7. listopada – Svjetski dan dostojanstvenog rada (audio)

Dok se hrvatska javnost zabavlja političkim igrama, borbom za vlast i položaj, smjenama dekana, kršenjem prava studenata itd., kraj nas neopaženo prolaze stotine tisuća radnika čije se prava krše na različite načine. Govorimo o radnicima koji nisu adekvatno ni dostatno plaćeni za svoj rad, koji rade u lošim uvjetima, kojima su povrijeđena radnička prava i koji jedva preživljavaju od plaće do plaće.

7. listopada se obilježava Svjetski dan dostojanstvenog rada koji Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) obilježava od 2008. godine. Upravo oni provode opsežne ankete u suradnji sa sindikatima 139 zemalja svijeta, a Hrvatsku su pozicionirali u skupinu zemalja u kojima se redovito krše radnička prava. Kako kroz loše zakone, tako i u praksi. Na ljestvici od 1 do 5 Hrvatskoj su dodijelili osrednju trojku, koja podrazumijeva redovito kršenje prava, redovito uplitanje Vlade ili kompanije u kolektivne ugovore ili propuštanje da se u potpunosti zagarantiraju važni aspekti prava radnika, odnosno da se uklone nedostatci u zakonima i/ili praksi koji omogućavaju učestale povrede radničkih prava.

Hrvatski laburisti konstantno upozoravaju na loš položaj radnika u Hrvatskoj. Bez obzira radi li se o fizičkom ili intelektualnom radu, nedopustiva je hrvatska praksa obezvrjeđivanja rada i radnika.

Nažalost, svakodnevno se suočavamo s kršenjem prava radnika i poslodavcima koji će iskoristiti svaku priliku da radnika zakinu te time sebi povećaju zaradu. Zakon o radu, kao i prateći podzakonski akt, imaju mnoge manjkavosti koje omogućavaju nedostojanstven položaj svih radnika. Ako tome još pridodamo loše funkcioniranje inspekcijskih službi koje u nadzorima ne uspijevaju utvrditi odgovornost poslodavca i loš položaj radnika, jasno je da se položaj radnika danas čini besperspektivnim.

Svakodnevno od svojih prijatelja, rodbine, susjeda čujemo kako nekome nisu isplatili cijelu plaću, nekoga šalju na godišnji odmor svaki puta kad nema posla, netko nastavlja rad u svom odjelu u kojem je nekad bilo šestero zaposlenih, a danas ih je dvoje i podnose teret obavljanja svog posla uz stalne prigovore kako se ništa ne stigne… Primjera je bezbroj. Isto tako iz medija doznajemo zabrinjavajuće brojke o broju radnika koji ne primaju plaću, o sramotno maloj najnižoj bruto plaći radnika, o broju blokiranih, sve većem broju radnika koji rade na određeno vrijeme… mogli bismo nabrajati u nedogled. Brojne su posljedice prekarnog rada: nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad, niska ili nikakva radna prava i zaštita. Sa prekarnim radom se prvenstveno suočavaju sezonski radnici, radnici na crno, ugovorni radnici, oni koji obavljaju povremene poslove preko raznih agencija…

Svakako smatramo potrebnim spomenuti uvriježenu isplatu minimalne plaće, dok se do punog ugovorenog iznosa plaće radnik plaća kroz neka druga neoporeziva davanja, čime gubi država (kroz poreze i doprinose) te radnik, budući umirovljenik. Zaštitom dostojanstva rada i radnika, na određeni način, štiti se i dostojanstvo budućih umirovljenika, tihe mase nemoćnih starih ljudi, od kojih velika većina živi na samom rubu egzistencije.

Upravo zato Hrvatski laburisti – Stranka rada koriste Svjetski dan dostojanstvenog rada kako bi ponovno upozorili na ozbiljnost situacije i potrebu hitne izmjene postojećih propisa, što je osnovni preduvjet za očuvanje dostojanstva radnika i pravo na dostojanstven život.

Svjetski dan dostojanstvenog rada 7. listopada – činjenice

• Na radnike se gleda kao na suvišni trošak

• U nemogućnosti smanjenja režijskih troškova, raznih pristojbi i sl. poslodavac se odlučuje za najbezbolnije smanjenje, odnosno smanjenje plaće radnika

• Radno vrijeme prilagođeno potrebama poslodavca, često neplaćeno ili obračunato kao redovno radno vrijeme

• Poslodavci vode dvojne evidencije prisutnosti

• Tjedno radnici u HR rade 2 sata dulje od EU prosjeka, dok je vrijednost sata rada na dnu EU ljestvice

• Bez sigurnih i dostatnih prihoda, te zakonom zagarantiranog slobodnog vremena nema ni potrošnje, a bez potrošnje nema zdrave ekonomije, niti ekonomskog rasta

• Prosječna neto plaća u periodu od 01-07/2016 iznosi 5.663 kn sa neto cijenom sata rada od cca 33 kn

• Prema podacima DZS iz 3/2015 59% zaposlenih je ostvarivalo plaću manju od prosječne plaće u RH, odnosno manju od 5.500 kn

• Na stranicama Porezne uprave doznajemo podatak o broju poreznih obveznika, poslodavaca koji ne isplaćuju plaću. Prema izvješću od 22.8.16. 2.595 poslodavaca ne isplaćuje plaće 7.038 radnika

• Prema zadnjim dostupnim podacima – popisu objavljenom 22.08.2016.g. na stranicama Porezne uprave broj poreznih obveznika koji ne isplaćuju plaću u Hrvatskoj je 2595 sa ukupno iskazanim broj radnika 7038. Brojka je zapravo i veća jer praćenje obuhvaća samo one radnike koji nisu primili ili 3 plaće za redom ili unutar 6 mjeseci tri plaće

• Posebno ukazujemo na problematično funkcioniranje poslodavaca u turizmu gdje su prosječne plaće niže za oko 15% u odnosu na prosječnu plaću u RH

• U 2014.g. je prosječna plaća u turizmu bila 4.874 kn, ali kad uzmemo u obzir da u taj prosjek ulaze i članovi uprave sa plaćom koja nerijetko prelazi 50.000 kn dolazimo do činjenice da je plaća radnika u turizmu manja od 4.000, odnosno da je plaća čistačice ili sobarice manja od 3.000 kn neto

• Činjenica je da su radnici u turizmu preopterećeni, tako da se sindikati već godinama bore da se donesu standardi o broju očišćenih soba po osobi, odnosno da se uvede princip kategorizacije hotela sa dodjelom broja zvjezdica ovisno o broju radnika određenih zanimanja zaposlenih po smještajnoj jedinici

• Na tribini koju su laburisti organizirali početkom rujna smo doznali loš primjer poslodavca u turizmu- Liburnija Rivijera hoteli d.d. koji su 2010. g. zapošljavali 668 radnika na neodređeno vrijeme, a danas zapošljavaju 328 radnika na neodređeno vrijeme i 1.054 sezonska radnika (151 student, 70 učenika i 833 sezonca), čime su odnos okrenuli na više od 3 : 1 u korist sezonskih radnika

• Dobar primjer poslodavca u turizmu je Plava laguna d.d. Poreč, koji zapošljavaju radnike na neodređeno vrijeme tako da na dva radnika zaposlena na neodređeno dolazi jedan sezonski radnik

• Radnici su u strahu, pristaju na nepovoljne ugovore, strah ih je prijaviti nepravilnosti inspekciji i pristaju na sve uvjete koje im poslodavac daje

• Inspektorati su s druge strane neefikasni, nisu temeljiti i često progledaju poslodavcu kroz prste zbog neznanja, nedovoljne stručnosti ili …

• Nova Vlada ima priliku započeti dugo očekivane reforme i krenuti sa izmjenama i dopunama Zakona o radu kao i pratećih propisa kako bi zaštitili radnike, te postaviti stroga pravila službe za inspektore uz postrožene mjere kako bi se poslodavci koji krše prava radnika kaznili i onemogućili, a ne da nam inspekcije služe za benigne mjere i punjenje proračuna,
bez prevelikog uznemiravanja poslodavaca

• ITUC kroz 97 pitanja koja dostavljaju sindikatima u raznim zemljama svijeta ispituju situaciju u područjima

o Ljudska prava (grubosti, psihičko zlostavljanje, ograničavanje slobode kretanja..)

o Pravo na osnivanje ili učlanjivanje u sindikate

o Pravo na sudjelovanje u aktivnostima sindikata

o Pravo na kolektivni ugovor

o Pravo na štrajk

te isto promatraju kroz povrede zakonskih odredbi ali i povrede u praksi

Ocjene koje se dodjeljuju za 139 zemalja:

Ocjena 1 – 18 zemalja (Danska, Urugvaj)
Ocjena 2 – 26 zemalja (Japan, Švicarska)
Ocjena 3 – 33 zemlje (Hrvatska, Gana,Čile)
Ocjena 4 – 30 zemalja (USA, Kenija)
Ocjena 5 – 24 zemlje (Katar, Bjelorusija, Bangladeš)
Ocjena 5+ – 8 (Somalija, Centr.afrička republika)

Pri čemu je ocjena 1 najbolja ocjena, a ocjena 5+ najlošija.

| Broj posjeta: 711 |

Želite li komentirati? Objava: "7. listopada – Svjetski dan dostojanstvenog rada (audio)"

Imate li komentar?