Ministar rada Mrsić, prodaje našu mladež u roblje

Prijedlog ministra Mrsića je na pragu Omladinskih radnih akcija (ORA) u bivšoj državi. Samo ima jedna ogromna razlika od tadašnjih Omladinskih radnih akcija i zamisli ministra Mrsića:
Omladinske radne akcije su bile osmišljene kao zapošljavanje mladih, na poslovima i u poduzećima u društvenom vlasništvu, dok bi danas ministar Mrsić “poklonio” našu djecu kapitalistima, da rade za njih uz trošak manji od 1.000 kn mjesečno, tim istim kapitalistima!?

Država (tj. mi svi) bi toj mladeži plaćala 1.600 kn, a oni bi stvarali kapital kapitalistima kod kojih bi radili!

Sada bi netko mogao reći: u Ora-ma nisu dobijali NIKAKOVU plaću!

Da nisu, ali su imali besplatan prijevoz, stanovanje i hranu!

Drugi problem je to, što će u slučaju prolaska ovog Mrsićevog prijedloga dogoditi se slijedeće:

od tih istih mladih ljudi, koji će biti zaposleni, njihovi roditelji koji rade na određeno vrijeme u tim poduzećima će dobiti OTKAZ.

Jer zašto poslodavac-kapitalista, kojemu je jedini cilj stjecanje dobiti, ne bi zamijenio starije radnike koji rade uz trošak 5.000 -6.000 kn, nekim mlađim kojega bi plaćao manje od 1.000 ( plaćao bi samo mirovinsko).

Bili smo užasnuti potcjenjivanjem koje nam je demonstrirala HDZ-ova vlada, ali očito je da niti članovi Kukuriku vlade ili nemaju znanja ili nemaju poštenja, jer kako inače protumačiti takvo poklanjanje besplatne radne snage!


Miroslav Hrestak, Zagreb

| Broj posjeta: 1.279 |

4 komentara u "Ministar rada Mrsić, prodaje našu mladež u roblje"

  1. Predlažem da svi članovi vlade volontiraju prve dvije godine
    uz novčanu naknadu od 1600 HRK, staž i zdravstveno osiguranje.
    Kada nauče kako raditi, voditi ministarstvo i polože “ministarski ispit”,
    mogli bi dobiti punu plaću…
    (davor)

  2. Zbog nečega postoji i središnja država. U kapitalizmu, pogotovo njegovoj liberalnoj inačici, njen je zadatak da ograničava njegovo “divljanje”. Nema “boljeg” [primjerice Švedska] i “goreg” [primjerice Hrvatska] kapitalizma. U oba slučaja to je isti kapitalizam. Postoji samo uspješnija i manje uspješna vlast!

    [rjk]

  3. Mislim da ne treba odmah pomišljati na najcrnju opciju. Između dviju mogućnosti: da sjedim kod kuće besposlena i volontiram uvijek bih izabrala volontiranje. Uz novac koji bi ti mladi dobili (što je doista minimalno) više vrijedi iskustvo koje bi stekli, upoznali osobe koje im mogu, možda ubuduće pomoći, položili stručni…..I to je nešto za početak….

  4. Temeljna ideja stjecanja iskustva nije loša, no mišljenja sam kako se je ta ideja trebala usmjeriti na mlade koji se još obrazuju a putem programa dobro osmišljene prakse koja bi pratila obrazovni program fakulteta i/ili strukovne škole.

    Tako bi stjecali ne samo “papirno” iskustvo nego i stvarna praktična znanja te napokon povezali teoriju sa praksom pa ne bi imali slučaj vježbenika koji dolaze na radna mjesta puni teorije a bez ikakvog praktičnog znanja.
    Kao student prava dobro znam o čemu govorim, u našoj struci su vježbenici doslovno tabula rasa, da, možda znaju Hamurabijev zakonik napamet unatrag ali kakve im koristi od toga kada ne znaju napisati ni običan dopis a kamoli tužbu ili podnesak, ovršni prijedlog, sastaviti ugovor i sl.
    Pa nije ni čudo da čak i plaćeni vježbenici pune dvije godine rade za crkavicu nakon stvarno izrazito teškog obrazovanja što je apsurd.

    Daljnji problem u RH su brojne komore, stručni ispiti za sve i svašta, i brojni uvjeti i pravila za polaganje istih i pristupu određenim radnim mjestima.
    Zašto npr. državni službenici moraju imati radnog staža za polaganje državnog stručnog ispita koji je u svakom natječaju za zapošljavanje u državnoj službi dodatna prednost?
    Ako se tako konstantno zapošljavaju oni sa položenim stručnim ispitom onda ostali pretendenti neće nikada ni dobiti šansu za pristupanje polaganju tog ispita jer neće imati gdje ostvariti uvjete za polaganje.
    Takvim zatvorenim krugovima, samo se otežava zapošljavanje a to nam (RH) nikako ne može u ovom trenutku biti u interesu.

    Osim toga po pitanju mladih obrazovanih ljudi pravo rješenje bi bilo donošenje dugoročnije gospodarske strategije RH na što smo uostalom i obvezni zbog EU koja to traži Lisabonskom agendom kao i njezinom revizijom. Tek ćemo po donošenju takve strategije koju smo morali(zbog sebe) već odavno imati i konstantno nadograđivati moći povezati obrazovni sustav sa gospodarstvom i osigurati bolju zapošljivost mladih obrazovanih kadrova, no to je već za neku drugu temu…

    Branimir

Imate li komentar?