Imunološki zavod vrijedi puno i zato treba završit u privatnim rukama

Hoće li Vlada uskoro poslati u stečaj i Institut Ruđer Bošković, Hrvatsku radioteleviziju ili Hrvatsko narodno kazalište, pa ih onda privatizirati?

Nije potrebno previše mudrosti da se zaključi kako je Imunološki zavod pao zaražen hrvatskim tranzicijskim virusom koji terminalno uništava svaku proizvodnju i javna dobra. Uništavanje javnog dobra u Hrvata nije lišeno smisla, ima u tome nečeg vrlo privatnog. „Tuđmanistan“, kako smo iz oporbe tepali novorođenčetu začetom devedesetih godina prošlog stoljeća, živ je i zdrav. Milanovići i Ostojići, dakle cijela Vlada, ne vide u tome ništa loše.

Laburisti su već dosadili upozoravajući na opasnosti privatizacije javnog sektora zamaskiranu demagogijom besparice, neefikasnosti, zatim konkurentnosti, restrukturiranja i unapređenja usluga (jer navodno građani to zaslužuju). Najnoviji marifetluk slanja Imunološkog zavoda u stečaj, pokazuje da ministar Ostojić i Vlada, ne radi stvari iz neznanja već s vrlo jasnim ciljem. Ne postoji normalna zemlja u Europskoj uniji koja bi dopustila da se uništi institucija poput Imunološkog zavoda, a mi smo na tome radili posljednjih dvadeset godina. Ministar Ostojić, u međuvremenu, postao je stečajni upravitelj teško bolesnog javnog zdravstva, a ne strateg novog sustava koji će svim građanima pružiti „dostupniju i kvalitetniju uslugu“.

Upravo takav primjer je Imunološki zavod d.d. čija agonija ovih dana, čini se, ulazi u terminalnu fazu. Trgovački sud u Zagrebu donio je 20. prosinca 2013. godine Rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad Imunološkim zavodom d.d. za proizvodnju lijekova, farmaceutskih proizvoda i znanstvenoistraživački rad. Za stečajnu upraviteljicu imenovana je Branka Malbašić, dipl. pol.

Tko ili što je Imunološki zavod – regionalni brend ili nepotreban trošak države?

Imunološki zavod najstariji je prozvođač imunobioloških lijekova u ovom djelu Europe koji postoji još od 1893. godine ili punih 120 godina. Riječ je o visoko specijaliziranom Zavodu u vlasništvu države s preko 200 zaposlenih i osnovnom djelatnošću koja je od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku. Proizvodnja je glavna aktivnost Imunološkog zavoda: virusna cjepiva, bakterijska cjepiva i alergeni, transfuzijsku medicina, prerada plazme, pripremanje i finaliziranje proizvodnje. Zavod čini osim proizvodnje i istraživanje i razvoj gdje su zaposleni brojni znanstvenici koji razvijaju nove biotehnološke proizvode visoke dodane vrijednosti.

Da nabrojimo samo glavne proizvode zavoda po čemu su brand u svijetu:

1. Imunološki zavod d.d. ima dugogodišnju tradiciju u proizvodnji virusnih cjepiva. Vlastiti “know-how” osmišljen je izradom cjepnog soja Edmonston-Zagreb, koji se u obliku registriranog cjepiva protiv morbila (ospica) pojavio na domaćem tržištu 1968. godine. Osamdesetih godina Imunološki zavod se kvalificirao kao dobavljač cjepiva protiv morbila za agencije UN-a, a kvalifikacijski postupak je nadzirala Svjetska zdravstvena organizacija. Od tada su virusna cjepiva distribuirana na razna svjetska tržišta dokazujući svoju neškodljivost i djelotvornost na milijunima cijepljene djece. Perzistencija aktivne imunosti nakon cijepljenja s Edmonston-Zagreb bolja je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nego u slučaju cijepljenja drugim cjepnim sojevima protiv morbila (npr. Schwarz). Licenca za proizvodnju cjepiva protiv morbila temeljena na soju Edmonston-Zagreb prodana je u Švicarsku, Indiju i Meksiko.

2. Proizvodnja krvnih derivata iz ljudske plazme se već 40 godina odvija u Imunološkom zavodu (IZ) koji je jedini proizvođač krvnih derivata u RH, na području bivše Jugoslavije i šire u regiji. Ne treba naglašavati koja je strateška vrijednost „tekućeg zlata“ kojeg proizvodi zavod za RH. “Proizvodi iz plazme vlastitog porijekla namijenjeni vlastitoj populaciji najbolje su rješenje”.

3. Proizvodnja konjskih antitoksina započela je 1954. godine, a za proizvode iz ove grupe je karakteristično da ih proizvodi relativno mali broj svjetskih proizvodača. Imunološki zavod u ovoj proizvodnji ima brand za antitoksin za otrov europskih zmija koji se ubraja u najbolje svjetske proizvode te vrste.

Imunološki zavod
Gubitak dozvole prijeti i pogonima za izradu virusnih i bakterijskih cjepiva

„Buduća nelikvidnost“ kao argument za stečaj – neviđeno!

Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnijela je uprava Zavoda u prosincu 2013. Značajan događaj koji je negativno utjecao na poslovanje zavoda je uskraćivanje dozvole Imunološkom zavodu za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi. Agencija za lijekove i medicinske proizvode 31. kolovoza prošle godine je uskratila dozvolu jer pogoni za proizvodnju krvnih derivata nisu dobili prolaznu ocjenu jer su u derutnom stanju i ne zadovoljavaju kriterije propisane zakonima i pravilnicima koji reguliraju tržište lijekova u Hrvatskoj, a od proizvodnje virusnih cjepiva zavod ne može preživjeti. Prihodi od te vrste lijekova Imunološkog zavoda u 2012. godini iznosili su 43,6 milijuna kuna, što čini 79 posto prihoda od prodaje, a u prvom polugodištu 2013. prihod od te vrste prodaje iznosio je 17,4 milijuna kuna što predstavlja 66 posto ukupnih prihoda od prodaje u navedenom razdoblju. Od gubitka dozvole se krvna plazma, prikupljena u hrvatskim tranfuzijskim centrima više ne obrađuje u Imunološkom zavodu.

Kako je moguće da tvrtka s dugogodišnjom tradicijom, s vlastitim istraživanjem i razvojem, zaposlenim visoko stručnim i znanstvenim kadrom te s prepoznatljivim ugledom u svijetu i koja većinu svojih proizvoda izvozi, završi u stečaju? Vladajuće garniture godinama mantraju da nam je potrebna proizvodnja, inovativnost i konkurentnost te izvoz kao uvjet opstanka. Kako je moguće da likvidna tvrtka, koja nema poreznih dugova završi u stečaju? Kako je moguće da zavod koji posjeduje sojeve virusa morbila i rubele koji su izuzetno vrijedni u svijetu završi u stečaju? Ako Hrvatska izgubi te sojeve, platit ćemo ogromnu cijenu, tehnologija će otići van, a cjepiva ćemo kupovati od nekog drugog puno skuplje. U cijeloj priči nitko ne spominje ni ljude koji su na cjepivima radili. Odgovori su već uobičajeni: nebriga, nesposobnost i manjak ikakve vizije i strategije od strane države prema zavodu koji je u njenom vlasništvu.

Javno-privatno partnerstvo na (ne)djelu!

Imunološki zavod nije uništio sam sebe, poručuju sindikati, već su za to krive sve dosadašnje vlade koje nisu ništa učinile da se Zavod financijski, kadrovski, organizacijski i tehnološki restrukturira. Sindikalna povjerenica Sindikata energetike, kemije i nemetala u Imunološkom zavodu Lidija Jagrinec izjavila je kako je sigurna da je stečaj Imunološkog zavoda politički dirigiran u ime privatnih interesa i to od strane vladajuće koalicije.

Zavodom upravlja HNS-ov kadar jer su direktor i cijeli Nadzorni odbor postavljeni od te stranke koja je koalicijski partner vladajućeg SDP-a.

Potpredsjednik i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić zadnjih dana u ime Vlade najav
ljuje podjelu zavoda u tri proizvodnje iako te proizvodnje jedna bez druge ne idu. Traži se strateški partner. Za Zavod je zainteresiran Jadranski Galenski laboratorij, uspješna privatna farmaceutska tvrtka.

Iako je 20. prosinca doneseno riješenje o otvaranju stečaja a temeljem zaključka Uprave da je „buduća nelikvidnost“ dovoljan uvjet. Da nije u Hrvatskoj bilo bi čudno, ovako je posve normalno i razložno, Imunološki zavod vrijedi i zato treba završit u privatnim rukama!

Stipe Drmić, dr. med. spec.

| Broj posjeta: 940 |

Želite li komentirati? Objava: "Imunološki zavod vrijedi puno i zato treba završit u privatnim rukama"

Imate li komentar?