Međunarodni praznik rada

Borba radnika za radnička prava vodi se već više od jednog stoljeća. U Hrvatskoj je Praznik rada po prvi puta obilježen još davne 1890. godine u zagrebačkom Maksimiru, samo četiri godine nakon krvavog prosvjeda održanog u Chicagu.

Kao simbol tog prosvjeda, na kojem su se radnici po cijenu života ujedinili kako bi se izborili za svoja prava, građani su tada nosili crvene karanfile ili crvene trake, običaj koji se zadržao do danas.

Čuvene tri osmice; 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati sna,  bio je zahtjev radnika kojim su se suprotstavljali dotadašnjem bezdušnom iskorištavanju radne snage. Nažalost, i u današnje vrijeme poslodavci ponovno zakidaju radnike ugrožavajući tako njihove sate odmora, pritom nerijetko ne plaćajući ili premalo plaćajući naporno odrađene prekovremene sate, kako u svijetu tako i kod nas.

Svjedoci smo pritiska od strane poslodavaca na Vladu RH kako bi se krenulo u izmjene zakona o radu kojima bi se dodatno fleksibiralo radno zakonodavstvo te tako omogućilo poslodavcima da od radnika naprave roba. Postojeći Zakon o radu je već sam po sebi dovoljno manjkav i štetan za radnika, a svako dalje zadiranje u radnička prava, radne sate te omogućavanje prekovremenog rada, rada nedjeljom i praznicima bez strogo definiranog postotka uvećanja cijene sata rada vodi u robovlasništvo.

Jednako tako upravo svjedočimo stagnaciji radnih prava uzrokovanoj pandemijom Covid-19. U sektoru turizma npr. bez dodatne pomoći Vlade RH poslije turističke sezone neminovno će doći do masovnih otkaza. Slično je i u drugim sektorima, gdje poslodavci pokušavaju držati glavu iznad vode, ali bez sustavne pomoći i kvalitetnog plana države, u konačnici će žrtve opet biti radnici.

Premijer se tijekom prošlog, ali i ovog mandata konstantno hvali povećanjima prosječne plaće, no činjenica je da više od 60 posto radnika u Hrvatskoj radi za plaću koja je ispod prosječne. To znači da je velik nesrazmjer između onih najnižih plaća i visokih menadžerskih, direktorskih… Iako je činjenica da se prijeko potrebne stručnjake treba dobro nagraditi za njihov rad, jer će inače krenuti za svim onim stotinama tisuća Hrvata koji su otišli u svijet trbuhom za kruhom, moramo imati na umu da su upravo radnici ti koji stvaraju dodatnu vrijednost i da je krajnje vrijeme da se kvalitetnim zakonom radnicima osiguraju uvjeti rada i plaće koje će im omogućiti normalan život dostojan čovjeka.