Političari koji imaju suosjećanja prema životinjama trebaju biti glasniji i odlučniji!

Razgovor s Damirom Hršakom, političarom i aktivistom

Damir Hršak, kandidat za zastupnika u Europskom parlamentu, govori o svojem dugogodišnjem aktivizmu za prava životinja te o povezanosti borbe za ljudska prava i borbe za prava životinja: ‘Ne vjerujem u partikularne borbe, vjerujem u jedinstven front gdje smo rame uz rame svi koji želimo svijet u kojem će suradnja biti jača od konkurentnosti, društvo od tržišta, solidarnost od egoizma.’ Otkriva i kako brojne godine idealističkog aktivizma namjerava pretočiti u ozbiljan politički angažman za dobro ljudi, životinja i okoliša.

Razgovor s Damirom Hršakom, političarom i aktivistom

Damir Hršak, kandidat za zastupnika u Europskom parlamentu, govori o svojem dugogodišnjem aktivizmu za prava životinja te o povezanosti borbe za ljudska prava i borbe za prava životinja: ‘Ne vjerujem u partikularne borbe, vjerujem u jedinstven front gdje smo rame uz rame svi koji želimo svijet u kojem će suradnja biti jača od konkurentnosti, društvo od tržišta, solidarnost od egoizma.’ Otkriva i kako brojne godine idealističkog aktivizma namjerava pretočiti u ozbiljan politički angažman za dobro ljudi, životinja i okoliša.

Osim što ste političar, sveučilišni profesor i aktivist za ljudska prava, malo je poznato da ste član udruge Prijatelji životinja i da već godinama aktivno podržavate borbu za prava životinja. Zašto Vam je važno zalagati se za životinje?

Zato jer i životinje, poput ljudi, osjećaju ugodu i bol, svi smo živa bića. Zalažem se za slobodu savjesti i poštovanje i razumijevanje u različitosti. Svi ljudi koji vole životinje, vole i život. Nadalje, civilizacijski doseg nekog društva može se sagledati i iz perspektive koliko društvo pomaže onima koji si ne mogu pomoći sami i u tome su prava životinja, živih bića koja dijele životni prostor sviju nas – izuzetno važna.

Sudjelovali ste u mnogim akcijama udruge Prijatelji životinja kao što su za Hrvatsku bez krzna, protiv lova, protiv ubijanja tuljana i protiv ubijanja životinja od strane veterinarskih inspektora, protiv pokusa na životinjama… Očito je da ste se uključili u aktivizam iz osobnih etičkih uvjerenja, a ne kako biste skupljali političke bodove. Koju poruku želite dati sudjelovanjem u aktivističkim akcijama za prava životinja?

Kada moji studenti vide da njihovom profesoru nije problem vikati na ulici ‘krzno boli’ i nositi transparente protiv nasilja nad životinjama onda to može i njih inspirirati. Djela su najbolja pouka. Moramo biti vidljivi, moramo jasno istaknuti svoje zahtjeve i koristiti mogućnosti koje demokracija nudi. Na žalost, širom svijeta mnogi dobri ljudi suočeni su s prijetnjama uhićenja i mučenja ukoliko bi jasno izrekli etički stav i zalagali se bilo za ljudska prava ili za prava životinja. Nekad me jako žalosti omalovažavanje prednosti demokratskog društva i ignoriranje mehanizama kojima se može utjecati. Danas svakoga tko ubija barem trebamo suočiti s time da ga možemo javno nazivati ubojicom. To je društveni proces sazrijevanja svijesti i on je preduvjet za pozitivne promjene, a legislativni okvir je nešto na što želimo utjecati kako bismo zakonima dokinuli mogućnost nanošenja boli i patnje.

Vegetarijanac ste već više od 15 godina. Kako ste postali vegetarijanac i što za Vas znači ne jesti životinje?

Vegetarijanac sam postao kada sam shvatio bit i ljepotu istinskog kršćanstva i napokon se oslobodio od pokornosti poganskim tradicijama i ljudskim dogmama. Ljubav prema ljudima neodvojiva je od ljubavi prema životinjama. Sloboda, pravednost, bratstvo, jednakost i jedinstvo temelj su kršćanskih odnosa među ljudima. Za ta načela zalažem se i u politici. ‘Ne ubij’ odnosi se i na životinje.

U Hrvatskoj živi preko 160 tisuća vegetarijanca i vegana kojima je u javnim institucijama uskraćeno osnovno pravo na obrok. Što je potrebno promijeniti da vegetarijanci i vegani ne budu više građani drugog reda?

Potrebno je mijenjati zakone, a to se može isključivo političkim putem. Uostalom, to je i jedan od razloga zašto sam ušao u politiku. Želim biti subjekt u donošenju odluka, želim pozitivno utjecati na razvoj društva kako bi ono bilo humanije, solidarnije i inkluzivnije nego što je danas.

Vegetarijanstvo je važna odluka, no još više može se pomoći životinjama, okolišu i vlastitome zdravlju prelaskom na vegansku prehranu. Hoće li Vaš sljedeći korak biti veganstvo?

Veganstvo je cilj, vegetarijanstvo je prijelazni period.

Ujedinjeni narodi, kao i važne svjetske znanstvene organizacije, upozoravaju da je prehrana namirnicama životinjskog podrijetla neodrživa zbog razornih ekoloških posljedica i gladi u svijetu. Smatrate li da su političari i zakonodavci zakazali zanemarujući pri donošenju zakonskih propisa povezanost prava životinja, ljudskih prava i opstanka života na Zemlji?

Brutalno su zakazali! No, ponajviše sam posebno ljut na kolege znanstvenike kojima je jasno da mesna prehrana vodi u kataklizmu. To je toliko očito koliko i da je Zemlja okrugla! Nekim političarima to i nije dovoljno jasno. Sebičnost tipa samo meni i samo sada zločin je protiv budućnosti čovječanstva. No, sebičnost i pohlepa su srž kapitalizma i u tome najviše stradaju oni koji su najmanje zaštićeni.

Podržavate li inicijativu za zabranu plastičnih vrećica i koje probleme u zaštiti okoliša smatrate važnima za riješiti?

Zabrana besplatnih plastičnih vrećica je logična stvar. To je stvar dobre volje vlastodržaca. Problema u zaštiti okoliša je podosta i sva su važna za riješiti, no osobno smatram kvalitetno i odgovorno gospodarenje vodama ključnim pitanjem u Hrvatskoj.

Glavni ste urednik interdisciplinarnog znanstvenog časopisa ‘The Holistic Approach to Environment’ (www.cpo.hr). Na koji način kroz njega promičete teme vezane uz prava životinja i zaštitu okoliša?

Definicija cjelovitog pristupa okolišu je da je to istraživanje mogućnosti i postavljanje modela dobrohotnog suživota bića na Zemlji. Ključna riječ časopisa je dobrohotnost. Suživot bića na Zemlji jasno uključuje i životinje, pa su, prema tome, i znanstveni radovi s područja prava životinja više nego dobrodošli. Svaki pristigli rad, naravno, prolazi i znanstvenu recenziju od eksperata s tog područja.

Prilikom nedavne izmjene Zakona o zaštiti životinja Ministarstvo poljoprivrede odbilo je zabraniti borbe bikova u Hrvatskoj pozivajući se na tradiciju. Može li tradicija biti opravdanje za iskorištavanje životinja?

Tradicija je najčešće ‘opravdanje’ za kršenje ljudskih prava i nezamislive zločine kroz povijest, pa samim tim odlično služi i za kršenja prava životinja. Poznata je uzrečica: ‘bolje da propadne selo nego običaj’ – za mene je taj način razmišljanja čisto zlo! Ježim se od poganskih tradicija. Istinsko kršćanstvo, kao i istinski humanizam, sve preispitava kroz prizmu ljubavi, slobode, istine i pravednosti. Što se uklapa u te vrijednosti njeguje, a što ne odbacuje. I ropstvo je svojevremeno bila tradicija, i kmetstvo, a da ne govorimo o diskriminaciji žena!!

Je li opravdano da se
znanost u 21. stoljeću i dalje zloupotrebljava za opravdavanje okrutnosti nad životinjama koje se iskorištavaju za pokuse? Treba li potpuno zabraniti pokuse na životinjama?

Pokusi nad životinjama ne samo da su moralno odvratni, već su i znanstveno neučinkoviti. Treba ih potpuno zabraniti.

Zašto smatrate važnim da i kao aktivist budete zastupnik u Europskom parlamentu?

Treba uvijek reagirati na kršenje i koristiti snagu medija. Uz to, naravno, političari koji imaju suosjećanja prema životinjama trebaju biti glasniji i odlučniji. Tu vidim i svoju ulogu u Europskom parlamentu, naravno ukoliko me preferencijalnim glasovima građani odaberu. Na listi sam Hrvatskih laburista i imam sasvim realne izglede postati zastupnik u Europskom parlamentu jer uz SDP-ovu i HDZ-ovu listu jedino će laburistička lista osvojiti mandate. Preferencijalnim glasovima prvenstveno sveučilištaraca, boraca za ljudska prava i boraca za prava životinja mogu dobiti mandat. Dvadesetak godina idealističkog aktivizma na ta tri područja sada se može pretvoriti u ozbiljan politički utjecaj koji svakako kanim maksimalno koristiti na dobro ljudi, životinja i okoliša.

Treba li zakonski zabraniti mogućnost usmrćivanja napuštenih životinja u skloništima?

Naravno da treba, ubijanje je uvijek zlo. Zašto bi životinje morale životom plaćati ljudske pogreške i neodgovornost? Životinje ne bi smjele biti predmet trgovanja, a skloništa definitivno ne smiju biti mjesta ubijanja, već samo prolazni smještaj za životinje dok im se traže prikladni udomitelji.

Seksizam, rasizam i homofobija teško će nestati dokle god postoji specizam, diskriminacija na osnovi vrste. S obzirom da se u inozemstvu osnivaju i ulaze u parlament i stranke za prava životinja, gdje vidite svoju ulogu u političkoj bitci za životinje?

Apsolutno se slažem s tezom da dok je specizma bit će i seksizma, rasizma, homofobije, nacionalizma… Sloboda, pravednost i razumijevanje – ili jest ili nije! Sve dok i jedno biće pati i biva mučeno svijet je mučilište. Moramo dokidati zlo u svakom segmentu. Ne vjerujem u partikularne borbe, vjerujem u jedinstven front gdje smo rame uz rame svi koji želimo svijet u kojem će suradnja biti jača od konkurentnosti, društvo od tržišta, solidarnost od egoizma. Da je pravedno, nenasilno i razvijeno društvo utopija tvrde gulikože i barabe kojima odgovara da budu tlačitelji. U toj borbi za bolji svijet želim dati svoj maksimalni doprinos kao profesor, aktivist i političar.

Razgovarala: Snježana Klopotan, 5. travnja 2013.

Izvor: http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=2357

| Broj posjeta: 564 |

Želite li komentirati? Objava: "Političari koji imaju suosjećanja prema životinjama trebaju biti glasniji i odlučniji!"

Imate li komentar?