DRAGUTIN LESAR ZA JUTARNJI 'Istina je, previše je ljudi zaposleno u javnom sektoru'

Za sve su krivi menadžeri, a ne radnici. Država nikada neće dopustiti otkaze u javnim tvrtkama jer je svaka vlast tu zapošljavala svoje ljude. U Hrvatskoj 50 tisuća žena radi 16 sati na dan, ali ne žele podnijeti tužbe

Predsjednik Laburista Dragutin Lesar jedan je od najoštrijih protivnika promjena Zakona o radu. S njim smo razgovarali prekjučer, baš kada se održavao dvosatni štrajk u Hrvatskoj u znak solidarnosti za sve koji rade, a ne primaju plaće.

Štrajkate li solidarno s onima koji ne primaju plaću?

– Solidarnost s onima koji se protive Zakonu zastupnici Laburista iskazuju u saborskoj raspravi razotkrivajući laži koje danas plasira ministar rada i podsjećajući na izjave premijera Zorana Milanovića koji je rekao da promjene Zakona o radu nisu dio Plana 21, osim u dijelu produljene primjene kolektivnih ugovora.

SDP, kad je u opoziciji, podržava sindikate, na vlasti mijenja zakon, HDZ isto tako, ne govori li to zapravo o konsenzusu velikih stranki da Zakon treba mijenjati?

– Razlike imeđu SDP-a i HDZ-a u radnom i socijalnom zakonodavstvu nema.

Više ljudi u ovoj zemlji živi od pražnjenja proračuna, nego što ga puni, kako ćemo to izdržati?

– Rupa u proračunu otvorena je kada je formiran drugi mirovinski stup. Osam milijardi kuna dajemo za povlaštene mirovine. One ne bi smjele opterećivati opći mirovinski fond iz kojega bi svi trebali imati onoliko koliko su uplatili, a ako država nekome želi dati više, to može zvati državnim dodatkom.

Drugi mirovinski stup treba postati dobrovoljan, tko želi, može se prebaciti u fond solidarnosti i ljudima treba reći da je drugi stup profitabilan samo ako u njega uplaćuju više od 35 godina i ako njime upravljaju ljudi koji neće 10 posto novca potrošiti na svoje velike plaće i beneficije.

Imamo nisku stopu nataliteta, sve će manje ljudi raditi, a sve više biti u mirovini. Što onda sa sustavom generacijske solidarnosti?

– Ne smije tako biti. Hrvatska ima šansu, potrebu i mogućnost imati 1,6 do 1,7 milijuna radnih mjesta. A natalitet će, donese li se novi Zakon o radu, biti još manji.

A što ćemo s neefikasnošću javnih poduzeća, prevelikim brojem zaposlenih i visokim plaćama?

– Kojih na primjer? A državnih od općeg značaja sve je manje.

Kako ne, ima ih 1420 sa svima u vlasništvu lokalne samouprave, neefikasna su, imaju visoke cijene, puno zaposlenih i velike plaće, jesu li održiva?

– Ne. Hoće li biti održiva kad se prepolovi broj zaposlenih, smanje se plaće, a cijene usluga porastu 10 posto?

Ako ne podignu kvalitetu usluge, neće. Što je vaše rješenje?

– Aludirate na to da bi privatnik bio bolji vlasnik od države, a ja mislim da država može biti dobar vlasnik – gospodar.

Pitam kakav je vaš plan da ja kao porezni obveznik prvo kroz porez, a onda kroz visoku cijenu usluge više ne financiram njihovu neefikasnost?

– Privatizacija neće riješiti taj problem.

Kako riješiti problem?

– Odgovorni su menadžeri koji upravljaju tim poduzećima. Menadžeri imaju klauzule zlatnih padobrana, visoke otpremnine i plaće, a ni za što ne odgovaraju. Ne prihvaćam razgovarati samo o plaćama zaposlenih i njihovu višku. Svake godine iz poduzeća menadžeri odlaze sa 400 tisuća kuna otpremnine.

Ta su prava u javnim tvrtkama ukinuta i opet su neefikasni. Što sad?

– Uzeti im svu dobit.

Što će onda, primjerice, HEP investirati?

– Bio sam sarkastičan. Aludirate da su krivi zaposlenici.

Ne. Recite vi tko je kriv…

– Menadžeri.

Oni pak kažu da imaju pretežno nekvalitetne radnike kojih bi se riješili i zaposlili nove, a to ne mogu…

– Država to nikada neće dopustiti jer je svaka vlast u tim poduzećima zapošljavala svoje ljude.

A sada ih štite Zakon o radu i kolektivni ugovori…

– Zakon o radu nema veze s tim.

Ovako rigidan, onemogućuje otpuštanje loših i mjesta za zapošljavanje dobrih radnika…

– To nije točno. Poštujući pravila, po sadašnjem Zakonu o radu možete otpustiti koga hoćete, i to se u privatnom sektoru radi. U javnim poduzećima vlast čuva svoje ljude i zato nema promjena.

Ali viška zaposlenih u javnom sektoru ima?

– Ima.

Zašto bih ja radila i plaćala porez da bi plaću dobivao netko tko ne radi ništa?

– Ako ne radi ništa, a ima plaću, za to nije kriv radnik nego menadžer koji je sustav tako postavio. Donošenje ovakvog Zakona o radu završit će tako da će privatni sektor smanjivati prava, pa vi nećete imati ništa od toga.

Ni jedan biznis ne može opstati bez kvalitetnih zaposlenika, za prava bi se trebali boriti kvalitetom, zar ne?

– Ako danas otpuste 30 posto ljudi u HEP-u, cijena usluge neće biti manja i vi nećete imati veću plaću.

Ali će HEP moći više investirati i biti dugoročno uspješnija tvrtka te osigurati posao za svoje ljude i za 10, 20 godina…

– Tako što prodaje jeftino struju posebnim naručiteljima, jer je to bila državna politika. I sada mogu napraviti sve potrebno za razvoj bez obzira na Zakon o radu.

Praksa pokazuje da Zakon o radu štiti svako radno mjesto bez obzira na kvalitetu tog rada…

– Nije točno. Ajmo govoriti o društvenoj odgovornosti poslodavaca koja je izuzetno važna. Čak 50 posto hrvatskih kapitalista do svoje je imovine došlo kroz pretvorbu i privatizaciju za desetinu vrijednosti. Država im danas, posebno kroz subvencije za poljoprivredu i proizvodnju hrane, daje subvencije.

Ulijeva im i radnike koje razne modele plaća iz vašeg poreza po 18 mjera ministarstva, lani je tako u privatnom sektoru poticala zapošljavanje 53 tisuće ljudi.

HBOR kao državna banka daje im jeftine kredite, opet iz vašeg poreza, a onda kada zatraže otpis poreznih potraživanja, dobiju i to. I na kraju bi još htjeli da samo tržište određuje kako će oni moći otpuštati ljude.

Ne može tako. Svatko tko želi otpuštati mora razgovarati i usuglasiti se o tome s državom i sindikatima kao predstavnicima radnika.

Država otpisuje potraživanja koja nikada ne bi naplatila…

– Može ih naplatiti kroz oduzimanje protuzakonito stečene imovine jer je taj novac završio na privatnim računima.

Tu već govorimo i o kaznenom progonu, a ne Zakonu o radu…

– Zakon o radu ne možete tumačiti izolirano iz njegove okoline.

Mi nemamo efikasno pravosuđe i nemamo jaku inspekciju rada, zato moramo imati jak Zakon o radu. Po novom prijedlogu, kolektivnih ugovora u Hrvatskoj idućih deset godina neće biti, jer čim je država počela raskidati kolektivne ugovore, to se prelilo na privatni sektor i danas je kolektivnim ugovorima pokriveno 17 posto radnika. Točka.

Predložene izmjene Zakona o radu ne ukidaju kolektivne ugovore…

– Samo formalno. Zapravo ih ukida jer omogućava poslodavcu da uredi odnose s radnicima pravilnikom o radu i daje radničkim vijećima ovlasti kakve nigdje nemaju.

U Hrvatskoj 83 posto zaposlenih radi na određeno, oni se neće sindikalno organizirati, a radnička vijeća će moći dogovarati prava manja nego što su po kolektivnim ugovorima.

U privatnom sektoru ima točno 133 tisuće radnika na određeno, a ukupno ih je oko 800 tisuća. To je puno manje nego što vi tvrdite.

– Prema našim procjenama, 83 posto zaposlenih u privatnom sektoru radi na odredjeno vrijeme.

Zašto se ne smije mijenjati zakon o radu unatoč preporukama sv
jetske banke?

Jesu li kolektivni ugovori do sada očuvali radna mjesta kvalitetnih zaposlenika ili su čuvali i neradnike?

– Kolektivni ugovori ne propisuju disciplinske mjere.

U konačnici njima su često zaštićeni neradnici…

– To je obmana, tko god da je plasira. Ali kolektivni ugovori će ovim zakonom biti prošlost. Ako poslodavac otpusti veći broj ljudi i ne može zapošljavati nove, koristit će agencijske radnike koji su plaćeni 40 posto manje.

Agencije za privremeno zapošljavanje isplaćuju istu plaću, točno u lipu, kao što je ona koju ima radnik u toj tvrtki na istom radnom mjestu.

– Plaće agencijskih radnika manje su 40 posto od zaposlenika kompanije, a tu procjenu temeljimo na 110 prijava ljudi koji rade preko agencija i koji su nam donosili svoje isplatne liste.

Plašite najcrnjim scenarijima koji nisu baš realni…

– Govorim o istini, životu i podacima. Preraspodjela radnog vremena jednostranom odlukom poslodavca dovest će do 16-satnog radnog vremena.

Maksimalno 11 tjedana u godini…

– Ne. Šest mjeseci u godini. Posebno u, recimo, tekstilnoj industriji, gdje žene rade po 16 sati u nemogućim uvjetima ili u trgovini, gdje muškarci dolaze na posao u pet, a cvikaju karticu u sedam da bi sve bilo po zakonu. Sada će to sve biti legalno. Ljudi imaju ugovore na određeno vrijeme i kada dođe onaj dio godine kada mogu raditi manje, taman će im isteći. Mogu samo tužiti poslodavca, a presudu će dobiti za šest godina.

Niti jedna ozbiljna tvrtka na takav način ne može dugoročno biti uspješna…

– Upravo tako opstaju. U Hrvatskoj 50 tisuća žena tako radi.

Zašto se to ne prijavljuje?

– Jer znaju da će prvo ročište dobiti za pet godina, da to neće moći dokazati na sudu.

Onda imamo problem s pravosuđem, a ne Zakonom o radu.

– Danas jakim Zakonom o radu moramo štititi ljude od toga što druge stvari ne funkcioniraju.

Izvor: http://www.jutarnji.hr/dragutin-lesar-za-jutarnji–istina-je–previse-je-ljudi-zaposleno-u-javnom-sektoru-/1168717/