Kako je Ivica Todorić od državnog prijatelja #1 postao državni problem #1

Poziv predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na smirivanje lopte u vezi Agrokora možemo prihvatiti samo u slučaju da nam Plenković kaže što on i Vlada planiraju u vezi zaštite interesa radnika, kooperanata i dobavljača, ali i zaštite interesa poreznih obveznika. Lijepo je znati da se predsjednik Vlade razumije u nogomet, ali u ovom se slučaju ne igra nogometna, već gospodarska utakmica!

Mnogi su pisali i govorili hvalospjeve o Ivici Todoriću i njegovom carstvu, a za to je vrijeme Agrokor mnogo toga radio i radi isključivo zbog vlastite koristi čineći pri tome golemu štetu mnogima u državi, ali i samoj državi. Razvoj Todorićevog carstva baziran je na neplaćanju dobavljačima kojima je dužan preko 16 milijardi, ali i na neplaćenim poreznim obvezama, po nekima u iznosu od 6 milijardi kuna.

Tako je, po onoj narodnoj – ako si dužan stotinu kuna to je tvoj problem a ako si dužan stotinu milijuna postaješ državni problem – koncern u kojem je samo u Hrvatskoj zaposleno oko 40 tisuća ljudi, a pridodamo li njima i kooperante lako je moguće da se radi i o 60 tisuća ljudi – Agrokor postao državni problem.

Nagla ekspanzija poslovanja posuđenim novcem, a radi se o oko 45 milijardi kuna kreditnih obveza, dovela je Todorićevo carstvo u velike probleme. No, pitanje je zašto država nije reagirala kada je postalo jasno da Todorić ne pokriva porezne obveze? Zašto se alarm nije upalio već kod prvog milijuna poreznog duga, a ne tek sada kada on navodno iznosi 6 milijardi? Država je trebala znatno ranije reagirati, a za razloge zašto nije možemo samo nagađati – Todorić je bio izdašan politički donator ali i zbrinjavatelj menadžerskog kadra i iz većine bivših Vlada.

Dilema spašavati li Todorićevo carstvo državnom intervencijom, razumljivo je velika. Međutim, oni koji viču da se Todoriću ne smije pomagati nisu u pravu i opasni su podjednako kao i oni koji bez planova i argumenata govore da Todoriću treba pomoći. Ovdje se više ne radi samo o Todoriću, već je u pitanju koncern s 40 tisuća zaposlenih i još nekoliko tisuća kooperanata i dobavljača. Ako koncern propadne to će državu skupo stajati jer neće moći naplatiti porez i trebat će zbrinuti sve te radnike. Međutim, s druge strane radi se o privatnom kapitalu i odgovornosti Uprave Agrokora pa država ne može samo tako reći da kreće u spašavanje, jer ako država uđe kao vlasnik tko će vraćati onih 45 milijardi kuna kreditnih obveza? Vidite li kuda ovo vodi – najveću će štetu pretrpjeti radnici i dobavljači.

Ono što nas brine, osim anemije ove Vlade i premijera Andreja Plenkovića je činjenica da će, ukoliko već nije, Agrokor ubrzo početi ostajati bez dobavljača, posljedično tome i bez prometa pa sve do nemogućnosti servisiranja dugova. Znamo što slijedi nakon toga – bankrot i rasprodaja carstva u kojem se nalaze i izuzetno velika poljoprivredna zemljišta ali i koncesije, primjerice – izvori pitke vode. Uzmemo li u obzir i činjenicu da kreditori (strane banke), ukoliko to požele, mogu potraživanja pretvoriti u vlasničke udjele – itekako nas je briga kako će sve ovo završiti!

U svemu ovome prepoznajemo naš stari hrvatski problem – dok se ostvaruje profit, tada imamo uspješne kapitaliste i menadžere, ali kada nastanu dugovi tada imamo javni, državni problem!

Stoga, poručujemo predsjedniku Vlade Andreju Plenkovićunemojte spašavati Todorića već spašavajte radnike i njihova radna mjesta, kooperante i dobavljače te njihova potraživanja.

David Bregovac, predsjednik

| Broj posjeta: 677 |

Želite li komentirati? Objava: "Kako je Ivica Todorić od državnog prijatelja #1 postao državni problem #1"

Komentirajte

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.