Quod licet… onom tamo Jovi…

Kolumna Nikole VuljanicaKad ne znaju kako bi iz gabule, Hrvati će mijenjati zakon. Kad ne znaju kako iz velike gabule, mijenjaju ustav. Što je hvale vrijedna aktivnost, ako daje rezultate i ako se napravi kako Bog zapovijeda. Odnosno ako tu aktivnost provode razmjerno pametni ljudi s razmjerno poštenim nakanama.

Ovog puta se Ustav mijenja (znači da je velika frka) nominalno zato jer je nama poći u Europu. A mijenjamo ga i prije nego što su otvorili vrata iste Europe. No dobro, mi ćemo ustav promijeniti, a Europa kad dođe. I onako se ti dijelovi ustava koji se tiču Europe primjenjuju kad uđemo u Europu. Ako ne uđemo u Europu, to ćemo staviti u zagradu.

Da bi se naša politička elita osigurala da ju puk ne razočara (a P.P Njegoš je još rekao „pučina je stoka pregolema“), poduzela je par korisnih poteza. Prije svega, ne pada im na pamet o ustavu pitati isti taj puk. Dakle, od narodnog ustava ništa. Narodu će donijeti ustav njegovi izabrani predstavnici i neka bude sretan što nije gore. Moglo bi biti gore da mu ga donesu u centralnom komitetu. Premda ne znam točno kako gore. Ali valjda jest. Kako god, dobit će narod ustav, a, kako kaže jedna gospođa iz elite „politička elita mora preuzeti odgovornost“.

Kao drugo, u Ustavu se mijenjaju odredbe članka koji govori o tzv. državnom referendumu, dakle onom po kojem guske idu u nisku naoblaku, a Hrvatska u državne zajednice. Do sada je na taj referendum moralo izići više od pola upisanih birača (dakle preko dva milijuna), a referendum bi prošao ako bi za njega glasalo opet većina svih glasača u državi. Nakon ove promjene Ustava takvu će odluku donijeti većina onih koji na referendum iziđu. Makar izišla samo tri (građana, ne postotka). Opet dobro, hoćemo mi u Europu, pa neka smo sigurni da nas u tome netko ne spriječi. Ni pod kojim uvjetima nećemo dozvoliti da odgovornu odluku političke elite (koja povlači samo elitne poteze) ugroze neki bezvezni građani. Pa im je bolje da se s referendumima i ne petljaju.

A da bi politička elita osigurala potpuno nepetljanje građana u odlučivanje odlučila je na isti način promijeniti i odredbe Ustava koje se tiču ovih naših običnih referenduma. Poput ovog za koji sada skupljamo potpise. Pa i tu referendum prolazi ako se o pitanju pozitivno izjasni većina onih koji na njega iziđu. Makar i tu izišlo samo troje (građana, ne postotaka). To vrijedi ako referendum raspiše elita preko svojih rukodizača u Saboru. Ali, ako bi to htjeli uraditi građani, neće ići. Trebaju skupiti 10% glasova (što upravo sada i čine).

Osam mjeseci se partneri u vlasti i eliti (iskombinirajte tri slova i svaka je kombinacija dobra) dogovaraju o ustavnim promjenama i sve su se dosjetili, osim da je gotovo nemoguće sakupiti 445.000 potpisa u dva tjedna. Kad elita raspisuje referendum to nije potrebno jer oni imaju druge mehanizme, ali kad to radi onaj po kojem i zbog kojeg su svi tamo, onda se nitko nije dosjetio da tih 10% smanji. Kad Milanovića upitaju novinari nije li mu to čudno, da odredba o 10% za pokretanje referenduma ostaje, a odredba o obveznom izlasku od 50% se miče, on nonšalantno odgovara da nije primijetio. Pa kako bi i primijetio prašinu oko svojih izglancanih cipelica. Ne primjećuju tu prašinu ni drugi, pa što bi on ili Jaca ili Vesna ili Vlado ili netko tome sličan. Jer, za boga, Jupiter i bik ipak se ne mogu uspoređivati.

Brzinskim manevrom oporba izlazi s 5% potpisa za referendum, dakle pola onog što je do sada potrebno. Lesar traži 2% kao maksimum. Postoci govore o povjerenju u one koje predstavljaju. Elita narodu uporno poručuje da je blesav i da ona u njega ne vjeruje. Moglo bi se dogoditi, već sa ovim potpisima za referendum, da narod poruči eliti da je blesava i da joj više ne vjeruje. To se zove dvosmjerna komunikacija. A koji puta završi zaista grubo.

Nikola Vuljanić

| Broj posjeta: 925 |

Želite li komentirati? Objava: "Quod licet… onom tamo Jovi…"

Komentirajte

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.