Dragutin Lesar: Milanović je premijer u sjeni

Čačić, prvi potpredsjednik, prvi je u svemu, ali svakako ne po rezultatima. Linić srčano radi svoj posao i vuče konkretne poteze, iako određene ne podržavamo. Mrsić je zalutao u resor, Vrdoljak je puno pričao i ništa napravio, a Jovanović je posebna priča

Sve ankete pokazuju stabilnu poziciju ili rast Hrvatskih laburista-Stranke rada, a predsjednik Dragutin Lesar ima zahvalnu poziciju bivšeg sindikalca i bivšeg člana HNS-a, uz to šefa opozicijske stranke, koji doista može komentirati niz najaktualnijih tema. On Vladu smatra nedovoljno aktivnom, sindikalce pravednicima, ali ne otklanja ni mogućnost suradnje sa SDP-om na terenu na lokalnim izborima iduće godine.

Kako ocjenujete dosadašnji rad Vlade nakon šest mjeseci?

– Nismo očekivali od aktualne Vlade uspjeh preko noći, osobito radi svega što je HDZ-ova Vlada ostavila iza sebe. Međutim, rokove o izlasku iz krize i brzom oporavku zadali su sami sebi. Ožujak, lipanj, rujan… sada govore o ožujku iduće godine. Linić priznaje neuspjeh, a Čačić i nadalje govori o spasu u javno-privatnom partnerstvu. Kadroviranjem u javnim poduzećima i ustanovama Vlada je smanjila i demokratske standarde.

Drugo razočaranje je potpuna nespremnost većine ministara, pa i Vlade u cjelini, za poslove koji su pred njima. Gubitak vremena bez jasne vizije izlaska iz krize dovest će većinu građana u očaj, a zemlju vodi u još dublju krizu.

Treće razočaranje, ali za Hrvatske laburiste to ne predstavlja iznenađenje, jest nastavak ekonomske politike koja je dovela do krize. To se ne može ničim opravdati. Bez obzira na napore sređivanja financija odnosno fiskalne politike, opipljivih rezultata nema. Čak niti najavljeno rješavanje nelikvidnosti unutar šest mjeseci nije ostvareno, a o investicijama ne treba niti govoriti.

Četvrto, ali ne manje važno, Hrvatski laburisti posebno su osjetljivi na čerečenje socijalne pravednosti i prava radnika. Umjesto da ova Vlada potiče solidarnost, očito je da je potpuno socijalno neosjetljiva i da je neoliberalna ideologija važnija od već zaboravljene socijaldemokratske ideje najveće stranke u koaliciji. Kažu da su rasteretili gospodarstvo, a troškovi poslovanja porasli su za oko 4 posto. Kupovna moć stanovništva pada, a time pada i potrošnja. Padom domaće potrošnje ugrožavaju se radna mjesta i tu se krug zatvara. Jedino banke ostvaruju ogromnu dobit. Bojim se da će nastavkom ovakve politike omogućiti povratak HDZ-a na vlast.

Puno najava, malo poteza

Tko je od ministara po vama najviše opravdao očekivanja, a tko je možda podbacio?

– Milanović, premijer u sjeni. Čačić, prvi potpredsjednik, prvi je u svemu, ali svakako ne po rezultatima. Linić srčano radi svoj posao i vuče konkretne poteze, iako određene ne podržavamo. Mirando Mrsić je zalutao u resor i nije kompetentan za tako važno i osjetljivo mjesto. Vrdoljak je puno pričao i ništa napravio. Jovanović je posebna priča, »ministar na rubu znanosti«, možda najvažnija osobina ovog ministra je da je na dobrom putu da uništi znanost i obrazovanje, očito opijen ekonomskim i tržišnim redukcionizmom znanosti, popularno vezujući znanost i tržište, kao da je i znanost nogomet. Siguran sam da sveučilišna javnost u Rijeci zna dobro o čemu govorim, ali to još ne znaju u Vladi. Andrea Zlatar Violić, ministrica koja mora slušati Vesnu Pusić, a opirati se Čačiću, doista joj nije lako. Ostali se ponašaju kao da još traje predizborna kampanja: puno najava, malo poteza.

Oštri ste prema premijeru: kako vidite ulogu premijera Milanovića u funkcioniranju Vlade? Ima li ga u javnosti doista premalo? Je li opravdao očekivanja o svojoj istinskoj liderskoj ulozi u Vladi?

– Rekao sam odmah poslije formiranja Vlade da će Milanović biti samo premijer. Sada se ponaša kao da je premijer u sjeni. Ako se ne varam, otkako je stupio na dužnost nije imao ni jednu press konferenciju na kojoj bi odgovarao na pitanja novinara. Lider ne smije bježati od novinara i tu vrstu komunikacije zamijeniti Facebookom. Ili PR savjetnicama-volonterkama. I u ovih 6 mjeseci samo je dva puta došao u Sabor odgovarati na zastupnička pitanja.

Je li loše kadroviranje najveći problem ove vlasti? Jesu li to možda PR-spinovi? Kako vidite odlazak ministrice Holy u tom kontekstu?

– Loše kadroviranje je samo jedan od problema, ne bih rekao da je najveći. Moć u pojedinim rukama je doista prevelika, a sposobnosti baš i nisu, ali veći je problem strateško sljepilo koje je endemska pojava ove Vlade. Gospodarska politika, ako se nastavi u ovom smjeru, ne može dati rezultata. Radnici i svi koji doista žive od svog rada, a ne ležerno od kapitala, žrtva su reformi redovito i to se opet ponavlja. Puna usta pravednosti vodećim ljudima države, a u stvarnosti, svi su umreženi s krupnim kapitalom, neki u Veroni, neki na Hvaru, a neki se samo uspješno prave pravednicima. Sve to na kraju građani skupo plaćaju, a radnici gube radna mjesta. Ova kriza nije nastala u javnom sektoru nego u financijskom. Krizu su stvorile banke i burze, špekulanti, lihvari. Sada se nameće teza da se samo štednjom može iz nje izaći. A to znači smanjenje životnog standarda građana, rast nezaposlenosti, sporiji izlazak iz krize i u konačnosti prelijevanje krize iz velikih i bogatih država u male i siromašne koje zapadaju u dužničko ropstvo. Što se Holy tiče, kolegica Holy je pogriješila i odstupila. Podnijela je političku odgovornost i letvicu digla dosta visoko. Sad se vidi da se neki provlače ispod nje.

Zakon spojenih posuda

Bude li MMF došao u Hrvatsku, hoće li to biti jedno od najvećih kršenja izbornih obećanja Kukuriku koalicije?

– Dolazak MMF-a znači neuspjeh Plana 21. Postoje tri instrumenta ekonomske politike: tečajna, monetarna i fiskalna. Tečajne smo se odrekli vezujuću kunu uz euro, monetarna vodi brigu samo o financijskom sektoru i njihovoj pohlepi, a na dobrom smo putu da se odreknemo i fiskalne ulaskom u europsku fiskalnu uniju. Vladajuća koalicija prihvatila je kapitalizam slobodnog tržišta kao svoju ideologiju. Ne čuju ili ne žele čuti da je da uloga vlasti-države da ispravlja pogreške i nepravde koje donosi zakon tržišta, da je slobodno tržište nedovoljno i nestabilno, da je potrebna veća uloga države u investicijama i raspodjeli društvenog bogatstva. MMF pod krinkom »dobre poduzetničke klime« nameće uvjete u kojima strani ulagači moraju ostvarivati natprosječnu profitnu stopu, traže socijalni mir što znači redukciju prava na štrajk, niske nadnice, jeftinu infrastrukturu, što niže ekološke standarde, napadaju školski i zdravstveni sustav – treba ga što više privatizirati, te mirovinski sustav – povećati dobnu granicu odlaska u mirovinu, uz to od države traže da se riješi što veći dio javnog sektora kroz privatizaciju ili outsourcing i na kraju »sređivanje tržišta rada« što u prijevodu znači uništavanje kolektivnih ugovora. Ali ima i drugih velikih problema: primjerice, donesena je odluka o privatizaciji Croatia osiguranja i HPB-a, natječaj je već raspisan za konzultante, ali nije ispunjena zakonska obaveza da Vlada Saboru najprije predloži strategiju upravljanja državnom imovinom, bez koje ne može biti donesena takva o
dluka. Ni HDZ ni SDP nisu donijeli tu strategiju. To među ostalim znači daljnju marginalizaciju Sabora, koji se uopće nije imao prilike izjasniti o toj privatizaciji! Moguće je da otvorimo pitanje zakonitosti takve odluke Vlade.

Kao bivši sindikalac, kako ocjenjujete odnose Vlade i sindikata? Tko bi trebao popustiti, što je realno rješenje, mora li se ova Vlada bojati ulice najesen?

– Ja sam zastupnik, državni dužnosnik i Konvencija Međunarodne organizacije rada o slobodi sindikalnog organiziranja mi zabranjuje miješanje u unutarnje stvari sindikalnog pokreta. A način pregovora o kolektivnim ugovorima jest unutarnja stvar sindikata. U svemu tome bitno je što misle članovi sindikata, a ne političari. Ipak moram istaknuti da su sindikati državnih službi i javnog sektora izloženi velikoj ucjeni i prijetnjama. Vlada koja uoči pregovora u Sabor šalje prijedloge zakona o ukidanju ili smanjenju nekih prava iz kolektivnih ugovora, a onda javno govori da je spremna na socijalni dijalog i dogovor jednostavno laže. Rekao sam to u Saboru i sada ponavljam: Vlada radi sve da u Hrvatskoj uništi sustav kolektivnih ugovora i pritom nastoji sukobiti radnike javnog i privatnog sektora, suzbiti svaku pomisao na radničku solidarnost. Nakon »pada« kolektivnih ugovora svim radnicima ostaju samo dva prava: minimalna plaća od 2.814 kuna bruto i 4 tjedna godišnjeg odmora. Sva ostala materijalna prava nisu iz Zakona o radu nego iz kolektivnih ugovora. Još nešto: ukidanje ili smanjenje materijalnih prava u javnom sektoru prelijeva se automatski i u privatni sektor. Kada država smanji plaće, i kapitalisti smanjuju plaće, kada država ukida regres, ukidaju ga i kapitalisti svojim radnicima. To je zakon spojenih posuda.

Ribić pravi sindikalist

Trebaju li se i zaposleni u javnom sektoru odreći dijela beneficija ili plaća?

– Žao mi je što sindikati javnog sektora nisu bili solidarniji s kolegama u realnom sektoru, a isto tako nije dobro da danas sindikati realnog sektora misle da ovo urušavanje kolektivnih ugovora u javnom sektoru neće imati posljedica i kod njih.

Kako vidite ulogu Vilima Ribića? Je li pretjerao?

– Što se gospodina Ribića tiče, mislim da se on ponio kao pravi sindikalni vođa, traži da odluku donesu njihovi članovi. Druga je stvar što vlast zazire od neposredne demokracije i to ne razumije. Oni više vole one koji javno kažu da su prihvatili njihovu ponudu o smanjivanju prava »jer je dobro argumentirana«.

Prema vašim procjenama, koliko je ljudi u javnoj upravi i državnoj službi viška?

– Tu procjenu ja ne mogu dati. To morate pitati resorne ministre.

Hoće li ova Vlada ima hrabrosti rješavati probleme s viškom ljudi, ili će ih ogromna javna administracija »utopiti« i na neki način politički presuditi ovoj vlasti, s obzirom na to da ćemo na investicije i bolje punjenje proračuna, rast BDP-a i ostale pozitivne trendove, očito morati pričekati?

– Koliko ja znam, u ovih 6 mjeseci zaposlili su oko 4.200 ljudi u javnom sektoru.

Je li SDP uopće još lijeva stranka u funkciji zaštite radnika, ili koga, prema vašem mišljenju, danas predstavlja?

– Ako predsjednik SDP-a za sebe kaže da je liberal, odgovor se nameće sam po sebi.

Neoliberalna politika

Naravno, jedan set pitanja o Radimiru Čačiću: je li on doista najveći uteg ove Vlade? Spekulira se da bi trebao otići, no pitanje je treba li jedna ozbiljna Vlada popuštati pritisku javnosti, ili je to zapravo krivi put rješavanja problema? Nadalje, što bi po vama odlazak Čačića zapravo značio i za HNS i za stabilnost vlasti u Saboru, s obzirom na to da dobro poznajete odnose u HNS-u?

– A tko bi mogao zamijeniti Čačića? Njegovim odlaskom iz Vlade bila bi ugrožena budućnost Vlade, Sabora, Hrvatske, Europske unije, UN-a, NATO-a ….

I najvažnije: ako bi došlo do problema s HNS-om, bi li Laburisti u Saboru dali podršku Milanoviću i opstanku SDP-a na vlasti?

– Mi smo u Saboru oporba i to namjeravamo ostati jer ne možemo podržavati neoliberalnu politiku koju vodi vladajuća koalicija.

Ovih dana su Laburisti podržali Zakon o HRT-u, kako to i zašto?

– Najprije moram napomenuti da je naš klub zastupnika još 10. travnja u proceduru uputio naš prijedlog izmjena zakona, a koji nije ni uvršten u dnevni red ove sjednice. Naša rješenja bitno su se razlikovala od prijedloga Vlade, a vladajući su odbili prijedlog objedinjene rasprave. Smatrali smo da se kroz zakonodavni okvir mora hitno intervenirati zbog stanja na HRT-u i zaustaviti agoniju u kojoj se našla javna televizija. Glasali smo protiv Vladinog zakona, ali nakon što ga je većina izglasala podržali smo njegovu provedbu kroz imenovanje vršitelja dužnosti glavnog ravnatelja kako bi se mogao započeti proces konsolidacije.

NA LJETOVANJE U SVOJ VOĆNJAK

Gdje ćete na ljetovanje? Kakav je vaš stav o tome da Sabor ne zasjeda sve do 15. rujna?

– Za sada ne namjeravam nikamo na ljetovanje, ali znate kako je… o tome odlučuje i supruga. Ja preferiram odmor u svom, pardon, u našem voćnjaku. Što pak se zasjedanja Sabora tiče, u Ustavu je zapisano da u vremenu između 15. prosinca i 15. siječnja te 15. srpnja i 15. rujna Sabor ne zasjeda odnosno da se može na zahtjev predsjednika Republike, Vlade, većine zastupnika ili uz dogovor predsjednika Sabora i predsjednika Klubova zastupnika sazvati samo izvanredno zasjedanje.

Izvor: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Dragutin-Lesar-Milanovic-je-premijer-u-sjeni

U RIJECI ĆEMO BITI VRAJŽI!

Kakvi su planovi Laburista na lokalnim izborima 2013.? Tko će biti vaši partneri, i gdje? Ima li šanse da vam partneri budu i SDP-ovci – možda i na uštrb HNS-a?

– Za lokalne izbore pripremamo se od ožujka. Sada imamo 112 ogranaka u općinama i gradovima, a u pripremi je osnivanje još tridesetak. U 11 županija imamo svoje podružnice, a u pripremi je osnivanje još pet. U svim tim općinama, gradovima i županijama izaći ćemo na izbore. O možebitnim koalicijama odlučivati će naši ogranci i podružnice, a moja preporuka svima će biti da na izbore izlaze samostalno. No, moguće je da neki ogranak ili podružnica napravi i predizbornu koaliciju. Naravno ne s HDZ-om i njihovim prirepcima.

Kako su Laburisti organizirani u Rijeci, dojam je – slabo, iako je općepoznato da SDP-ovci uvelike strahuju od gubitka glasova u polju lijevog centra upravo u Rijeci i regiji?

– Rijeka je tradicionalno radnički i industrijski grad. Meni svakako jedan od najdražih. Čak je i Che Guevara krajem pedestih godina posjetio Rijeku i »3.maj«. Tradicija Rijeke je lijeva, radnička i tolerantna, to je sjajno! Svjesni smo svojih mogućnosti u Rijeci, a uvjeren sam i da ćemo biti dobro organizirani znatno prije izbora i da ćemo Riječanima ponuditi kvalitetne ljude i program. Dojam o kojem govorite posljedica je relativno kratkog postojanja naše stranke i dosadašnjeg nesnalaženja vodstva ogranka, međutim u Rijeci imamo vrijedne članove i nakon izbora novog vodstva bit ćemo opet ugodno iznenađenje, ili kako se reče po čakavski: bit ćemo vrajži!

| Broj posjeta: 855 |

Želite li komentirati? Objava: "Dragutin Lesar: Milanović je premijer u sjeni"

Imate li komentar?