Alpheus Policy inSight – Izvješće o stavovima političkih stranaka

Iako je iza nas više od dvadeset godina demokracije u Hrvatskoj, ona je u mnogim pogledima još uvijek u povojima. Izborne utakmice dobivaju se na temelju imidža i retorike stranačkih vođa ili preko ideološke i identitetske mobilizacije, dok konkretna pitanja poput strateških državnih ciljeva i javnih politika nerijetko padaju u drugi plan. S druge strane, birači i podupiratelji stranaka imaju svoja mišljenja o nizu pitanja koja smatraju bitnima za svoje svakodnevne živote, no stranke često nemaju jasno izražena stajališta, čak ni oko stvari koje se nalaze u aktualnom žarištu medijske pozornosti.

Bez jasnih pozicija stranaka oko bitnih socioekonomskih pitanja i politika, izborna natjecanja su siromašnija te se najčešće svode na verbalne političke dvoboje oko svjetonazorskih i simbolično- povijesnih pitanja. No, uskoro će barem dio stavova hrvatskih stranaka postati jasniji i dostupniji javnosti.

Alpheus Policy inSight, čiji prvi primjerak se upravo nalazi pred vama, ima veliku ambiciju poboljšati stanje u hrvatskoj političkoj areni i to na najmanje dva načina. Biračima će prvenstveno biti jasno predstavljeno koje stavove zastupa koja stranka, u pitanjima oko kojih je rijetko tko u Hrvatskoj ravnodušan. Drugo je, ali ništa manje bitno, da će potaknuti stranke na jasniju i precizniju komunikaciju sa svojim biračima. Rijetko će se događati da stranke o nekom pitanju nemaju jasan stav ili da se mudro drže po strani kako se ne bi zamjerile nekoj skupini birača, jer je odgovor na naš upitnik samo jedna metodološka razina ovog izvješća.

Konačni pregled stavova stranaka dobili smo sintezom medijskih istupa njihovih istaknutih članova, promatranjem njihove zakonodavne aktivnosti te analiziranjem službenih programskih dokumenata. Uz sve to, u partnerstvu s renomiranom agencijom Ipsos Puls, napravljeno je i istraživanje javnog mnijenja na uzorku od 968 ispitanika kako bi se ispitali stavovi građana o istim ovim pitanjima. Na taj način povećana je vrijednost izvješća jer pomoću njega i stranke mogu „opipati puls” građana i svojih simpatizera.

Nakon ideoloških i identitetskih bitaka koje su obilježile prošla dva desetljeća hrvatske politike, hrvatskim biračima konačno će biti predstavljeno ono što ih najviše zanima – pozicije stranaka oko konkretnih socioekonomskih i drugih ključnih političkih pitanja te će moći donijeti informiraniju političku odluku koja je u skladu s njihovim preferencijama i prioritetima.

— Uredništvo Alpheus Policy inSight

1. Prekomjerni deficit – Kako se izvući?

Od početka ove godine Hrvatska je i službeno u Proceduri prekomjernog deficita, svojevrsnom korektivnom mehanizmu Europske unije osmišljenom kako bi se proračunski manjak članica vratio ispod 3, a javni dug ispod 60 posto BDP-a. Europska komisija predstavila je svoje preporuke za smanjenje deficita u Hrvatskoj ispod 3 posto do kraja 2016. godine, što znači da će se ovim pitanjem sigurno baviti i sljedeća Vlada RH. Valja naglasiti da Europska komisija ne preuzima kontrolu nad izvršenjem proračuna države članice, nego samo nadgleda ostvarenje ciljeva zadanih u preporukama. Država članica sama određuje na koji će način konsolidirati svoje javne financije.

Hrvatski laburisti SU SNAŽNO PROTIV UVOĐENJA MJERA ŠTEDNJE; 34 % NJIHOVIH SIMPATIZERA SMATRA KAKO IPAK TREBA RACIONALIZIRATI DRŽAVNU POTROŠNJU

LABURISTI Hrvatski laburisti započinju raspravu o prekomjernom deficitu pitanjem jesu li uopće ciljevi zadani Procedurom ostvarivi, ukoliko želimo oporavak gospodarstva u skoroj budućnosti. Prema njima, nema nijednog čvrstog ekonomskog pokazatelja “da se države s deficitom od 3 i manje % i dugom manjim od 60 % uspješno oporavljaju ili da su se uspješno gospodarski oporavljale”. Osobito ne države s gospodarskom strukturom kakvu (je) ima(la) Hrvatska. Laburisti ističu da i kreatori pravila o 3 % deficita priznaju njegovu opravdanost tek uz rast BDP-a od 5 %, a inflaciju ne veću od 2 %. Uzroke krize u zemlji treba tražiti u “neprovođenju reformi i u nakani svih dosadašnjih vlada da udovolje nezasitnim apetitima uvozničkih lobija te uspješnosti svih vlada u zatiranju proizvodnje”. Rješavanje strukturnih problema neće se riješiti “pogrešnom Procedurom prekomjernog deficita, jer je ona dokazano prorecesijska mjera koja će Hrvatsku gurnuti u još dublji glib.” Rješavanje problema Laburisti vide u hitnom pronalasku saveznika na europskoj razini koji dijele slične probleme te zajedničkom nastupu prema relevantnim institucijama u kojem će se tražiti otpis duga, “naročito od MMF-a i Svjetske banke”.

Kratkoročno, Laburisti bi konsolidirali javne financije uspostavljanjem ravnoteže u povećanju prihoda i smanjenju rashoda. Ipak, smatraju kako se ne smije dirati cijena rada, odnosno snižavati plaće. Na općenitoj razini, ova stranka smatra kako se mjerama “rezanja” proračuna može samo povećati recesijski problem, jer kad bi se “banalnim rezanjem prava ili poticaja rješavala recesija, ne bi bilo grčkog sindroma”. Ovakav stav prema mjerama štednje Laburisti dijele s grupacijom Ujedinjene europske ljevice/Nordijske zelene ljevice (GUE/NGL) kojoj i pripadaju u Europskom parlamentu. GUE/NGL je izrazito kritična upravo prema štedljivosti čelnika EU koje optužuje da potrebe financijskog tržišta stavljaju ispred socijalnih potreba. I u situaciji u kojoj je neizbježno smanjivanje prihoda proračuna, Laburisti bi se strogo protivili smanjenju rashoda za mirovine, rodiljnih naknada, naknada za nezaposlene te davanja za socijalnu pomoć. Nešto blagonaklonije, iako su i dalje protiv, gledaju na rezanje izdataka za javne investicije te subvencije gospodarstvu i poljoprivredi. Što se tiče mjera povećanja proračunskih prihoda o kojima se proteklih mjeseci raspravljalo u hrvatskoj javnosti, Laburisti su snažno protiv poreza na nekretnine, privatizacije trgovačkih društava u državnom vlasništvu, monetizacije autocesta te investicija modelom javno-privatnog partnerstva. Djelomično su protiv koncesija nad imovinom u državnom vlasništvu, dok snažno podržavaju porez na štednju i vrijednosne papire. Što se tiče ostalih mjera na području fiskalne politike, Laburisti u svojim programskim dokumentima ističu kako se zalažu za smanjenje PDV-a s 25 na 24 %, kako bi se ostvario očekivani učinak smanjenja maloprodajnih cijena od 4 %, za skidanje postojeće olakšice za reinvestiranje dobiti te za uvođenje prihodovnih razreda prema kojima bi se ona oporezivala. Tako bi tvrtke koje ostvare prihod do 10 milijuna kuna plaćale porez na dobit po stopi od 15 %, dok bi stopa za tvrtke s preko 500 milijuna kuna prihoda bila 30 %. Konačno, Laburisti smatraju kako drugi mirovinski stup treba transformirati u dobrovoljni mirovinski fond, a članovima omogućiti da sami odluče žele li svoj novac prenijeti u prvi stup ili ga ostaviti u dobrovoljnom drugom stupu.

2. Obvezno članstvo u komorama – da ili ne?

Europska praksa iskristalizirala je dva osnov
na oblika komorskog udruživanja: javno-pravni (kontinentalni) s obveznim članstvom te anglosaksonski s dobrovoljnim članstvom. Oba modela relativno uspješno funkcioniraju u zemljama u kojima su ukorijenjena, sa svim svojim prednostima i manama. Od svoje samostalnosti Hrvatska prakticira model obveznog članstva, ali u javnosti su sve glasnije inicijative za promjenom takvog modela.

59% SIMPATIZERA LABURISTA JE ZA UKIDANJE OBVEZNOG ČLANSTVA U KOMORAMA, DOK NJIH 32% PROTIV TAKVE ODLUKE

LABURISTI smatraju kako se treba ukinuti obvezno članstvo u svim komorama u kojima je to zakonski propisano. Članstvo može i mora biti dobrovoljno, a tvrtke koje će imati koristi od Komore rado će se učlaniti. Laburisti napominju kako je za “tisuće malih tvrtki članarina HGK-u parafiskalni namet od kojeg nemaju baš nikakvu korist ili pomoći” te se pitaju kako je moguće „da se zagovornici neoliberalnog kapitalizma koji zagovara samoregulaciju tržišta i apsolutne tržišne slobode, uz što manje upliva države, u slučaju komorskog organiziranja zalažu za intervenciju i posredovanje države.” Prema Laburistima je ionako najvažnija i ključna zadaća Komora – služiti svojim zaposlenicima. Ako je ta teza pogrešna, onda ne treba strahovati da će ukidanjem obvezne članarine Komore nestati.

3. Regionalizacija Hrvatske – da ili ne?

Ustav RH definira pravo svakog građanina na područnu, odnosno regionalnu samoupravu. U hrvatskom kontekstu regionalna samouprava ostvaruje se u županijama (ukupno njih 20 i Grad Zagreb) koje imaju ovlasti u područjima školstva, zdravstva, prostornog planiranja, prometa i prometne infrastrukture te gospodarskog razvoja. Županije su uvedene posebnim zakonom 1993. godine i otad su praktički ostale u jednakom broju i identičnom teritorijalnom okviru. Rasprava o njihovoj reorganizaciji stara je gotovo koliko i one same, a eskaliranjem gospodarske krize samo se intenzivirala.

66% SIMPATIZERA LABURISTA PODRŽAVA STRANAČKI STAV O NUŽNOSTI REORGANIZACIJE REGIONALNE SAMOUPRAVE, 27% JE ZA OČUVANJE TRENUTNOG MODELA

HRVATSKI LABURISTI zalažu se za reorganizaciju regionalne i lokalne samouprave. Prema njima, “država s 4,3 milijuna stanovnika, s minornim, zaostalim i nekonkurentnim gospodarstvom ne može financirati 556 jedinica lokalne samouprave”. Laburisti prepoznaju kako brojne općine i gradovi ne mogu financirati čak ni svoje “hladne pogone”, što znači da su sami sebi svrha. Iz ovog je jasno kako je za Laburiste financijska samoodrživost jedan od temeljnih kriterija za postojanje lokalnih jedinica. No, ova stranka je svjesna kako treba uvažiti i ostale specifičnosti Hrvatske, kao što su daljnja i bliža povijest, politički ustroj, zemljopisna posebnost te kulturološki aspekti.

Laburisti smatraju kako je potrebno napraviti temeljite analize prije svake reforme regionalnog sustava. U reformu bi uključili i građane koji bi na referendumu odlučili o postojanju ili ukidanju samoupravnih jedinica, uz preuzimanje obveze njihovog financiranja. Za Laburiste ustavna odredba o samoupravnosti nema smisla ako o osnivanju i ukidanju jedinica ne odlučuju građani. Građani onda moraju prihvatiti i financijsku odgovornost za funkcioniranje takve jedinice, što može značiti veće prireze i druga komunalna davanja. Središnja država bi također morala povećati udio decentraliziranih sredstava „barem na razinu europskog prosjeka”. Laburisti su također protiv trenutne podjele zemlje na statističke regije, jer se, prema njima, „dvjema regijama ne stvaraju pretpostavke za lakše povlačenje novca iz EU fondova”.

4. Debata o EU(ropi)

Želja za efikasnijim rješavanjem zajedničkih problema jedno je od osnovnih načela koje prati europske integracije od njihovih početaka nakon Drugog svjetskog rata. Još od početka stvaranja zajednice europskih naroda postoji problem prenošenja suvereniteta na tijela sa supranacionalnim ovlastima. Današnja Europska unija predstavlja kombinaciju interguvermentalizma i supranacionalizma. Njene institucije najviše govore o toj dvojnosti – Vijeće Ministara i Europsko vijeće predstavljaju interese zemalja članica, dok Europska komisija, Europski sud i Europski parlament predstavljaju institucije koje ”zagovaraju” dublju integraciju u okviru federalne države. Ovakvo uređenje rezultat je tenzija između “logike integracije” (europske komponente) i “logike podjele” (nacionalne komponente). Ove tenzije još su uvijek prisutne te oblikuju i današnju debatu o budućnosti EU(rope).

15% BIRAČA LABURISTA SE IZJAŠNJAVA ZA POVEĆANJE OVLASTI EUROPSKE UNIJE, 39% ŽELI ZADRŽATI SADAŠNJU RASPODJELU, A 45% SMANJITI

HRVATSKI LABURISTI Za Hrvatske laburiste Europska unija je nedovršen, nedorečen i nepromišljen projekt, osobito sad kad su sve “glasniji i utjecajniji apeli da bude političko-gospodarska asocijacija sazdana na novcu, zajedničkoj valuti i bankarskoj uniji”. Želi li opstati, Unija mora postati zajednica građana i svim silama braniti njihove interese, a ne interese krupnog kapitala. Takav stav na tragu je pozicija grupacije Ujedinjenje europske ljevice – Zelene nordijske ljevice (GUE/NGL) kojoj u Europskom parlamentu pripadaju Laburisti i koja se snažno bori protiv nejednakosti i nametanja mjera štednji.

Za Laburiste je potpuno promašen koncept dviju Europa koji spominju određeni činovnici u Bruxellesu. Takav model uključuje zemlje koje bi se brže vertikalno integrirale i one u kojima bi taj proces išao nešto sporije. Ako se počne ostvarivati, za Laburiste će to biti znak da se EU dijeli na zemlje gospodare i zemlje sluge i daljnja integracija nikako ne bi smjela ići na taj način. Laburisti nadalje smatraju kako se trebaju povećati ovlasti Europskog parlamenta, ali u odnosu na druge institucije EU, a ne na nacionalna predstavnička tijela. Isto tako, Laburisti smatraju kako bi zemlje članice uglavnom trebale imati mogućnost veta koja im omogućava sprečavanje odluka koje su u suprotnosti s njihovim nacionalnim interesima. Laburisti podržavaju daljnje proširenje Europske unije, ali uz poštivanje jednakih kriterija koji su postojali za Hrvatsku kao članicu koja je posljednja ušla u organizaciju.

5. Odnos Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovinu već duže razdoblje muče veliki ekonomski i socijalni problemi, nefunkcionalnost državnih institucija te nemogućnost dobivanja statusa kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Društvom i politikom dominiraju krize i podjele uzrokovane prijepornim političkim interesima i vrijednostima triju konstitutivnih naroda. Kao glavni preduvjet rješavanja nagomilanih problema nameće se reforma političke strukture države. Imperativ je da BiH dobije model uređenja koji bi jamčio funkcionalnost države, osigurao ravnopravnost konstitutivnih naroda i svih građana te također omogućio integraciju države u Europsku uniju. Hrvatska s BiH ima dugotrajne i duboke društvene, gospodarske i kulturne veze, zajedničku prošlost, a dijele i najdužu kopnenu granicu. Obje su države opredijeljene za europske vrijednosti, regionalnu suradnju, dobrosusjedske odnose i pomirenje. Hrvatska ima ustavno definiranu odgovornost prema hrvatskom narodu u BiH koji je u toj državi jedan od triju konstitutivnih naroda.

14% SIMPATIZERA LABURISTA MISLI DA HRVATSKA TREBA PODRŽATI STVARANJE TREĆEG ENTITETA U BIH, 45% SAMO AKO NA TO PRISTANU DRUGA DVA NARODA, DOK JE 31% PROTIV

HRVATSKI LABURISTI dejtonsku političku strukturu Bosne i Hercegovine vide kao “ad hoc sredstvo za postizanje mira na izuzetno lošim temeljima”. Zalažu se za novi model uređenja ove drž
ave koji bi osigurao institucionalnu autonomiju odnosno ravnopravnost Hrvata, Bošnjaka i Srba. Načelno smatraju da stvaranje hrvatskog entiteta ne bi narušilo ravnopravnost konstitutivnih naroda te svih građana Bosne i Hercegovine, ali također drže kako treba razmotriti i druge modele koji bi omogućili ravnopravnost, koja se po njima treba očitovati u “paritetnoj zastupljenosti svih triju naroda na svim razinama”.

Laburisti su stava kako angažman Hrvatske u političkim procesima u Bosni i Hercegovini treba biti u okviru SSP-a (Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju). Po Laburistima Hrvatska u pogledu politike prema Bosni i Hercegovini treba voditi računa o interesima Hrvata u ovoj državi, kao i o cjelovitosti BiH te ravnopravnosti drugih dvaju konstitutivnih naroda. Laburisti su neutralni oko pitanja svojevrsne moralne hipoteke Hrvatske zbog njene uloge u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.

Izvor: Alpheus Policy inSight (pdf) | inSight Information Services