Vlada nema program izlaska iz depresije!

Osvrt na „Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2012-2015. godine“ (pdf dokumenat)

Ovaj dokument je izradilo Ministarstvo financija što znači da u izradi nisu sudjelovali ni Ekonomski institut ni ekonomski fakulteti.

Nije jasno je li ovdje riječ o smjernicama ekonomske politike ili strategiji razvoja jer se u tekstu susreću oba pojma što stvara dojam da autorima baš i nije jasno što su željeli kreirati. No, iako se na nekoliko mjesta koristi izraz „strategija“ ovaj papir to sigurno nije. On je prije svega fokusiran na mogućnosti i ograničenja fiskalne politike. U papiru se ispravno tvrdi da se „održivost javnih financija neće moći postići samo fiskalnom konsolidacijom “.

Sasvim je izgledno da će depresija koja traje od 2008. godine ostaviti traga na padu prihoda državnog proračuna do 2015. g. jer pad stopa rasta BDP-a zakonito vodi padu prometa a time i prihoda proračuna. Restrukturiranje državnog proračuna jest nužno, ali se u uvjetima depresije moraju povećati izdaci za kapitalne investicije. Naime, u uvjetima depresije nerealno je očekivati da će privatni sektor biti motor rasta jer je izražena averzija prema riziku i vlada opća neizvjesnost. Zato su investicije države i javnih poduzeća nužne kako bi se na njih nadovezao privatni sektor.

Ova Vlada je za suštinu svoga programa odabrala tzv „strukturne reforme“ što je neodređen izraz koji koriste pristalice neoliberalizma. U pozadini toga pojma krije se interna devalvacija odnosno smanjivanje plaća, otpuštanje radnika i sveopće smanjivanje troškova. U određenoj mjeri to je svakako potrebno ali to ne može i ne smije biti ključni mehanizam izvlačenja iz krize jer je nepravedan i demotivira radnike općenito.

U Smjernicama se o makroekonomskim ciljevima govori na svega 10 stranica (od 5-15), od čega se na dvije i pol stranice opisuje poznata situacija u EU. Nadalje, od desete do trinaeste stranice daje se inače poznati prikaz makroekonomskih kretanja u Hrvatskoj u 2011. i 2012. godini. Nakon toga se u materijalu isključivo govori o fiskalnoj politici. Prema tome, od 10 stranica koji se odnose na makroekonomske ciljeve 5,5 stranica su poznate činjenice iz EU i Hrvatske, pa je na „strateške“ odrednice ostalo svega 4,5 stranica. Ostatak materijala odnosi se na fiskalnu politiku.

Ostvarivanje Strategije predviđeno je kroz 12 općih ciljeva: 1. makroekonomska i gospodarska stabilnost, 2. optimalno ozračje za razvoj konkurentnoga gospodarstva, 3. ravnomjerni regionalni razvoj, 4. jačanje socijalne pravednosti, 5. zaštita, očuvanje i unapređenje zdravlja, 6. poticanje znanja, izvrsnosti i kulture, 7. zaštita okoliša i prostorni razvoj, 8. konkurentniji poljoprivredno-prehrambeni i ribarski sektor, 9. podizanje konkurentnosti hrvatskog turizma uz afirmaciju Hrvatske kao jedne od vodećih menunarodnih turističkih destinacija, 10. jačanje pravne države i vladavine prava, 11. održavanje javne i državne sigurnosti na najvišoj razini i 12. daljnje jačanje menunarodnog položaja Republike Hrvatske i očuvanje nacionalnog identiteta.

Prethodno citirani ciljevi su općeniti, toliko puta već navođeni, tanko obrazloženi pa kao takvi predstavljaju materijal koji se brzo zaboravlja. Naprosto neupotrebljivo.

U Smjernicama Vlada naglašava da osobna potrošnja građana prestaje biti glavni motor gospodarskog rasta, pa u prvi plan stavlja investicije i to u fiksni kapital. Te investicije se prije svega odnose na energetiku, vodoprivredu itd. Navodi se da će motor investicija biti snažne investicije javnih poduzeća i to u fiksni kapital. Međutim, poznato je da javna poduzeća ne raspolažu potrebnim izvorima financiranja. Vlastita sredstva koja posjeduju su daleko od potrebnih.

U tom smislu nužno je aktivirati mogućnosti financiranja selektivnim kreditima HNB-a uz povoljne kamatne stope ili koristiti tzv. Projektne državne obveznice koje bi bile strogo vezane za određeni investicijski projekt. Sadašnji način zaduživanja države je preskup, služi za šopanje već debelih gusaka (banaka) i vodi ka situaciji prezaduženosti.

Rast investicija i stopa rasta BDP-a, kako se navodi, biti će podržan pozitivnim kretanjima u našem okruženju – za što nije ponuđen niti jedan značajan argument. Tako ispada da je riječ prije svega o optimizmu. Stope rasta investicija u odnosu na BDP do 2015. g. su nedovoljne i one bi morale biti oko 20%. Sve drugo neće moći osigurati potrebni rast a time i servisiranje svih obveza u zemlji i prema inozemstvu koje dolaze.

U materijalu se navodi kako će doći do značajnijeg rasta izvoza što je nerealno kako zbog krize u Eurozoni i u našem susjedstvu tako i zbog politike potpuno nerealnog deviznog tečaja kune koji razara izvozni sektor.

Također se navodi da će pozitivan doprinos rastu doći iz smjera domaće potražnje koja bi trebala rasti. No, u ovom materijalu o tome nema govora.

Jasno je da je Vlada za glavnu polugu izvlačenja gospodarstva iz depresije izabrala samo fiskalnu politiku. U teoriji a i iz bogatog iskustva drugih zemalja koje su bile u recesiji ili depresiji sasvim je jasno da se pozitivno rješenje neće moći postići bez aktivne upotrebe monetarne politike. O tome u ovom materijalu nema niti jedne riječi. Očito je i ova Vlada prihvatila tezu da je koncept stabilnosti koji od 1994.g. propovijeda HNB nešto u što se ne smije dirati. Riječ je o opasnoj zabludi koja nas sada ubrzano gura u provaliju. Depresija se može uspješno riješiti ispravnom kombinacijom mjera monetarne i fiskalne politike. Što se tiče monetarne mjera nužno je sniziti kamatne stope i time potaknuti investicije i zapošljavanje.

Investicije o kojima se govori u ovim Smjernicama ne mogu dati bitne efekte na rast BDP-a u kratkom roku, pa je nužno pokrenuti resurse koji postoje a tu je nužna promjena i tečajne politike. Pri tome se ne misli na devalvaciju već sofisticirane modele djelovanja u dužen vremenskom roku. Činjenica da Vlada monetarnu politiku ne smatra uopće važnom govori da nije shvaćen mehanizam uspostave unutrašnje i vanjske ravnoteže našega gospodarstva. Ovo je u tom smislu razočaravajuće loš materijal jer u njemu nema niti vizije niti ideja pa je riječ o drugorazrednom materijalu od kojega nema nikakve koristi. On je u stvari potvrda slabog intelektualnog kapaciteta vladajuće koalicije u vremenu koje traži upravo maksimum.

Zaključno: riječ je o neprihvatljivo lošem materijalu, bez vizije, pravih ideja sa napabirčenim frazama i općepoznatim ciljevima i frazama. Samim autorima nije jasno je li ovo strategija ili smjernice. No, ovo je samo materijal koji govori o okvirima djelovanja fiskalne politike koji je preambiciozno naslovljen. Kako je pisan i lansiran u vrijeme vrućina i godišnjih odmora takav će biti i njegov domet – brzo će proći i brzo se zaboraviti. Jasno je da na sceni ostaju i dalje kreatori ekonomske politike još iz 1994.g. Dakle, sada je sasvim jasno da Vlada nema program izlaska iz depresije. Ako je ovo njen program krajnjeg intelektualnog dometa bilo bi bolje da se nije niti pojavio jer je u svakom pogledu degradira.

| Broj posjeta: 1.074 |

Želite li komentirati? Objava: "Vlada nema program izlaska iz depresije!"

Imate li komentar?