Pravo na informaciju

Po uzoru na susjednu Sloveniju trebalo bi obvezati Hrvatski zavod za zapošljavanje na objavljivanje popisa poslodavaca za koje su državne institucije utvrdile da ne poštuju svoje obveze. Javnost, a posebno radnici koji traže posao imaju pravo znati da li poslodavac kod kojega se namjeravaju zaposliti krši odredbe iz radnog zakonodavstva.

U vrijeme kada vlada velika nezaposlenost mnogi će radnici prihvatiti bilo kakav posao kod bilo kojeg poslodavca. Ako im se ponudi ugovor o radu prihvatit će ga i potpisati bez da ga pročitaju, kao što mnogi nisu pročitali ni ugovor o kreditu ili ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga. Ako će se kojim slučajem radnik usuditi pitati za visinu plaće sigurno je da neće pitati za radno vrijeme ili pak godišnji odmor.

Preveliki broj nezaposlenih smanjuje cijenu rada, a raznim nazovi poduzetnicima daje priliku loviti u mutnom. Najčešći slučajevi su rad bez ugovora o radu i bez prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nakon što ne dobije dvije – tri plaće, radnik napušta poslodavca i traži drugoga, a na njegovo mjesto dolazi novi očajnik. I tako u nedogled.

Nisu svi poslodavci lopovi, ni mutikaše. Nisu ni sami krivi za loše poslovanje svojeg obrta ili poduzeća. Mnogo je različitih problema koji su utjecali na loše stanje u gospodarstvu. Pa ipak, jedan od ozbiljnih problema su neozbiljni poslodavci. To su oni koji svoje poslovanje temelje na varanju poslovnih partnera, koji ne plaćaju svoje radnike, ne uplaćuju doprinose za obvezna osiguranja, ne plaćaju poreze.

Upravo zato trebalo bi objavljivati listu poslodavaca koji ne izvršavaju svoje obaveze i koji su, od strane nadležnih institucija evidentirani kao prekršitelji. Državni inspektorat i Ministarstvo financija – Porezna uprava imaju sve te podatke, a pomoću OIB-a mogu ih vrlo lako uskladiti. Hrvatski zavod za zapošljavanje posreduje na tržištu rada, ima dobar teritorijalni ustroj, kadrovski je ekipiran te posjeduje sve tehničke preduvjete za vođenje i objavljivanje takve evidencije.

Ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg se ovi podaci ne bi mogli javno objaviti. Čak štoviše, objava takvih podataka u javnom je interesu. Neometan pristup podacima o pravomoćno utvrđenim prekršajima iz područja radno pravnog zakonodavstva mora imati prednost nad interesom poslodavaca da se ti podaci taje pred javnošću. Javna objava podataka o poslodavcima s negativnim referencijama koristila bi uređivanju odnosa na tržištu rada, te bi u velikoj mjeri smanjila nelojalnu konkurenciju.

– Siniša Miličić, Varaždin