Radnice Kamenskog: borba ide dalje! (foto, video)

Na poziv radnica Kamenskog d.d. danas im je u goste došao predsjednik laburista Dragutin Lesar, koji je ujedno i ispred stranke dao jasnu i nedvosmislenu podršku radnicima i njihovim zahtjevima. Žene štrajkačkog odbora izvjestile su Lesara kako od štrajka neće odustati sve do ispunjenja zahtjeva – isplate zarađenih plaća. Igra koju vlasnici i “politikantski te kapitalistički kumovi” igraju s radnicima te firme postala je nepodnošljiva, te su radnici Kamenskog povezani zajedničkom borbom još odlučniji u borbi za svoja prava. Štrajk neće stati.

>> Znaju se krivci i za Kamensko d.d. i za Željezaru Split d.d.
>> Kameno doba kamenog srca i kamenog uma – koliko toga niste znali o Kamenskom?
>> Podrška Zagrebačkih laburista radnicama Kamenskog

Prema riječima Mare Zovko, uprava uvjetuje radnike isplatom samo jedne plaće, preuzimanjem poslova Goričanke i povratkom za strojeve što radnicima Kamenskog nikako nije prihvatljivo. U igri mačke i miša radnici Kamenskog izgubili su sve, a najviše ih boli što su odgovorne državne ustanove o svemu godinama šutjele i ništa nisu poduzimale da se zaštiti radnike. Naime, obzirom na neisplaćene obavezne doprinose radnici Kamenskog s opravdanjem postavljaju pitanje što su radile ustanove poput Regos-a, uprave prihoda, porezne uprave, ministarstva financija, državnog odvjetništva…

Lesar je radnicama pojasnio kako su odgovorni za uništenje tvrtke Kamensko poznati i kako je zapravo problem Kamenskog još samo jedan u nizu primjera uništavanja proizvodnje, te naglasio kako sumja da su u cjeloj ovoj priči zapravo vođeni debeli mutni poslovi, što ne isključuje i igru sa zemljištem. Sumnja je bačena i na odgovornost poslovnih banaka koje također imaju obavezu reagiranja u slučaju mutnih (financijskih) radnji.

Zašto su odgovorni šutjeli?

Nakon razgovora, a neposredno prije još jednog prosvjednog izlaska na zagrebačke ulice i trgove, radnice su Lesara provele kroz tvornicu u kojoj unatoč zaustavljenim strojevima vlada optimizam, jer kako su i same radnice rekle – naše zajedništvo ništa ne može pobijediti! Svima onima koji su za njih godinama govorili da su samo “glupe babe za strojevima” poručile su kako će ih te iste “babe” dobro pomesti! “Mi smo žene koje su godinama hranile lopove koji su nas opljačkali i sada nas žele baciti na ulicu! Ali neće ići!“

I tada su usljedili impresivni, emocijama nabijeni trenuci! Svih petstotinjak radnika točno u pola tri krenulo je iz pogona na drugom katu tvornice i uputilo se prema centralnom dvorištu (trgu). Unutrašnji trg tvornice pamti i bolja vremena, kada su njime koračale noge dvijetisuće i petsto radnika, ali i danas, sa preostalih petstotinjak izgleda moćno. Između ulice i radnica stajala su velika plava tvornička vrata gdje su ih čekali studenti dajući im (kontinuiranu) bezuvjetnu potporu, novinari, aktivni građani i policija. Velika se plava vrata uz glasnu buku otvaraju, te radnici slušaju ženu koja čita proglas. Nakon pročitanog proglasa, ponosna lica radnici kreću na ulicu i uz transparente koračaju do trga Bana Jelačića i natrag.

U povorci su žene, majke, bake, očevi… Svi pjevaju pjesme i uzvikuju radničke parole (danas mi, sutra vi; dosta je bilo pljačkanja; želimo zarađene plaće…). Iako im prvog dana štrajka građani nisu davali jasnu podršku, danas, osam dana kasnije stvari se mijenjaju! Sve je više građana i građanki koji prolazeći ulicom, bilo pješice ili u automobilima daju potporu trubljenjem, pljeskanjem ili dizanjem palčeva u zrak. Sve je više građana i na balkonima koji mašu povorci.

Osim na ulici, radnici svoja prava traže i na sudu, gdje se 12. listopada otvara njihov predmet. Nitko ne sumnja u pravnu državu, ali toliko puta izigrani radnici pokazuju veliki oprez ne vjerujući više nikome.

Autor ovih redaka kolonu je napustio uz obećanje da će se u nju vratiti. Kao mali memento druženju ostavljam ove riječi i fotoreportažu, uz parolu:

BORBA IDE DALJE!

Što još učiniti da bi se izborile za svoja prava?

Hoće li crveni telefon zazvoniti?

Prazni novčanici, prazni pogoni…

Nadzorne kamere u pogonu (!?) okrenute prema gore. Tužna uspomena na vremena kada su radnike kontrolirali. Danas im porućuju kako se radnika mogu bojati samo lopovi, jer zadovoljan radnik ne mora krasti.