10. listopada – Svjetski dan beskućnika

Svjetski dan beskućnika obilježavamo 10. listopada. U Hrvatskoj, zemlji u kojoj je gotovo polovina stanovništva na rubu siromaštva, problem beskućništva iz dana u dan postaje sve veći.

Različite su definicije pojma “beskućnik”, no iako službeni podaci govore da je zaključno s 2019. godinom prema podacima centara za socijalnu skrb evidentirano samo 511 beskućnika, Hrvatska mreža za beskućnike prošle godine ističe podatke da se radi o populaciji od 1.000 do 10.000 beskućnika. Prema definiciji UN koji pod pojmom beskućnik podrazumijeva osobe koje nemaju krov nad glavom, te borave na javnim mjestima i mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje, U Hrvatskoj ima oko 2.000 apsolutnih beskućnika. Relativnih beskućnika, koji imaju kakav-takav smještaj, ali ne i osnovnu razinu zdravlja i sigurnosti, prema procjeni Hrvatske mreže za beskućnike, ima i više od 10.000.

Zabrinjavajuću situaciju potvrđuju mnoge institucije. Pučka pravobraniteljica ističe činjenicu da unatoč postojanju Strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2014.-2020. te niza mjera koje strategija sadržava ali i brojnih drugih nacionalnih dokumenata i propisa iz socijalne srbi situaciju nije bitnije drugačija. Stopa rizika od siromaštva te broj osoba u siromaštvu i socijalnoj isključenosti su i dalje previsoke. Nužne su hitne promjene u sustavu socijalne zaštite i konsolidiranje rada nadležnih ustanova u sustavu, kako bi se ostvarilo smanjenje broja osoba u siromaštvu i bekućništvu.

Poražavajuća je činjenica da u Hrvatskoj djeluje samo 13 prihvatilišta, odnosno prenoćišta, te 32 pučke kuhinje. Ne poduzmu li se smjesta ozbiljnije i masovnije mjere, strahujemo da će za mnoge beskućnike koji se suočavaju sa pandemijom COVID-19 te nadolazećom zimom biti prekasno.

HDZ-ova vlada, koja dosad nije pokazala zamjetljivu razinu socijalne osjetljivosti, mora učiniti više za svoje građane iz najosjetljivijih skupina, povećati izdvajanja za socijalne naknade, organizirati veći broj prihvatilišta i pučkih kuhinja, osmisliti načine reintegracije socijalno osjetljivih skupina  te pokazati da je briga stvarna, a ne samo mrtvo slovo na papiru brojnih strategija i projekata.