TRAGIKOMEDIJA NA ISTRAŽNOM POVJERENSTVU O PRODAJI INE

Sanader je glumio Golijata a zastupnici su bili istinski Liliputanci

Nakon tagikomičnog svjedočenja bivšeg premijera pred saborskim Istražnim povjerenstvom o privatizaciji Ine, mnogi su se počeli pitati: „Je li baš za sve kriv Ivo Sanader?“ Prije svjedočenja olako bi odgovorili: „Da!“ Sada se dvoume. Zašto? Zato što je rashodovani Sanader pred političkim Liliputancima, predvođenom Liliputankom koja se u javnome životu predstavlja kao Dragica Zgrebec, ostavio dojam osobe koja zna što radi. Umjesto da je obrnuto. Znači li to da je Sanader briljirao? Ne. Glumio je Golijata, ali Golijat nikada nije bio. Pa ni u vremenima najveće, apsolutne moći. Kvazi politički analitičari verbalne i neverbalne komunikacije već dva dana prosipaju u medijima bedastoće o tome da je Sanader djelovao pripremljeno, samouvjereno, sigurno, nadmoćno pa čak i državnički. U drugome grmu leži zec.

Umjesto da se on plaši provokativnih pitanja „porote“ satavljene od narodnih predstavnika, zastupnici su se plašili njega. I zato je Sanader mogao, kao i tisuću puta prije toga, glumiti Batmana. Glumio je da je siguran, glumio je da se ničega ne plaši, glumio je osobu kojoj nitko ništa ne može. Kada je dolazio na Gornji grad, praćen bulumentom bagovski nasrtljivih i u suštinu problema neupućenih novinara, Sanader nije znao čime će ga zaskočiti članovi Povjerenstva. Nakon samo nekoliko pitanja svojih dojučerašnjih političkih protivnika a sada, ispalo je tako, političkih simpatizera s jedne strane te dojučerašnjih podanika i ne tako davnih stranačkih drugova a sada protivnika s druge strane, čovjek s najviše putra na glavi pomislio je: „Pa, ovi me strašljivci škakljaju pitanjima komičnije nego što su to radili na saborskom aktualnom satu!“

I krenuo je. Čime? Floskulama. Namigivanjem (koje je bilo nešarmatno, poput tika ili posljedice facijalisa). Isforsiranim a ne spontanim smijehom. Sanader je umjesto o suštini – zbog čega je Vlada (i Račanova, i njegova) MOL-u ne prodala već PREPUSTILA Inu – govorio o tome kako funkcionira Vlada. Umjesto da ga u dociranju prekine, jadno smušena Dragica Zgrebec nije mogla jasno i autoritativno spojiti dvije riječi. Gledala je u pod i mrmljala sebi u bradu. I, istina, u usporedbi s uplašenom Zgrepčevom, stanovitim Salapićem (kojemu se Sanader obraćao kao general posilnome), pa besprizornim Kunstom (koji, da nema Sanadera, nikada ne bi bio član parlamenta), zbunjenim Goranom Marićem, priležnom Anom Lovrin, smušenim i neuvjerljivim Goranom Marasom, sklonim mu i površnim Josipom Lekom… bivši premijer a trenutni, i nadam se – vječiti politički mrtvac, djelovao je najživlje i najuvjerljivije u sramotnoj predstavi. Za koju su nevidljivi, izakulisni režiseri (Milanović, Kosor, Hebrang, Šeks…?) uloge đavoljih odvjetnika podijelili diletantima.

Zašto Sanadera nisu rešetali SDP-ovci, odnosno; opozicija? Zato što – kada je Ina u pitanju – SDP muči grijeh sličan Sanaderovom. Pa, SDP-ova, Račanova, točnije; koalicijska Vlada prodala je 25 posto plus jednu dionicu, što po Kunstu iznosi 26 posto, (studenti PMF-a traže da se uvede novi kolegij matematike pod nazivom kunstologija, ali je nastao problem jer studenti Filozofskog fakulteta tvrde da na to ime kolegija koji se bavi ljudskom glupošću i beščašće oni imaju veće pravo) MOL-u i tako temelj nacionalne energetske politike prepustila u ruke stranoga kapitala. Sanader je samo nastavio ono što je započeo Račan; klati novu kravu zbog šnicle. Ili, jasnije; i Račan, i Sanader počeli su rasprodavati Inu jer nisu imali strategiju upravljanja državom.

Sanadera je trebalo rešetati suštinom, a ne bedastoćama o tome tko mu je sve okrenuo leđa, je li članovima Predsjedništva prije rasprave o privatizaciji Ine bio podijeljen tekst izmjenjenog ugovora te zbog čega J. Kosor negira da ju je slao na sastanke o Ini. Valjda je bilo važnije povezati kriminal u Podravci s prodajom Ine, pitati ga tko će snositi posljedice prodaje Ine MOL-u te, konačno, kako to da se jedna, po njemu suverena i nezavisna država, odriče upravljanja energetikom bez koje, uz hranu i vodu, nema samostalnosti i nema suverenosti.

Ne postavljaju se škakljiva pitanja i ne zapodijeva se polemika bez municije, bez šahovske pronicljivosti i bez talenta za verbalnu ekvilibristiku. Pitati Sanadera zbog čega je dao ostavku na premijersku funkciju a ne predvidjeti njegov odgovor te se na njega referirati znači bjeguncu omogućiti lažno opravdanje. Pitanje bi imalo smisla jedino ako glasi: „Ima li privatizacija Ine veze s vašom ostavkom?“. A kako svi znamo da nema (ili ima tek djelomično), ne treba ga, naravno, postavljati. I što je Leki Sanader odgovorio? Da je otišao jer nije htio trgovati s hrvatskim teritorijem! Figu frišku. Taj je blefer, manipulator, autokrat – a u nekim razdobljima i diktator – (u Europi s drugim, lažnim licem demokratskog državnika) morao otići. Dakle; nije otišao jer je to sam htio. Otišao je pod pritiskom Europe, otišao je zbog bankovnih računa koje ne može opravdati, zbog imovine za koju nema pokriće (ali ga u Hrvatkoj ni danas za to nitko ništa ne pita, pa će i dalje nalogodavci slobodno šetati a izvršitelji poput Polančeca, Mravka ili Barišića tamnovati). Leko na Sanaderovu laž nije uzvratio. SDP-vcima je bilo jednino važno da je Sanader ponovio nekoliko puta: „Svi su sve znali!“ Da, znali su. I mi smo znali da su oni znali. Pa, i ako nisu znali (možda su glupi pa ništa nisu shvatili), krivi su. Zato što ništa nisu znali a izabrani su, i plaćeni su, da znaju.

Tko, na kraju, govori istinu? Sanader. Lažu svi ostali. Jer morali su znati. Ako Jadranka Kosor i nije išla na sastanke o prodaji Ine MOL-u, bila je na sastancima na kojima se raspravljalo o tome. I bila je, uostalom, potpredsjednica Vlade. A još je važnije, što je potvrdio Sanader, glasovala je onako kako je to htio Sanader. SVI su glasovali onako kako je htio despotski premijer. Zar zato nisu krivi? Pa zašto mu se nisu suprotstavili?! Jer bi, kako to kaže predsjednik Josipović (pravdajući Bajićevo nečinjenje), završili u loncu. Pa što onda?! Danas bi bili heroji. I danas bi – da nisu bili kukavice i poltroni – Hrvatska bila poštenija, sretnija i poželjnija za život.

Uostalom, i velika većina građana vjeruje da su svi sve znali. I zato što su znali a nisu ništa poduzimali protiv despocije, lopovluka i gradnje koruptivnog državnog sustava moraju odstupiti. Pa, kada se već premijerka Kosor razmeće hrabrošću (čiju suštinu očito ne razumije), morala bi stati pred građane i reći: „Da, kriva sam jer nisam znala.“ Ili: „Kriva sam jer se nisam suprotstavila.“ Ma, sve je znala ali, vjerujem, ništa nije razumjela. Ona je u vlastitoj tami koračala stopama svojega neprikosnovenoga učitelja i vođe. Išla je tuda kuda je išao i Sanader. Pa, neka bude barem jednom od riječi. Ako ni zbog čega drugog a onda zbog toga da Sanader ne bude tako sam. Te da se Hrvatska odmori od onih koji ništa nisu znali, od onih koji su krali, i od onih koji su puzali. Od onih koji nastavljaju puzati i pred J. Kosor. Jer joj se dive kao što su se divili Sanaderu? Ne, jer se plaše za vlastitu sudbinu. A plaše se jer su i oni, kao i J. Kosor, znali sve a nisu poduzeli ništa. Jesu; po komandi su dizali ruke. A za uzvrat im je omogućeno da za što kraće vrijeme steknu što više
pokretne i nepokretne imovine. Ne štite ministri J. Kosor, već sebe. Znajući da im je premijerka sve slabiji štit a istražitelji su tako blizu vrhu. Mnogi su od njih ovih dana u potaji poželjeli da im se manipulator Sanader vrati. Zašto? Zato što u Sanaderovo vrijeme nitko ni za što nije odgovarao niti je itko išta trebao znati.

Treba promijeniti navike, praksu, sustav a prije svega vlast.

Ranko VUK

| Broj posjeta: 965 |

Želite li komentirati? Objava: "TRAGIKOMEDIJA NA ISTRAŽNOM POVJERENSTVU O PRODAJI INE"

Komentirajte

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.