Iz Cvjećarnice s ljubavlju: Tko izgubi dobitak, dobije gubitak

Nepoznato je je li guvernera HNB-a Borisa Vujčića udarilo sunce dok je davao izjavu na terasi luksuznog hotela u Dubrovniku ili je ipak u pitanju nešto drugo. Kako bilo, izjavom “ne samo da smo stariji nego smo i zdraviji u prosjeku, i dulje živimo, pa zašto ne bismo dulje radili?” nadmašio je i najgenijalnije bisere mudrosti članova TNT grupe iz legendarnog Alan Forda. Negdje u rangu one Boba Rocka – “Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi”.

Otkud guverner Vujčić crpi podatke da smo u prosjeku zdraviji nije jasno, jer smo, prema podacima HZJZ-a, samo po smrtnosti od raka u samom vrhu Europe, o ostalim bolestima da ne govorimo.

Sasvim je razumljivo da guverner Vujčić što duže želi raditi na trenutačnoj poziciji, na kojoj zarađuje 38.000 tisuća kuna neto (bez raznih predavanja i seminara na kojima si priskrbi još 40.000 kuna) i gdje si je pribavio masterchefa koji je upoznat sa “sljubljivanjem hrane i pića”. Sigurno je lijepo raditi na poslu na kojem više mjeseci godišnje provedeš na putu, velikim dijelom i na egzotičnim destinacijama, i na što potrošiš barem pola milijuna kuna. Naravno, ne svojih.

Građani Hrvatske, koji više od polovice godine rade za državu, a tek negdje u prvoj polovici lipnja za njih nastupa Dan poreznih sloboda i počinju zarađivati za sebe, većinski rade za ispodprosječne plaće do minimalca, nerijetko neplaćeno prekovremeno, često u nehumanim uvjetima s izrabljivački nastrojenim poslodavcima, nemaju kuhare specijalizirane za internacionalne kuhinje, ne mogu si priuštiti ni odlazak na godišnji odmor, dobiju li ga uopće, teško rješavaju stambena pitanja, s mukom školuju djecu i ne mogu računati na pravodobnu i adekvatnu zdravstvenu skrb. Osim, kako nam najavljuje ministar zdravstva Milan Kujundžić, nemaju hrpu novca.

Koncept “s posla na groblje” koji zagovaraju najviše institucije, za čije masne plaće i bezbrojne beneficije traže da što dulje dirinčimo, sudeći po njihovoj nespremnosti i nevoljkosti da s proračuna skinu nepreglednu (i nepotrebnu) vojsku uhljeba, lako bi mogao zaživjeti, s obzirom na to da njihov interes nije opće nego njihovo vlastito dobro. No, neće im dugo trajati. Sve dok i zadnji ne pobjegnu u Irsku ili Njemačku. A do tada još uvijek stignemo Republiku Hrvatsku preimenovati u Cvjećarnica, s himnom naziva “Tko izgubi dobitak, dobije gubitak”.

| Broj posjeta: 167 |

Želite li komentirati? Objava: "Iz Cvjećarnice s ljubavlju: Tko izgubi dobitak, dobije gubitak"

Imate li komentar?