Jesmo li spremni preuzeti odgovornost za svoju budućnost?

Svakodnevno svjedočimo kako se HDZ ozbiljno bacio na predsjedničku kampanju, unatoč prikrivenim (ili pokušaju prikrivanja) nesuglasica premijera i predsjednice, usporedo pokušavajući osigurati ne samo bolji rejting predsjednice, nego i veći ugled vlastite stranke.

Odustavši od svoje mirovinske reforme Plenković misli da je na sigurnom terenu, poduprijet izjavama da odluka o povlačenju prijedloga zakona nije kapitulacija, već HDZ-ovo poštivanje volje građana. Pri tom ne pravi problema svom sada bivšem Ministru rada i mirovinskoga sustava Marku Paviću zbog uzaludno potrošenog proračunskog novca za nepotrebnu, lošu i neistintu informativnu kampanju o cjelovitoj mirovinskoj reformi koja je, o čemu su izvještavali mediji, bila skuplja od milijun kuna novca poreznih obveznika. Nadajmo se da birači ipak ne opraštaju tako lako svaku glupost, pa došla ona i od strane voljenog im HDZ-a.

Istovremeno je Plenković krenuo i na osvajanje Primorsko-goranske županije, iskoristivši prvenstveno (začudo) dobar potez Vlade RH da omogući poslovanje brodogradilištu 3. maj. Uz spas brodogradilišta, požurili su i sa odobrenjem jamstva za kreditno zaduženje za drugu fazu nove riječke bolnice, koju građani PGŽ već dugo čekaju. Hoće li biračima, koji imaju loše pamćenje i zaboravljaju mnogobrojne propuste, loše i štetne odluke premijera, Vlade ili resornih ministarstava, te u najmanju ruku osebujne izjave, objave na društvenim mrežama i povremeno upitno ponašanje predsjednice ovi potezi biti dovoljni da HDZ osvoji bastion SDP-a, Primorsko goransku županiju, a njihova kandidatkinja ponovnu funkciju predsjednice, ostaje tek za vidjeti.

Naše su oči uprte u one koji su svjesni da ovakvo vođenje države Hrvatsku ne vodi u dobrom smjeru, a nada usmjerena na ljude koji su protiv ovakvog upravljanja državom ali iz protesta ne izlaze na birališta. Upravo ti ljudi, koji čine većinu od gotovo tri četvrtine birača odlučuju o sudbini naše djece, naših starijih i nas samih. Baš oni odlučuju o tome kakva će Hrvatska biti i tko će Hrvatsku predstavljati u svijetu. Jesmo li konačno dovoljno sazreli i postali spremni shvatiti nužnost sudjelovanja ili ćemo dići ruke od svega?!