Milanovićeve lijepe riječi u opreci s potezima

Dan se poznaje po jutru a svaka nova vlast po – prvim potezima. Sudeći po saborskom jutru Kukuriku koalicije, kojoj su se – naravno – pridružile i manjine, u iduće nas četiri godine ne čeka odveć dobra.

Ako je „bit vladavine u umijeću da se bude pošten“, kao što reče jedan od najvećih američkih predsjednika, sljedbenik Johna Locka i osnivač Demokratske stranke Thomas Jefferson, tada smo u ozbiljnom problemu. Državničke riječi novog premijera Zorana Milanovića u opreci su s praksom prije i nakon izglasavanja povjerenja Vladi te u opreci s najavama prvih poteza Vlade.

Svi susreti, svi telefonski pozivi i mail poruke počinju s konstatacijama: „Dobra ti je usporedba Milanovića i Gotovca“ ili „Nisi li pretjerao kada si Milanovićev govor usporedio s Gotovčevim?!“ te pitanjem: „I, kako je u Saboru? Jeste se snašli?“ Malo tko pita o „komadininom zakonu“, ishitrenoj odluci o datumu referenduma ili najavljenoj „monetizaciji“ autocesta, šuma, hidrocentrala i koječega drugog.

Krenimo redom.

Prvi radni dan u Hrvatskome saboru nije izazvao šok niti jednom od novih pet zastupnika Hrvatskih laburista zahvaljujući pripremama. Njih je – pogodili ste – forsirao, s pravom, predsjednik Kluba zastupnika Dragutin Lesar, koji je svaku sitnicu svakome zastupniku ponovio barem pet puta. Već dva dana nakon izbora počeli smo proučavati saborski Poslovnik. Gotovo jedini smo prije glasovanja o povjerenju Vladi pročitali program Milanovićeva kabineta i nije nam za to, kao HDZ-u, trebala stanka.

U saborske klupe laburisti ne kasne pa je zato – za sada – škrabica gotovo prazna. Ipak, se za „prilog“ od sto kuna pobrinuo zastupnik Mladen Novak, koji je zakasnio na raspravu o programu Vlade. Vodeći se logikom: „Još je desetak prijava ispred moje“ – otišao je do toaleta taman kada ga je predsjednik Sabora Boris Šprem prozvao. Poslovnik Hrvatskog sabora u 211. Članku (alineja 4) jasno kaže: „Zastupnik koji se prijavio za govor i nije bio nazočan u dvorani kada je pozvan gubi pravo govoriti o temi dnevnog reda za koju se prijavio“.

Novak je platio danak neiskustvu. Nije – a na što nas je Lesar upozoravao – prije izlaska iz dvorane provjerio je li tko prije njega odustao od rasprave. A odustali su svi HDZ-ovci. I, naravno, nije Novaka zapeklo tih sto kuna koliko činjenica da je propustio upozoriti hrvatsku javnost i novoga premijera na očajno stanje u privredi njegovoga Siska.

Prvoga dana, u četvrtak 22. prosinca, održana je konstituirajuća sjednica koju je sazvao predsjednik Ivo Josipović a njome predsjedao, do izbora novog, predsjednik prethodnog saziva Sabora Luka Bebić.

Nakon što je za predsjednika Hrvatskoga sabora izabran je SDP-ovac Boris Šprem, dali smo prisegu: „Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak, te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske.“

Šampanjac i čestitke poprimile su gorak okus već nakon rasprave o Prijedlogu zakona o Izmjeni Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi. Nova je vlast predložila da dvije godine prije novih izbora načelnike, gradonačelnike i župane mogu trajno mijenjati – faktično – postati bez izbora načelnicima, gradonačelnicima i županima, njihovi dosadašnji zamjenici. Usprkos tomu što su načelnici, gradonačelnici i župani neposredno izabrani!

Usprkos protivljenju opozicije – s glasnim Laburistima u prvim redovima – vlast je suspendirala demokraciju.

Zašto?

Goransko-primorski župan Zlatko Komadina trebao je postati ministar a bez da se u njegovoj županiji raspišu novi izbori za župana. Tko će odrediti koji će zamjenik župana obavljati poslove župana? Odgovor na to pitanje Kukuriku koaliciji nije bio važan. Nedemokratsku odluku pravdali su uštedom novca, jer, neuvjerljivo je tumačio SDP-ovac Mršić, nema smisla trošiti novac za nove izbore na POLA MANDATA?!?! Dakle, sve do redovnih lokalnih izbora u trećemu tjednu mjeseca svibnja 2013. godine Goransko-primorskom županijom će upravljati nedemokratski izabran v.d. župana. Samo nekoliko sati nakon što su preuzeli vlast u parlamentu, predstavnici Kukuriku koalicije su zabili nož u leđa demokraciji.

Klub Hrvatskih laburista – Stranke rada je glasao, naravno, protiv rušenja demokracije.

Učinili su to i drugoga dana. U blažem obliku.

Iako su HDZ-ovoj vlasti prigovarali da hrvatske građane ne priprema za ulazak u EU, čim su primili konce vlasti u svoje ruke, pokazali su istu ćud. Izglasali su da se referendum za (ne)ulazak u EU održi već 22. siječnja 2012. godine. Obzorom da novogodišnji blagdani za većinu građana završavaju 6. siječnja, neka ozbiljnija i smislenija javna rasprava moći će početi tek sedmog. I to ako je pripremljena. A nije. Dakle, za proučiti i prihvatiti tzv. milenijski poduhvat vlast je građanima ostavila desetak dana.

Opet; zašto?

Zato što vlast priprema i nepopularne mjere i poteze koje je u izbornoj kampanji zatajila svojim glasačima.

Vlast se – jasno – boji da bi glasači, vrlo brzo suočeni s obmanama poput – kako to kukurikači najavljuju – monetizacije autocesta, šuma, hidrocentrala i koječega drugog, mogli reći ne EU.

Bi li dvadesetak ili mjesec dana kasnije organizirani referendum ugrozio prijam Hrvatske u EU? Ne bi, naravno.

I Kukuriku koaliciji do naroda nije stalo.

Kao što joj nije stalo – uvjeriti ćete se vrlo brzo – do radničkih prava, do neposredne demokracije (na pitanje koje sam postavio o tome hoće li Vlada uz EU referendum raspisati referendum i o smanjenju za građanski referendum potrebnih potpisa Milanović mi nije odgovorio) te do toga da Hrvatskom upravljaju hrvatske vlasti. Umjesto njih će Hrvatskom upravljati međunarodne korporacije koje radništvo tretiraju – robljem.

Istina, Milanović to čini – za razliku od J. Kosor – sa smiješkom.

No, vjerujte, Laburisti će se oštro suprotstaviti monetiziranju autocesta, šuma, hidrocentrala te drugoga hrvatskoga blaga i strateških poduzeća jer je to hrvatski put u potpunu propast a ne spas Hrvatske.

Uostalom, kako se stranim korporacijama isplati platiti Hrvatskoj naknadu za koncesiju? Tako što će nadoknaditi troškove za koncesiju i još debelo zaraditi! Na koji način? Domaćinskim upravljanjem te – naravno – povećanjem cestarine. Ili će hrvatske autoceste u koncesiju uzeti oni kojima je do upropaštavanja hrvatskoga turizma.

A zašto sam onda – stotinu je upita – usporedio Milanovića s Gotovcem.

Prvo; nisam ga usporedio s Gotovcem. Rekao sam da je Milanovićev govor jedan od najboljih koje sam ikada čuo, IZUZMEMO LI ONAJ GOTOVČEV ISPRED VOJNE UPRAVE (što je jedino Večernjak točno citirao). Jer taj je Gotovčev govor izvan svih kategorija. Vanvremenski. Što Milanovićev nije. Milanovićev govor je bio državnički, odlično strukturiran, nabijen, nezamuckujući, sveobuhvatan…

Čak sam Milanoviću i – na trenutke – povjerovao.

Ali to su tek – rekao sam – riječi a ja čekam djela.

Djela su najavljena s dvije antidemokratske odluke te s najavom rasprodaje (jer dugoročna koncesija nije ništa drugo) hrvatskoga blaga.

Što će rasprodavati kada sve rasprodaju?!

Ne, ne, ne mirimo se, ne predajemo se. Nećemo odstupiti od svojega progama ni milimetar, a u programu Laburista piše da se ništa što je već izgrađeno ne
smije davati u koncesiju.

Osim ako narod drukčije ne odluči.

A za to narod treba pitati. I znam što će reći narod koji je uvijek domoljubniji i pametniji i od najdomoljubnije i od najpametnije vlasti.

Klub zastunika Hrvatskih laburista glasao je protiv ishitrenog datuma za referendum o ulasku u EU te je bio suzdržan kada se birala Vlada Zorana Milanovića.

— Branko Vukšić

| Broj posjeta: 1.548 |

4 komentara u "Milanovićeve lijepe riječi u opreci s potezima"

  1. Zbog čega ljudima servirate demagogiju da bi vi pitali građane da li dati ceste u koncesiju ili ne?
    Smatrate li da bi građani trebali znati i ispravno odlučiti o tom pitanju i o drugim pitanjima?
    Nisu li građani dali povjerenje vladi da upravlja državom?
    Nije li moguća koncesija autocesta bila i dio predizborne kampanje?
    Do sada ste mi bili simpatična stranka,a nastavite li tako bit ćete mi sve manje i manje,pa do nimalo.
    Sve mi se više čini da ste stranka koja pokušava steći simpatije građana na temelju jeftinih poteza i stimulirajućih parola bez stvarnog programa a to pokazujete već u prvim potezima na sreću oporbenim.

  2. Izuzetno mi je drago što se PJOT-ovsko načelo iz stranačkog života Hrvatskih laburista naselilo i u naš stranački saborski klub.
    Toplo se nadam da će ovakvi [i]saborski digesti[/i] biti redovno objavljivani na našim stranicama.

    [rjk]

  3. Medo legenda 🙂

  4. Dolaskom na vlast vladajući su preuzeli odgovornost
    za napredak društva.Kod toga i program kojeg su iznjeli trebao bi se počet ostvarivat.Uloga opozicije svakako je da prati dinamiku ostvarivanja programa.Stranka Laburista kako joj samo ime govori stranka je rada i u skladu s time sve što je vezano uz rad prema smjernicama tiče se prije svega Laburista.Ako se na tome radi onda se mora znati dokle se stiglo.I što tu ima sporno – prozivanje a kako djelovati ? Po zakonu i po SANKCIJAMA ! Amen A.B.

Imate li komentar?