Umjesto programa – rat anonimkama i anketama

I kada smo povjerovali kako će ovo biti izborna godina te će se politička scena u Hrvatskoj makar retorički uozbiljiti – potpuno razočaranje! Aferama uzdrman te činjenicama neuvjerljiv HDZ, usred izborne godine, trudi se kapitalizirati završetak pregovora s EU i izbalansirati krivicu za kriminal i korupciju koja vlada Lijepom našom. Tako sada svako otvaranje kakve dionice autoceste (preplaćene:dok je Bechtel gradio cijena je bila oko 2,5 mil. $/km, a za ovih deset kilometara iznosi samo 600 % više po kilometru, ili oko 15 mil. $), puštanje u probnu vožnju niskopodnog vlaka, a uskoro valjda i otvaranje liftova diljem zemlje, mora biti popraćeno usiljenim premijerkinim smiješkom i slikom ushićenog vrha HDZ-a (osim onih koji se nalaze pod istragama i u domaćim i inozemnim zatvorima).

Poručuje nam tako premijerka putem svih medija kako je svaki ovaj trudbenički poduhvat povezan s proeuropskim nastojanjima što aktualne vlasti, što njenom osobnom ingenioznošću, te je kao takav plod neizmjernog vizionarstva i predanosti sveopćem boljitku od strane Vlade i nje osobno. Nerijetko se zabuni pa spočitne i kako je Vlada platila ovo ili ono- pitanje je iz kojih fondova: koliko znam Vlada nema svoj novac, nego novac poreznih obveznika, tj. naš!

O nezaposlenosti, kolapsu mirovinskog sustava, zamračenim milijardama, devastaciji gospodarstva, uništenju srednjeg sloja kao lokomotive razvoja svakog demokratskog društva, o milijunima koji su transferirani u offshore zone i razne Hypo financijske ustanove….i o mnogo čemu što boli i pritiska društvo u cjelini i proizvodi negativne učinke koje će ispaštati još nerođene generacije – niti slovca! U odnosu na opoziciju (kakvu takvu) kuju se planovi kako putem anonimnih prijava, bez obzira na njihovu utemeljenost stvoriti dojam u javnosti o istosti svih stranaka u sklonosti kriminalnom ponašanju ( ne znam, istina, zašto bi anonimna prijava protiv nečijeg šogora bila ujedno i napad na stranku, kako se ovih dana iznenada probuđeni Zoki osjetio prozvanim komentirati: pa valjda prijavljeni posjeduje poslovnu sposobnost)!

No, dobro! Čovjek se ponada da će opozicija ozbiljno postupati u svom naumu da pobijedi na izborima, kad tamo, niti išta suvislo u vidu kakvog programa! Okupljeni u kastavsku skupinu, široj javnosti poznatiju kao «kukuriku» koalicija (nomen est omen!), odlučni su u namjeri da pobijede na izborima. Da je tome tako za dokaz nam podastiru ovih dana svoja istraživanja (ankete) prema kojima pobjeđuju u svih deset izbornih jedinica! Nama koji se ne slažemo ostaje samo da im čestitamo, a o programu nećemo previše zanovijetati; tko se uopće drži bilo kakvog predizbornog obećanja ili programa nakon što minu izbori? Teško se oteti dojmu kako ponavljaju situaciju iz 2003. godine kada su iz pobjednika preko noći preobraženi u gubitnika parlamentarnih izbora: em su se prekombinirali u kadrovskim rješenjima, em su prerano zakukurikali! Nisu izvukli niti pouku o glavnom razlogu gubitka tih izbora: za PROMJENE koje su obećali nisu imali niti dovoljno energičnosti, niti odlučnosti, niti vizije rješenja nagomilanih problema, pa je bilo neminovno platiti ceh za neispunjeno!

Za jedne i druge jedno je sigurno: u zamjenu za program ponudit će nam na izbornim listama nacionalnost i vjersko opredjeljenje svojih kandidata, kao da su za prvo zaslužni, a da drugo garantira djelovanje u skladu s 10 zapovijedi, a niti jedno niti drugo, kao što znamo, ne govori baš ništa o njima samima i o njihovim uspjesima i kapacitetima! U tako ispraznom i žalosnom nadmetanju vladajuće i opozicijske stranke ( s pripadajućim im satelitima) ušli smo u drugo polugodište godine za koju smo se nadali da će biti izborna. Osobno, više sam sklon razmišljanju da će se izbori održati na proljeće iduće godine. Da elaboriram ovakvo uvjerenje: Pristupni ugovor će biti potpisan krajem ove godine. Zatim slijedi glupavo datumiran referendum o ulasku u EU (naravno po biračkom spisku koji je netočan za oko 20 % nepostojećih birača, ali to nije neki problem koji bi nas zabrinjavao: svi dosadašnji izbori u 20 godina postojanja samostalne RH održani su po takvim spiskovima birača, navikli smo da imamo nelegitimne izbore), mislim na redoslijed kojim se referendum održava nakon što je NETKO (još ne znamo tko će to biti, velika je gužva) potpisao pristupni ugovor i to u roku od 30 dana od potpisivanja. Nakon referenduma će se održati parlamentarni izbori! Dva su razloga zbog kojih bi se mogao i desiti ovakav scenarij:

1. nakon potpisivanja Pristupnog ugovora 12 zastupnika iz sadašnjeg saziva Sabora zauzet će mjesta u EU parlamentu (za oko 6700 Eura mjesečno) te će oni povući još i svoje suradnike- imaju pravo na ured i budžet ureda, i
2. vladajuća stranka uvjerena je kako bi nakon ovih aktivnosti dobila vjetar u jedra za potom skore parlamentarne izbore. Ne zanima ih pritom što je moguće da na ishod referenduma može utjecati nepovoljan odnos prema politici vladajućih u najširem kontekstu, pa time i sam referendum može uroditi odbijanjem ulaska u EU.

Da bi priča o izborima, programima stranaka i efikasnosti države dobila na uvjerljivosti pobrinule su se i druge institucije i pojedinci. Tako ćemo na veleposlanika u SAD-u pričekati do proljeća, valjda dok se ne ustanovi novi deal između Predsjednika države i novog premijera/premijerke! Drugi dio se odnosi na popis stanovništva- dobili smo informacije kako nas ima i manje, ali i isto kao i 2001. Još jednom je ministar Mlakar ustvrdio kako nema nikakve veze između popisa birača i popisa stanovništva – čini se da je izračunavanje kvadrature kruga mačji kašalj u odnosu na popis birača u Lijepoj našoj! Postojanje drugih stranaka pokušava se ignorirati ili marginalizirati pa je tako dvorski filozof i drveni advokat postojećeg stanja na državnoj televiziji ustvrdio nekakve demagoške elemente u trenutno trećoj političkoj stranci! Nije valjda honorar tako visok da se može tako nisko pasti!

– Boris Miškulin