A kako mi stojimo s dužničkim ropstvom? Vanjski dug nam je 48 milijardi eura. Neki tvrde da zapravo dugujemo više polovice godišnjeg bruto-društvenog proizvoda. Prezadužena je država, prezadužena su poduzeća i građani. Kome dugujemo? Bankama. Odakle su te banke? Iz EU.
I sada nas plaše da ako u EU ne uđemo odmah gubimo tri milijarde eura koje bi nam mogla dati EU i prve tri godine članstva. A koliko iznosi profit stranih banaka i ino-poduzeća koji se izvlači iz Hrvatske? Ulazak Hrvatske u EU trebao je biti sredstvo kojim ćemo urediti državu i društvo.
Sada je to cilj. Cilj ‘svih bitnih čimbenika političkog života’. Građane nitko ništa ne pita.
Kome dugujemo? Bankama! Odakle su te banke? Iz EU
I sada nas plaše da ako u EU ne uđemo odmah gubimo tri milijarde eura koje bi nam mogla dati EU i prve tri godine članstva. A koliko iznosi profit stranih banaka i ino-poduzeća koji se izvlači iz Hrvatske?
Svi bitni čimbenici političkog života u Hrvatskoj složili su se da moramo ostvariti cilj – moramo ući u EU. To je otprilike izjava predsjednice Nacionalnog odbora za praćenje pregovora RH – EU izrečena nakon sastanka toga odbora.
Istovremeno, mediji su ustvrdili da je na toj sjednici bio i Zoran Milanović koji voli da mu se tepa kao vođi oporbe. I ti su mediji ustvrdili kako u dva sata trajanja sjednice on – vođa oporbe – nije progovorio niti riječ.
Sada imam dilemu : da li to predsjednica Nacionalnog odbora Zorana Milanovića ne smatra bitnim čimbenikom političkog života ili je dio sjednice održan telepatskom raspravom? Ili je svoj ZA Zoran Vesni poslao na komadiću papira? Na salveti, na primjer.
Pod cijenu dužničkog ropstva
Samo dva dana kasnije ti isti mediji prenijeli su izjavu predsjednika Islanda Ólafur Grímssona ‘Island u EU da, ali ne pod cijenu dužničkog ropstva’.
Ta se njegova izjava odnosila na odluku vlade Islanda kojom su željeli štedišama jedne propale islandske banke iz Velike Britanije i Nizozemske vratiti 4 milijarde eura koje su ovi izgubili.
Pa su raspisali referendum. Dolazeći na glasačko mjesto taj je isti predsjednik rekao:
‘Ne mogu ništa drugo reći, nego da je lijepo poštovati dugu tradiciju Islanda i biti na biralištu gdje možete izraziti svoje mišljenje’.
U Islandu su bitni čimbenici političkog života građani! U Hrvatskoj stranački lideri!
U Islandu teške političke odluke donose građani na referendumu. U Hrvatskoj čelnici političkih stranaka. Ne svih! Čelnici onih stranaka koji poštuju građane, koji vjeruju u neposrednu demokraciju i koji građane ne nazivaju ‘biračima’ na takve sastanke ne idu. Zato nisam bio tamo! Za mene su bitni čimbenici političkog života – građani.
Cilj političkog života
A kako mi stojimo s dužničkim ropstvom? Vanjski dug nam je 48 milijardi eura. Neki tvrde da zapravo dugujemo više polovice godišnjeg bruto-društvenog proizvoda. Prezadužena je država, prezadužena su poduzeća i građani. Kome dugujemo? Bankama. Odakle su te banke? Iz EU.
I sada nas plaše da ako u EU ne uđemo odmah gubimo tri milijarde eura koje bi nam mogla dati EU i prve tri godine članstva. A koliko iznosi profit stranih banaka i ino-poduzeća koji se izvlači iz Hrvatske? Ulazak Hrvatske u EU trebao je biti sredstvo kojim ćemo urediti državu i društvo.
Sada je to cilj. Cilj ‘svih bitnih čimbenika političkog života’. Građane nitko ništa ne pita.
Pročitajte još kolumni: Pomozimo im da odu
Izvor: http://www.dnevno.hr/kolumne/dragutin_lesar/kome_dugujemo_bankama_odakle_su_te_banke_iz_eu/281842.html
Meni je savršeno jasno da se tatici i sinu Lesaru gadi EU, u konačnici obojica nemaju nikakve škole ili znanja pa pa tako i vrlo malo za tražiti izvan lokalne prčije. Da ne govorimo da bi dug bankama ostao pa taman da su u i mongolskom vlasništvu.
Žalim ali malo ste zakasnili da bi rušili kapitalizam a baš nemate ni sposobnosti za to.
Nažalost Lesaru senioru bi bilo bolje da ne piše gluposti o stvarima koje ne razumije jer bi ga se moglo pozivati na odgovornost. Naime Island je proveo referendum vezan za povrat duga koji su kao štetu nanijele zemljama EU tvrtke u večinskom islandskom vlasništvu. Island također ima samo 320 000 stanovnika pa su stalni referendumi mogući.
Ukratko Hrvatska je svoje dugove nanijela sama sebi i ako takva ih mora vratiti pod nepovoljnim okolnostima. Privatni dugovi hrvatskih građana stranim bankama su privatna odgovornost.
Znači, da to nacrtam našem polupismenom saborskom zatupniku koji je ušao u Sabor preko HNS-a, Island je glasao protiv vračanja novaca za koji su oštetili druge dok be Hrvatska glasala protiv vračnja vlastitog duga koji je svojevoljno uzela.
Naučite se razlici između vanjske i unutrašnje politike kao i činjenici da strane banke plačaju Lesarovu prenaraslu plaču.
Kada bi im samo mogli pomrsiti račune! Mislim bankovne račune i osigurane fotelje u EU parlamentu.
Hrvatska? Hrvatski građani? Ko je to? Kaj ima netko osim nas u ovoj zemlji?
Pozdrav, Baba
Islanđani su direktno na referendumu odbili vraćanje duga Englezima i Nizozemcima koji su direktno vraćali oročena sredstva oštećenim štedišama islandskih banaka.u pitanje dolazi automatski i islandska kandidatura za EU.što bi se dogodilo da mi koji imamo kredite u nazovi našim bankama iz istog razloga prestali vraćati rate,hoće li i naša premijerka stati na stranu naroda ili će lobirati u korist europskih banaka koje joj ionako čuvaju obećanu fotelju?
Slanje poruka na salveti? Metafora za Hrvatsko proljeće? Zar je Milanović toliko jak da ga se uspoređuje sa Titom? Članak je u načelu istinit, međutim u nekim svojim dijelovima prenapuhan!