Marita Brčić Kuljiš: Žene se danas preskaču jer su sposobne

Doktorica filozofije Marita Brčić Kuljiš (32) najbolje je plasirana Dalmatinka gledajući sve izborne liste za Europski parlament. Posljednja istraživanja pokazuju da će više od 60 posto građana izaći na ove izbore, što i njoj ide u prilog jer u tom slučaju ima odlične izglede da uđe u Parlament kao druga na listi Hrvatskih laburista. Pitali smo je, ako se to dogodi, po čemu bi voljela da se pamti njezin mandat.

– Rezultati anketa, što se tiče participacije, zbilja su ugodno iznenađenje, a što se tiče mandata, realno je da ih Hrvatski laburisti očekuju minimalno dva. Ono što daje posebnost ovim izborima, a što se slabo spominje i u medijima, jest činjenica da je EU ovu godinu proglasio Godinom građana. Danas je EU suočen s krizom reprezentativne demokracije i stalno se ulažu napori da se prepozna i osnaži uloga i važnost građana u svim procesima Unije.

Hrvatski građani prvi put imaju pravo direktno birati predstavnike u jedno tako važno tijelo kao što je Parlament koji predstavlja više od 450 milijuna ljudi. Mogućnost preferencijalnoga glasa čini ove izbore posve drugačijima. Kada birate listu, uvijek ste nekako skeptični jer vam se s liste netko sviđa, a netko ne. Sada se može dogoditi da građani glasuju za kandidata s neke liste, iako nikada ne bi glasovali za listu na kojoj se taj kandidat nalazi.

Pa zar nema boljeg osjećaja nego kada vam kolega npr. iz SDP-a kaže da će na izborima za EU parlament zaokružiti vaše ime? I to mi je jedan od pokazatelja da sam na pravom putu. Što se tiče mog mandata, voljela bih da se pamti po zagovaranju i zaštiti socijalne države, socijalne pravednosti, održivog razvoja, redistribuciji bogatstva, zaustavljanju komercijalizacije i privatizacije prirodnih i javnih dobara.

U mnogim zemljama izlazak na izbore za EU parlament bio je skroman. Je li riječ o gubitku vjere “malog” čovjeka da njegov glas znači išta u situaciji kad su novi centri moći toliko izmaknuti?

– Političkim, i s njima sparenim ekonomskim elitama, u interesu je da što manji broj građana izlazi na izbore. Velike stranke mobiliziraju svoje biračko tijelo koje je dovoljno za održavanje stabilnosti demokratskog poretka. “Biračke armije” jednom više potegnu na desno, jednom na lijevo, a zapravo se obje vrte oko centra.

Stabilne “biračke armije” su manje ideološki, a više interesno vezane uz određenu političku opciju, što vodi banaliziranju demokratskih procesa. Sindrom “barbe Luke” ili “Brace i Seke” nije stvar slučajnosti, nego smišljenog uhljebljivanja sigurnih glasača za određenu opciju. Ipak, kako bilo, demokracija je u svojoj biti vladavina naroda i samo narod može odlučiti u kakvoj će demokraciji živjeti. Spinovi tipa “ništa se ne može promijeniti” kod većine stvaraju osjećaj apatije i nemoći, što opet odgovara političkim elitama.

Najveći udarac demokraciji zadao je Meštar iz Velog mista kada je rekao: “Neću politiku u svoju butigu.” Žao mi je, ali nema bježanja. Nema odricanja od odgovornosti. Uvijek valja ponavljati da svaki građanin ima pravo i obvezu biranja. Glas svakog pojedinca podjednako je važan i zato je priča o “velikom” i “malom” čovjeku ponižavajuća za jedno demokratsko društvo.
Drskost SDP-a

Ekonomska kriza poljuljala je vjeru dijela građana u EU. Zašto mislite da je ona još uvijek najbolji put za Hrvatsku?

– Ekonomska kriza poljuljala je vjeru građana u budućnost općenito, a ne samo u EU. Međutim, valja naglasiti da neoliberalni kapitalistički model nama nije nametnula Europa, nego se to od početka 90-ih nameće od strane hrvatskih političkih elita. Hrvatska pripada Europi i to je za nju prirodan put. To nije nametanje nečeg novog i nepoznatog, nego ponovno otkrivanje onoga čemu mi oduvijek pripadamo.

EU je jedinstven model koji je uspio okupiti mnoštvo nacija, religija, kultura i funkcionira. Ona je pravi primjer kako različitosti mogu zajedno egzistirati u miru. Nije neobično da je EU dobio “Nobela” za mir. Promislite samo koliko je ratova bilo u 20. st. na području Europe. Ako je održavanje mira jedina stvar u kojoj će Unija uspjeti, onda trebamo sebi priznati da je to put kojim želimo i mi ići.

U globaliziranom svijetu, EU postaje mjesto prednosti za interese koje nacije same za sebe ne bi mogle ostvariti bilo na tržištu, pravosuđu, zaštiti okoliša, sigurnosti itd. Samo zajedničkim snagama mogu se održati stabilnost i sigurnost u vremenu nesigurnosti. Samo ujedinjeni možemo se boriti protiv korporativne demokracije. Borbu protiv toga Hrvatski laburisti vode i na domaćem terenu. EU pruža mogućnost stvaranja nadnacionalne platforme u borbi protiv neoliberalnog kapitalizma.

To je jedan od načina kako se u Europskom parlamentu može očuvati demokracija. Ona se čuva kada zastupnici glasuju u interesu svojih birača, a ne u interesu države. Na taj način europarlamentarci na nadnacionalnoj razini brane “svoju ideologiju” nadajući se da će ta ideologija prevladati. Ideologija koju će zastupati Hrvatski laburisti je ideologija da se od poštenog rada može dostojanstveno živjeti. Ta ideologija nas smješta lijevo od kapitala.

Socijalni sustavi, koji su očito u krizi, ostali su u nadležnosti nacionalnih država, a ekonomija koja bi ih trebala podržavati temelji se na slobodnom tržištu. Kako razriješiti tu pomalo shizofrenu situaciju? Bi li pomoglo stvaranje EU superdržave?

– Mi još nismo ni ušli u EU, a socijalna država nam proživljava kalvariju. Put uništenja socijalne države slijede sve vladajuće strukture u Hrvatskoj. Oni prije vladajući čuvali su socijalni mir tako da su se zaduživali, a prikriveno su sjekli temelje socijalne države jer su provodili neoliberalnu politiku.

Ovi sada više ne igraju toliko prljavo koliko drsko. Pravdaju se loše zatečenim stanjem. Međutim, postoje mnogi modeli koji bi pripomogli rješavanju situacije, a bez zadiranja u socijalna prava. Njihova drskost i samouvjerenost ide toliko daleko jer su svjesni nepostojanja mogućnosti socijalnog bunta. Oni se oslanjaju na pasivnost građana dok rade u korist banaka i neoliberalnog kapitalizma.

U Hrvatskoj bi se trebala izvršiti redistribucija bogatstva pomoću provođenja socijalno osjetljive porezne politike. Tko ima više, treba dati više. Jaz između bogatih i siromašnih postaje toliki da se više neće moći premostiti, kada se to dogodi, onda demokracija pada. Naša Vlada je ta koja bi se trebala brinuti za socijalni sustav i štititi državu blagostanja. EU pruža okvir, a mi unutar toga trebamo pronaći svoj put.

Nisam za EU superdržavu. Sam izraz me plaši jer sve što se proziva “super” odvaja se od prosječnog čovjeka. Slažem se donekle s integracionistima koji zagovaraju formiranje još snažnijeg jedinstva i zajedničke politike koja nadilazi samo tržišne odnose. Što bi značilo da EU ne bi bila samo tržišna i monetarna unija, odnosno bankarska unija, nego unija koja bi mogla zagovarati socijalne jednakosti.

Građanska socijalna solidarnost, do sada ograni
čena na nacionalnu državu, trebala bi se protegnuti na građane Unije tako da npr. Šveđani i Portugalci budu spremniji poduprijeti jedni druge. Za to je potrebno razviti ono što se naziva aktivnim povjerenjem. Europska unija čvrsto stoji uz parolu „Za jedinstveno tržište spremni“, ali još uvijek nije spremna na parolu „Solidarnošću do socijalne jednakosti“.

Usred globalizacijskih procesa pojam nacije i nacionalne države vjerojatno će doživjeti neke transformacije?

– Europa se ponosi svojom tradicijom nacionalne države. Stoga Hrvati ne trebaju strahovati da će im EU dokinuti suverenost ili samostalnost. Pa neće jedna Njemačka ili Francuska dopustiti da se ideja nacionalne države izgubi! Ljudima je osjećaj identiteta i pripadnosti ključan u njihovu samorazvoju.

Uvijek postoji više razina identificiranja, kao što se ja, ovisno o situaciji, mogu deklarirati kao Dalmatinka, pa onda kao Hrvatica, a ulaskom u EU deklarirat ću se i kao građanka Europske unije. To mi može samo obogatiti život. Takav jedan pluralizam pripadanja je pozitivan jer vas oblikuje u tolerantniju osobu. Nacionalna država je europski proizvod i jedno je od najvećih dostignuća civilizacije jer takvo političko uređenje osigurava prostor za demokraciju i vladavinu zakona i kao takva će ostati mnogo dulje nego što to daju naslutiti globalizacijske teorije.

U cijeloj EU bilježi se smanjenje ili dokidanje državnih servisa, poput brige o starijim i nemoćnim, koji prelaze u privatni sektor. Tu se ujedno otvaraju prilike za zaposlenje jeftinije radne snage iz istočne Europe. Skeptici kažu da je to put kojim će krenuti mnoge visokoobrazovane Hrvatice.

– Privatizacija javnog dobra, među kojima su i državni servisi socijalne skrbi, nešto je čemu se Hrvatski laburisti snažno protive. Ako se ne promijeni trend rasta nezaposlenosti, nastavit će se i trend iseljavanja mladih visokoobrazovanih ljudi.

Hrvatski porezni obveznici su u većini slučajeva osigurali besplatno obrazovanje visoko obrazovanih građana. Propuštanjem da ih se zaposli i puštanjem da se isele, Hrvatska je svoj socijalni ulog bacila u smeće. Trebamo se okrenuti proizvodnji i plasirati proizvode tržištu trećega svijeta jer tamo možemo biti konkurentni.

Feminističke inicijative upozoravaju da se Europa ne može smatrati demokracijom ako u EU parlamentu imamo veliku podzastupljenost žena. Jeste li osobno osjetili “teret” roda u svijetu znanosti i politike?

– Žene čine 53 posto stanovništva Unije, a u Europskom parlamentu ima ih samo 35 posto, što znači da još nije dosegnuta ni preporučena kvota od 40 posto. Iako je vidljivo povećanje broja žena, još uvijek su ostale podzastupljen rod. Finska i Švedska imaju 50 posto žena među svojim predstavnicima, a npr. Malta nema nijednu ženu. Uz Maltu, slabu zastupljenost žena imaju Italija, Poljska i Češka. Na našoj listi je 6 žena, što je iznad prosjeka.

Filozofija, a i politika nekako su shvaćeni muškim područjem iz ovih ili onih razloga. Na Odsjeku za filozofiju u Splitu jedina sam žena. Teret koji sam osjetila jer sam žena je teret prevelike sposobnosti. Dok su prije žene stavljane sa strane zbog manjka sposobnosti, danas su u drugim redovima zbog velike sposobnosti.

Multifunkcionalne smo i zato nam se često dogodi da nas, zbog prevelikog broja obveza, jednostavno preskoče. Mi pristajemo na te obveze bilo da se želimo dokazati, ili da smatramo da ih nitko nije u stanju tako dobro izvršiti kao mi same. Žene imaju pokretačku energiju, možda im ponekad nedostaje upornosti, jer se zbog niza obveza negdje na pola umore. Međutim, kada su uporne, mogu se baciti izuzetno visoko. Svaka bi žena trebala koristiti kao prednost svoju prirodu, senzibilnost i suosjećanje s drugima, posebno u politici.

Nedavno ste sklopili brak, rodili dijete, obranili docenturu na Filozofskom fakultetu u Splitu, a sada vam se smiješi i EU parlament. Kako se osjećate zbog svih tih postignuća?

– Mogu iskreno reći da mi je 2012. bila pun pogodak. U samo nekoliko mjeseci sve se posložilo, i brak, i obrana doktorata, i rođenje djeteta, a nedavno sam obranila i docenturu. Zasnivanje obitelji i rođenje djeteta potpuno su me ispunili, a obrana doktorata i docenture rezultat je rada.

Posebno sam zadovoljna što u svakom trenutku mogu ponosno reći da sam sve u životu postigla sa svojih deset prstiju. Znam da zvuči prozaično, ali oni koji me privatno poznaju znaju da je to istina. Meni se smiješi EU parlament, kažete? Ma, smiješim se i ja njemu.

Izvor: http://www.slobodnadalmacija.hr/Prilozi/LinijaX/tabid/243/articleType/ArticleView/articleId/206811/Default.aspx