Jazavac pred sudom

Kolumna Nikole VuljanicaI to smo doživjeli. Ivo Sanader odgovara pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom i pojašnjava što je radio, kako je radio to što je radio, s kim je to radio, tko je sve sudjelovao u tome što je radio i tko se danas pravi lud pa pojma nema što su radili (to su oni koji ni sutra pojma neće imati što danas rade). Dakle, Ivo Sanader je svjedočio. Naravno, da bi svjedočio morao je najprije postati političkim pokojnikom. Tako to kod nas ide već desetljećima. Najprije te se Partija odrekne iz nekih njenih partijskih razloga, a nakon toga ti pronalaze sve grijehove, manje i veće, sve do onih zbog kojih se zaglavi ili ostane bez glave. Kako kada.

Što smo saznali iz svjedočenja Ive Sanadera? Bukvalno ništa što prije nismo znali. Doznali smo da ministri lažu. To smo znali i u to se uvjerili bezbroj puta. Doznali smo da premijerka laže. I to nije neka novost. Doznali smo da su sve odluke koje su loše ispale zapravo političke odluke i da o tome ne treba razgovarati, jer se sada traži odgovornost, a ona je činjenična, ne politička. To smo isto tako i prije znali, to da nitko nikad ni za što nije odgovoran, osim ako se zamjeri onima kojima se ne smije zamjeriti.

Doznali smo da vrana vrani oči ne vadi, čak i kad je jedna crvena (Račan) a druga plava ili crna (Sanader). Politička elita o političkoj eliti uvijek govori s respektom, sklona da blagoslovi one prije jer će, valjda, i Sanadera netko u budućnosti blagosloviti. Doznali smo isto tako da u rupu pada onaj tko ju priprema drugom. Ali i to smo prije znali i u to smo se već davno uvjerili. Usput, ali zaista usput, saznali smo i da članovi povjerenstva iz HDZ-a ne uspijevaju Sanadera pogledati u oči. To, doduše, nismo znali, ali je bilo lijepo za vidjeti. Nismo doznali da li ga u oči ne mogu pogledati od silnog poštovanja ili stoga što se boje kako će se i čime na njega obrecnuti i nabaciti. No, kako god, bilo ih je lijepo vidjeti ustrašene. Isto tako usput smo doznali da je opozicija nepripremljena i da nije u stanju jasno reći što misli. A i to smo znali. Sanader je lijepo pročitao obje ove skupine i uglavnom ih ispljuskao, kako su i zaslužile.

Ovo posljednje je nusproizvod ganjanja lisice – oživio se vuk. Nadajmo se ne za dugo.

Inače, na suštinsko pitanje nitko nije odgovorio. Pitanje zbog kojeg je sklopljeno istražno povjerenstvo jednostavnim riječima trebalo je glasiti: „Kako se to dogodilo da ste Mađarima prepustili ama baš sva upravljačka prava u INI, mada imaju svega 2-3% više dionica od Hrvatske? I kad ste im to već prepustili, koliko su vam platili? I kome?“ Ta su pitanja članovi povjerenstva postavili par puta, na izrazito smušen način, treba reći. Da li ta smušenost proizlazi iz nedostatka artikuliranosti, slabih govorničkih vještina ili iz jednostavnog razloga da smušeno govori onaj tko smušeno misli, to ne znam, ali da je bilo sramotno, bilo je. Sanader na takva pitanja nije odgovarao ili je odgovarao jednostavnim: „Ne!“. Objasnio je kakvi su mu suradnici bili, neiskreni, nesposobni, lažljivi i slično (kao da su birani u Zanzibaru, kao da ih nije on sam birao), ali ono zašto su ga pozvali, to nije rekao. I to je, valjda, odgovor.

Ono što se iz svake Sanaderove geste, iz svake riječi i iz svakog stava moglo vidjeti, a daleko od toga nisu bili niti oni koji su ga pitali, uvjerenje je da je on uvijek bio u pravu, iz jednostavnog razloga što je to bilo njegovo. On je tu bio gazda. Kao gazda, neke je stvari puku rekao i pokazao, a neke nije. Te druge je stvari proglasio tajnom i o tom puk ne treba ništa znati niti raspravljati. I Sanader i oni prije njega prodavali su najvrjedniju hrvatsku imovinu, upropaštavali milijarde i desetke milijarda kuna, dolara, eura i čega sve ne i te marifetluke proglasili tajnom. Pa smo mi, dakle svi mi koji to plaćamo, o svinjarijama saznavali kad se više ništa nije moglo napraviti. Ili uopće nismo saznavali nego ćemo tek saznati. Pa sad istražnim povjerenstvima čačkamo po gotovom smeću, umjesto da smo javno razgovarali o tome dok još nije postalo smeće.

Hrvatski laburisti – Stranka rada neće sudjelovati u vlasti niti će podržavati vlast koja će od svojih građana sakrivati ugovore koje sklapa o njihovoj imovini. Takva tajnost otvorena je cesta prema političkoj korupciji, a jedino javnost može biti prepreka organiziranom političkom i državnom lopovluku. U redu je da su tajni ugovori koji se tiču nacionalne sigurnosti, ali samo oni. Podržat ćemo tek onu vladu koja u svom programu iskaže volju da više nikad ne sklopi tajni ugovor o imovini koja nije njihova već su je samo dobili na privremeno upravljanje.

Sve u svemu, jadno istražno povjerenstvo, u kojem se odgovara na kriva pitanja, a sve nepotrebno. Skinite oznaku tajnosti sa svih gospodarskih ugovora i neće trebati istražnih povjerenstava. Vlasnici će reći što misle o njima. Narod ima pravo znati.

Nikola Vuljanić, potpredsjednik

| Broj posjeta: 1.417 |

Želite li komentirati? Objava: "Jazavac pred sudom"

Komentirajte

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.