegova efikasnost. Položaj i ugleda pučkog pravobranitelja ne ovisi samo o njemu i njegovom radu nego i odnosu Hrvatskog sabora prema njemu jer ovim zakonom i izborom pučkog pravobranitelja Hrvatski sabor dio svojih ovlasti, imenovanjem svog opunomoćenika daje izuzetno značajni dio svojih ovlasti. I ukoliko se mi prema toj instituciji ne odnosimo s dužnom pažnjom onda i oni koji bi trebali odgovarati na njegove zahtjeve imaju takav odnos. Dobro je da dobiva i ovlast pokretanja postupka ocjene suglasnosti zakona s Ustavom. I to smatramo dobrim iskorakom.

U zakonu piše da je pučki pravobranitelj u svom radu samostalan i neovisan i da je zabranjen svaki oblik utjecaja na njegov rad. A ja vas podsjećam da je u raspravi o izvješću pučkog pravobranitelja klub HDZ-a izjavio da je to izvješće ideološki obojeno. Kakvu smo poruku poslali svima onima koji su u tom izvještaju bili nabrojeni da nisu odgovarali na zahtjeve i upite pučkog pravobranitelja koji u ime i za račun Hrvatskog sabora štiti i promiče ljudska prava i slobode građana? Ja želim vjerovati da se više nikada neće ponoviti takav pristup i da mi u Saboru koji biramo pučkog pravobranitelja koji donosimo zakon i određujemo njegove ovlasti i prava i propisujemo obavezu tijela vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima, nećemo slati poruku da je on tako i tako ideološki obojen pa nije bitno da li netko s njim surađuje.

U zakonu piše i da pučki pravobranitelj potiče usklađivanje zakonodavstva s međunarodnim i europskim standardima. Koliko preporuka ili mišljenja navedenih u izvještajima pučkih pravobranitelja u proteklih 8 godina je Hrvatski sabor do sada stavio na dnevni red razmotrio i usvojio? Izaberemo pučkog pravobranitelja, on radi, dođe sa svojim izvještajem, da Hrvatskom saboru mišljenje i preporuke i onda ponekad je Hrvatski sabor njegovo izvješće primao k znanju, ma što to značilo, ponekad usvojio, zavisno tko je bio vladajuća većina. I nakon toga gotovo ništa se nije događalo.

U članku 15. Ovog zakona propisano je da pučki pravobranitelj daje preporuke, mišljenja, prijedloge i upozorenja tijelima vlasti, dakle ne samo državnoj nego lokalnoj i regionalnoj i pravnim osobama s javnim ovlastima. To je proširenje ovlasti na lokalnu i regionalnu samoupravu što također jest dobar napredak.

Nadalje, u članku 17. je propisano da “Pučki pravobranitelj može Hrvatskom saboru i Vladi ukazati na potrebu donošenje izmjena zakona usklađivanja”, dakle prijedlog zakonodavne intervencije. Ja bi bio jako sretan da takvi prijedlozi pučkih pravobranitelja ne dolaze samo u godišnjim izvještajima nego odmah i uvijek kada pučki pravobranitelj ocijeni da bi trebalo intervenirati u bilo koji zakon i da takvi prijedlozi dolaze direktno prema Vladi ili Saboru bez obzira da li se razmatra o njegovom izvješću ili ne jer bi vjerojatno tada ozbiljnije razumjeli, shvatili ili prihvatili njegovo upozorenje. U zakonu postoji odredba da se pučki pravobranitelj u obradi predmeta da će zatražiti potrebne informacije, podatke, objašnjenja, akte, određuje rok u kojemu tijelo vlasti ili pravna osoba s javnim ovlastima mora odgovoriti i ako to ne dobije onda će obavijestiti tijelo za provođenje nadzora. I što onda? On će obavijestiti tijelo za provođenje nadzora. To je članak 24.

Članak 25. “Tijela vlasti i pravne osobe s javnim ovlastima dužna su osigurati dostupnost podataka, informacija, akata i odgovora”.

U članku 26. pak je propisano da će “Pučki pravobranitelj predložiti pokretanje kaznenog, prekršajnog ili disciplinskog postupka ako utvrdi da su povrijeđena prava podnositelja pritužbe”. To su kaznena, prekršajna i disciplinska odgovornost. Međutim, što je s političkom odgovornošću?

Ako se sjećate popis institucija koje nisu odgovarale na zahtjev pučkog pravobranitelja ili su odgovarale tek nakon dvije, tri ili četiri požurnice, među prvih 12 bilo je 8 ministarstava. Zašto, ako dajemo ovlast pučkom pravobranitelju da predlaže pokretanje kaznenog, prekršajnog ili disciplinskog postupka ne bi dali ovlast predlaganja postupka opoziva odnosno smjene čelnika tijela koji se oglušio na zahtjev pučkog pravobranitelja? Da, to je politička odgovornost onih koji kada dobiju zahtjev pučkog pravobranitelja odmahnu rukom.

I zbog toga smo i ponudili amandman na prijedlog zakona koje bi pučki pravobranitelj imao pravo predlaganja takvog postupka. Dakle to se odnosi na tijela državne vlasti, lokalne i regionalne samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima.

Da smo na tragu takvog promišljanja i predlagatelja govore članak 27. stavak 2. i 3. koji predviđa pravo pučkog pravobranitelja da čelniku, odnosno to je članak 27. stavak 5., čelniku tijela predloži pokretanja postupka protiv odgovorne osobe službenika ili namještenika pretpostavljam. Dakle pravo predlaganja pokretanja postupka za neizvršavanje zadaća službenika, namještenika ili drugih osoba je predviđeno, ali čelnici tih tijela koji su se ogriješili nisu dirnuti.

Posebice zabrinjava članak 27. stavak 2. i 3. koji veli otprilike ovako. Ako netko ogluši se na zahtjev pučkog pravobranitelja on će se obratiti tijelu nadzora koje je ovlašteno za nadzor, ako i ono šuti pučki pravobranitelj će obavijestiti o tome Vladu Republike Hrvatske. Ajmo sad simulirati situaciju da se recimo radi o gradonačelniku Grada Zagreba. Što će Vlada onda napraviti, tražiti pravorijek Gradske skupštine u Gradu Zagrebu? Ili da se recimo radi o Hrvatskoj gospodarskoj komori, što će Vlada nakon takve obavijesti napraviti? Ništa, jer nema nikakvih ovlasti, ingerencija da intervenira na bilo koji način.

Tako da te odredbe članka 27. stavka 2. i 3. smatramo praktički neprovedivim, suvišnim, nepotrebnim jer one iza sebe ne nose ništa osim ako se radi o tijelu državne vlasti koje za svoj rad odgovaraju Vladi Republike Hrvatske i nikom drugom. Dakle, to dolazi u obzir samo kada se radi o tijelu vlasti koje za svoj rad ili instituciji koja za svoj rad odgovara Vladi Republike Hrvatske i ništa dalje. Želim vjerovati da će predlagatelj naš amandman pomno proučiti i shvatiti da pitanje političke odgovornosti čelnika mora biti jedan od načina kako pučki pravobranitelj može intervenirati. I naš drugi amandman odnosi se na novi članak 34., predlažemo dodatak zakonu u kojem bi se uvele prekršajne sankcije i to: a)protiv onih ili za one koji ne odgovaraju na upite pučkog pravobranitelja i njegove zahtjeve uvođenjem novčane kazne od 1000 do 5000 kuna i onima koji nekoga spriječe ili onemoguće da podnese prijavu pučkom pravobranitelju u iznosu od 2000 do 10000 kuna.

Naime, pučki pravobranitelj je u svojem radu dosad imao mrkvu i samo mrkvu i to na dugom štapu. Mi smatramo da pučki pravobranitelj treba dobiti u ruke i batinu jer je
mrkva pokazalo se nije dovoljna, a batina uvijek u kombinaciji sa mrkvom daje više rezultata. I želim vjerovati da i takav pristup će otkloniti svaku pomisao da bilo kad u izvještaju pučkog pravobranitelja raspravljamo u ideološkim bojama. Te dvije intervencije, ta dva amandmana na prijedlog zakona imaju samo jedan cilj, podsjetiti da se radi o opunomoćeniku Hrvatskog sabora kojega mi biramo, čiji djelokrug, način rada i ovlasti mi reguliramo, da se on bavi promicanjem i zaštitom ljudskih prava i sloboda građana. To je preozbiljna tema da pučki pravobranitelj ne bi imao i ovlasti batine.

Možebitni odgovor da to nije učestala praksa u Europskoj uniji odmah kontra odgovor da, u nekim zakonima, u nekim državama ima prekršajnih, u nekima nema i tamo gdje ima pučki pravobranitelji rijetko to koriste jer u takvim situacijama, u takvim državama sama prijetnja kažnjavanja zakonom je ponekad dovoljna da do toga ne dođe. A s obzirom da mi svjedočimo takvoj praksi u Hrvatskoj smatramo da moramo biti u krugu onih zemalja koje u Zakonu o pučkom pravobranitelju daje u ruke osim mrkve i batinu.

I završavam , dobar iskorak je i mogućnost otvaranja područnog ureda pučkog pravobranitelja što samo po sebi međutim i ta odredba u ovom zakonu ne znači puno jer će ona operativnu vrijednost dobiti tek u proračunu, eventualnom rebalansu za ovu godinu ili proračunu za iduću godinu jer otvaranja područnih ureda znači povećanja proračuna pučkog pravobranitelja.

Da li se dakle radi o ozbiljnoj namjeri da se pučkom pravobranitelju omogući otvaranje područnih ureda ne možemo do kraja ocijeniti dakle političku volju vladajuće koalicije samo ovim prijedlogom zakona nego ćemo to moći vidjeti ako u proračunu budu osigurana dopunska sredstva, veća sredstva, bez obzira da li se radilo o rebalansu za ovu, a posebice u proračunu za iduću godinu.

| Broj posjeta: 833 |

2 komentara u "Pučkom pravobranitelju u ruke treba dati i mrkvu i batinu! (video)"

  1. Želim dodatno poduprijeti ovaj Lesarov stav,jer ovako kao dosad Pučki pravobranitelj izgleda kao neki ures demokracije.
    Bez individualne odgovornosti svakog na bilo kojem mjestu nema reda,a kad nema reda prvenstveno stradaju oni koji nemaju ili novac ili vlast.

    Ivan Tomić

  2. Na sjednici su određeni saborski zastupnici pričali o nefikasnosti Instituta Pučkog pravobranitelja, pod primjedbom, da građani ni ne znaju da on postoji. Zalažem se i predlažem osnivanje Područnih ureda u određenim gradovima, kao neovisna ne politička tijela koja će raditi zajedno s pučkim pravobraniteljem. Ako uzmemo u obzir činjenicu da na pojedinim Županijskim ili gradskim odborima npr; Odbor za ravnopravnost spolova ili Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine predsjednici istih odbora su političari vladajuće stranke u lokalnoj i regionalnoj samoupravi, pa postavlja se pitanje da li su oni uopće mjerodavni i mogu zaprimiti jednu pritužbu o diskriminaciji na temelju političke stranke ili zaposlenja, ili invalidnosti, slobode izražavanja? A podsjećam Vas da navedeni spadaju u 18 diskriminatornih odredbi koje prati Zakon o suzbijanju diskriminacije ( 2008. ).

    Silvija Dološić mag.iur.

Imate li komentar?