DRUKČIJA EUROPA za novu društvenu raspodjelu

KONFEDERACIJA UJEDINJENE EUROPSKE LJEVICE MOGLA BI PO SNAZI POSTATI TREĆA GRUPACIJA EP-a

Traži se prekid s politikama štednje, kraj privatizacija javnih dobara i usluga i direktiva EK o minimalnoj plaći, koja bi bila na razini 60 posto prosječnih plaća u pojedinim zemljama EU. U Hrvatskoj bi takav minimum sad iznosio 3300 kuna neto

Prema posljednjem istraživanju Electionista mjesec dana prije europskih izbora vodi Europska pučka stranka s predviđenih 212 mandata u Europskom parlamentu, 205 mjesta bi osvojili socijalisti i socijaldemokrati, treći su liberali s predviđenih 60 mandata, a odmah njima za petama s predviđanjem od 56 europskih mandata koalicija Ujedinjena europska ljevica/Nordijska zelena ljevica (GUE/NGL).

S obzirom na to da liberali i dalje padaju (prošlomjesečna im je anketa davala 12 mjesta više) lako je moguće da europski krajnji ljevičari osiguraju na izborima u svibnja treću poziciju. U današnjem, brojčano većem EP-u ujedinjena ljevica ima 35 zastupnika, što znači da bi ljevičari mogli proporcionalno osvojiti gotovo dvostruki broj mandata od sadašnjih. Stagnirajuća, neriješena ekonomska kriza u Europi uzima danak i europski građani na krizu gledaju drukčije nego prije nekoliko godina. Očito je da sve više njih smatra da su potrebna nova politička, ekonomska i socijalna rješenja jer će inače sve veće socijalne razlike uništiti građanski srednji sloj i osobito niži društveni sloj.

Najviše novih parlamentarnih mjesta za Ujedinjenu ljevicu mogli bi zauzeti ljevičarski izborni kandidati iz Grčke, Njemačke, Francuske i Italije. Ljevičarske su stranke protiv onoga što one opisuju kao neoliberalnu politiku, one su za izdašnija socijalna davanja a svoj zajednički program u jednoj složenici opisuju kao »drukčiju Europu«.

Traži se prekid s politikama štednje, kraj privatizacija javnih dobara i usluga i direktiva Europske komisije o minimalnoj plaći, koja bi bila na razini 60 posto prosječnih plaća u pojedinim zemljama EU. U Hrvatskoj bi takav minimum trenutačno iznosio 3300 kuna neto.

Ljevičarski kandidat za predsjednika Europske komisije je Alexis Tsipras, predsjednik koalicije radikalne ljevice Syrize koja je i dalje najjača politička grupacija u Grčkoj, stvorena i narasla na žestokom otporu radikalnim mjerama štednje koja je razmjerno najzaduženijoj europskoj zemlji nametnula Trojka.

Odgovor na krizu

U ispitivanjima javnog mnijenja, Syriza sada u Grčkoj ima 19 posto glasova, dva postotka od desnocentraške Nove demokracije, koja je dominatna u sadašnjoj vladajućoj koaliciji u Grčkoj. Inače, u grčkim nacionalnim izborima 2012. Syriza je imala čak 27 posto glasova. Grčki ultraljevičari sada imaju troje europarlamentaraca a očekuju da će ih poslije svibanjskih izbora imati najmanje osam. Stručnjaci u posljednje vrijeme zaključuju da Alexis Tsipras vodi drukčiju politiku u Europi u odnosu na onu koju vodi u Grčkoj. To jest, Syriza je u Grčkoj radikalnija dok je Tsipras u Europi spreman na kompromis i kani racionalno graditi svoju poziciju koja bi mu mogla pomoći da možda poslije sljedećih parlamentarnih izbora u Grčkoj postane premijer. Tsipras pokušava što više internacionalizirati Syrizinu politiku. U sadašnjem EP-u Syriza ima samo jednog eurozastupnika a Komunistička partija Grčke dvoje. No, komunisti su sada na samo četiri do pet postotaka a veće šanse od komunista imat će nova populistička stranka koju su nazvali Rijeka a koju je osnovao prije nešto više od mjesec dana popularni TV voditelj Stavros Theodorakis i njezin je rejting 10 posto glasova.

Italija sada nema baš niti jednog eurozastupnika Ujedinjene ljevice ali se očekuje da bi ih mogla dobiti nekoliko a Fabio Amato će biti nositelj tzv. Tsiprasove izborne liste.

Od ljeta prošle godine u grupaciji Ujedinjene europske ljevice je i hrvatski laburist Nikola Vuljanić. U prosincu 2012. zastupnici ljevičarske konfederacije podržali su Vuljanića u prosvjedu zbog predloženog nacrta hrvatskog zakona o radu.

Dr. Berto Šalaj, profesor Fakulteta političkih znanosti, vidi jačanje nove europske ljevice kao posljedicu dugotrajne ekonomske i političke krize na koju etablirane političke elite nemaju odgovor. Drugim dijelom, to je posljedica toga što su se socijalističke i socijaldemokratske stranke u svom djelovanju pomakle prema centru. Tako je ostao ispražnjen prostor na ljevici za one stranke koje naglašavaju prava radnika, nezaposlenih, prava mladih ljudi.

Veliki otpori

Šalaj navodi dva moguća smjera razvoja. U jednom dijelu grupacije Ujedinjene europske ljevice imamo obnovu neomarksističkih i neolenjinističkih stavova, npr. u Komunističkoj partiji Grčke. Šalaj takvim strankama ne prognozira uspjeh. A druga, potentnija opcija je jedna nova ljevica koja ne odbacuje demokraciju, ne odbacuje kapitalizam i želi razgovor o oblicima te demokracije i tipovima tog kapitalizma.

– Traži se jedan novi kompromis rada i kapitala. Možda najjača takva stranka je Syriza s liderom Tsiprasom. I kod nas se otvorio taj lijevi prostor pa su i laburisti i ORaH s rejtingom blizu 10 posto glasova, tumači Šalaj.

Kakva je budućnost modernog kapitalizma, u kojem smjeru stvari idu? Šalaj prognozira da kapitalizam globalno ne može opstati ako sve manji broj ljudi posjeduje sve veća bogatstva jer se postavlja pitanje kome uopće prodavati proizvode. Zato se mora revitalizirati država blagostanja. To će biti u izmijenjenom obliku ali bez toga nas čeka jedan ružan scenarij, govori Šalaj.

Naravno, veliki su otpori stvaranju »drukčije Europe« jer etablirane političke elite s isto tako etabliranom poslovnom klasom i dominantnim medijima žele očuvati postojeće odnose koji neminovno produbljuju socijalne razlike. Nova ljevica želi barem vratiti tu potpuno narušenu atmosferu. Neće biti lako, to više što se na svibanjskim euroizborima očekuje se i veći utjecaj krajnje desničarskih stranaka a one pak nemaju ništa protiv kapitala, i to u principu – samo za odabrane.

Izvor: Novi list

NIKOLA VULJANIĆ: DUGOVE BI TREBALO OTPISATI Kako surađujete u Europskom parlamentu sa strankama Ujedinjene europske ljevice? – To je dosta divergentna skupina, konfederativna skupina europske ljevice. U njoj su njemački Die Linke, francuska Lijeva partija, tu je i nizozemska socijalistička stranka, Danci, Šveđani, s njima sjajno surađujem, u stavovima se uglavnom slažemo a ljudi su tolerantni. Isto je i sa češkim komunistima. Postoji i manja grupa ekstremnijih – grčki komunisti, ciparski i španjolski s kojima je suradnja dosta teška jer nisu za kompromise. I njihovi stavovi u Parlamentu u pravilu ne prolaze upravo zbog toga. Syriza jača, sada je spremna i na kompromise? – Oni sada imaju samo jednog čovjeka u EP-u ali bi mogli dobiti njih sedmoro u ovim izborima a grčki komunisti jednog ili dvojicu. Syriza ima radikalne ideje o tome kako bi trebalo promijeniti europsko društvo a mi laburisti s tim se slažemo – europsko društvo stvarno treba promijeniti. Glavni izborni slogan GUE/NGL-a je »Drukčija Europa«. Kakva bi to bila drukčija Europa? –To je Europa drukčije raspodjele društvenog bogatstva i drukčijeg omjera, balansa između rada i kapitala. Rad, radnik – to je trenutačno potrošna roba koja se uzme, odbaci i s njom se radi što se hoće. Svjedoci smo većih socijalnih razlika, razlike rastu i to je na dulje staze neodrživo. – To je ono što mi ističemo u programu. I mi laburisti ali i Syriza i drugi. Neodrživo je i jednog će dana to eksplodirati. A ako eksplodira na cesti, neće biti dobro. Mi bismo htjeli da se to uredi u parlamentu, tamo gdje je mjesto za odluke. Jedan od glavnih problema su dugovi. Kako to riješiti? – Ja gledam na to kao na dugove europskih građana. To je virtualni novac koje su banke virtualne posudile. One taj novac nikad nisu imale i sad ga građani ne mogu vratiti. Što bi trebalo napraviti? Trebalo bi te dugove otpisati. Trebali bi napraviti računicu: Posudili ste nam 100. Vratili smo vam kroz kamatu i drugo 150. I – to bi bilo dosta. To jest radikalno, ali ne znam kako se drukčije može zaustaviti taj neoliberalni kotač. Potrebna je radikalna reforma kapitalizma, ne radi se ipak o njegovom ukidanju? – Da, nije ukidanje ali radikalna reforma jest. Cijelo vrijeme nam pričaju da su socijalno društvo i država umrli. Nisu umrli, ukrali su socijalnu državu. Ako se u Splitu jedan vozi lamborginijem po rupama, onda petorica moraju biti na kontejneru. Na kraju, što očekujete od ovih izbora? Ako Hrvatski laburisti dobiju makar i samo jednog europarlamentarca, vi ste taj koji ide u Bruxelles i Strasbourg. – Sve je u redu. Trenutačno smo na turneji po Dalmaciji, odaziv je dobar. Očito se društvena situacija zašiljila i ljudi su skloni našim idejama.